Zasto je za Crkvu veci greh samoubistvo od ubistva, makar i masovnog?

Bog je Jedini Svet, ali i svi Hriscani su pozvani da budu sveti:

"Jer je pisano: Budite sveti, jer sam ja Svet." (Petrova 1,16)

Cilj Hriscanskog zivota je sticanje blagodati Svetoga Duha.
(...)

Bog je Jedini Nebeski Otac, ali mi imamo i duhovne oce, one koji prenose i javljaju ljudima rec Bozju, Jevandjelje. Apostol Pavle je, npr., bio jedan od prvih takvih duhovnih otaca:
Kolikio hriscani imaju bogova? Oni koji ugadjaju bogu - imaju ruke krvave do lakata. . Sve da bi ugodili bogu (bogovima).Uzmimo primer svetog Simeuna mirotocivog i njegovo surovo ciscenje Raske od bogumila

Inace, abortus jeste ubistvo, ali nakon abortusa zena ili covek ili lekar imaju vremena za pokajanje.
Medicinska i pravna nauka govore suprotno. Popovi su, uglavnom, jednostrano obrazovani, tj. uceni kako da propovedaju i sire (milom ili islom) svoju religijsku doigmu. Istorija nas uci da su popovi bili inspiratori najkrvavijih ratnih sukoba, a i danas traju masovna ubijanja i razaranja izmedju pripadnika dve svetske religije koje slave istog boga. I na prostorima bivse Jugoslavije pdripadnici razlicitih konfesija su se masovno ubijali i unistavali materijalna dobra.

Ne mogu da razumem kako to da inace normalni i pametni ljudi ne mogu da sagledaju taj do sada neprevazidjen neprijateljski odnos vernika jednog te istog boga – Jahvea, odnosno Alaha. I sto je jos gore i crnje, izmedju samih hriscana i muslimana.

Svaka dalja rasprava po ovom pitanju je ragovor izmedju gluvih.


Inace, vreme koje nam je Bog dao za ovozemaljski zivot je dragoceno, jer nam ga je Bog dao za ociscenje od greha, od strasti, za borbu. Zato ga ne smemo nikako skratiti po svom nahodjenju, jer se time odricemo i od Boga i od vecnog zivota. Resenje je da se ljudi vrate Bogu, da nalaze smisao u necemu uzvisenom, a ne da nam ovozemaljska sreca bude krajnji cilj.
Nesto tu nije jasno. Jedno mocno bozanstvo sa jos dva entiteta (bog sin i bog sveti duh) daje bezgresnom novorodjencetu dug zivot da bi se ocistilo od grehova. Ovde se vidi jedino da sto se duze zivi to se sve vise kumuliraju takozvani verski grehovi? A najveci gresnici su nazovi sveti oci. Zasto taj "jedini Svet", mocni i milosrdni bog ne pomogne ubogim ljudima vec ih pusta da se gombaju kroz svoj mukotrpni zivotni put.. Milioni ruku dignute su ka nebesima sa ocajnim vapajem za pomoc, ali sa neba nema ni glasa. Odande nam stize susa, poplave, glad, bolest i smrt.
 
Da li je samoubistvo veci grijeh od ubistva? Hmm... ne postoji nacin da se dijele grijehovi vece na manje, jer svaki grijeh narusava covjeka (dusu i tijelo). Koji je razlog zasto se ne izlazi na sahranu samoubicama? Pa prije svega treba naglasiti da Crkva zabranjuje izlazak svestenicima na sahrane iz razloga da bi odgovorila ljude od samoubistva, da se ne bi smatralo da ista to odobrava. Medjutim, psihlogija dokazuje da covjek koji ima zelju da izvrsi samoubistvo nije u normalnom psihickom stanju, odnosno isti je van sebe. To dalje implicira da je on "nerazuman", odnosno bolestan. Sta dalje raditi? Da li ce Bog " nagraditi" ili "kazniti" nekoga iz razloga sto mu svestenik nije izasao na opjelo?
 
Ovde je misljenje Crkve o "samoubistvu i samoubicama" :

http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=1336

"...Vi pitate zbog čega se baš samoubice ne opevaju i sahranjuju izvan groblja, zbog čega su oni gori od drugih? Sam čovek, možda, nije niti gori, niti bolji od drugih. Ali njegov postupak...

Kada čovek ubija sebe, on baca Bogu Njegov najdragoceniji dar – život, koji mu je bio dat, svoj talenat, koji je bio dužan sačuvati i još umnožiti. Kada se čovek reši na to, on se ni na koga ne nada, nalazi se u potpunom očajanju. Takav se čovek namerno (ako se on nalazi u zdravom razumu) odriče od života, od ipak moguće sreće, od nade, da ipak postoji izlaz iz bezizlaznog položaja u koji je dospeo.

Smrt svakog čoveka odražava se i na druge, obavezno ako neko zaplače za njim, ako tuguje. Ali za samoubice ne postoji niko: ni rođaci, ni bliski, ni drugovi, ni sam Bog. On ne razmišlja kakvu bol im nanosi svojim strašnim odlaskom. Inače on nikada ne bi počinio tako nešto– jer sa onoga sveta nema puta nazad. Čak i ubica se može iskreno pokajati za svoj greh, on je još živ. A samoubica – ne. On je već sve rešio za Boga, on je izabrao smrt.

Za samoubice su izdvojena specijalna mesta pored groblja, jer su se oni sami odrekli kontakta s Bogom i molitva sveštenika za upokojene na groblju može im biti neprijatna. Zašto prisiljavati njihove duše? Bog je darovao svakome čoveku slobodu. Rodbina onih koji su izvršili samoubistvo, mogže da se moli za njih kući i da daje milostinju u sećanje na njih. Kada se obraćam bliskima i rođacima pokojnika, tada im uvek govorim da je u sećanje na njih – a da to nije skupi spomenik i nije obilna trpeza, gde će se svi opiti, - bolja promena svoje duše na bolje, dobra dela, pomoć bližnjima. ..."...
 
Zato što crkva smatra da se samoubistvom ubija i duša, a ubistvom nekoga samo telo. Tako da smatraju da je samoubistvo
veći greh od ubistva.

I to je smislio tamo neki jevrejski dokoni pastir pre 2.000 godina ?



- - - - - - - - - -

Pa eto, sama logika ti kaze da jeste.

Da samo što bog i logika nikako ne idu zajedno ?
 
Bog i logika moraju ici zajedno jer Bog je postavio zakone,
kako fizicke tako i moralne
a oni su logicni.
Pošto znam da se ti beskonačno pozivaš na bibliju, reci mi da li se ti pridržavaš svih pravila / zakona iz nje?
Pošto znam sigurno da se ne držiš svih pravila / zakona (jer da se držiš sada bi sigurno bila u zatvoru) kaži mi zašto odbijaš da im se povinuješ?
Da nije zbog toga što su mnogi od njih po svim savremenim moralnim normama pogrešni?
Kako i da ne budu kada su to pravila za ljude iz bronzanog doba. A sad mi kaži zašto bi cela ta knjiga bila uopšte relevantna za nas koji živimo 2000-3000 ili koliko već godina posle njenog nastanka? Zbog toga što to neko kaže da treba da bude, ili zato što ne razmišljamo svojom glavom iako smo svi svesni da ta knjiga odavno više nije relevantna.
Ima mnogo pametnijih knjiga sa porukama koje nisu upitne kao mnoge u bibliji, ali osnovno je da ne treba robovati jednoj knjizi ma koliko ona bila dobra. Izvini, ali rekao bih da je ovo tvoj slučaj.

dlugomir:
Ali sta biva kad neko oduzme vise tudjih zivota, odnosno baca Bogu darove koji su dobili od njega drugi ljudi, cak vise njih? Takav covek namerno drugima odrice pravo na zivot, mogucu srecu, nadu. Zar on nije onda gori od samoubice i iz tog ugla gledano?
Sa ovim argumentom samoubica nikako ne može da bude gori od ubice. Po hrišćanstvu, čak šta više, višestruki ubica može da se pokaje i bude poslat u raj. Ja mislim da ovaj sled događaja neko može da proguta kao pravedan samo ako ne razmišlja svojom glavom nego slepo sluša šta mu crkva servira i na to klima glavom.
 
Pošto znam da se ti beskonačno pozivaš na bibliju, reci mi da li se ti pridržavaš svih pravila / zakona iz nje?
Pošto znam sigurno da se ne držiš svih pravila / zakona (jer da se držiš sada bi sigurno bila u zatvoru) kaži mi zašto odbijaš da im se povinuješ?
Da nije zbog toga što su mnogi od njih po svim savremenim moralnim normama pogrešni?
Kako i da ne budu kada su to pravila za ljude iz bronzanog doba. A sad mi kaži zašto bi cela ta knjiga bila uopšte relevantna za nas koji živimo 2000-3000 ili koliko već godina posle njenog nastanka? Zbog toga što to neko kaže da treba da bude, ili zato što ne razmišljamo svojom glavom iako smo svi svesni da ta knjiga odavno više nije relevantna.
Ima mnogo pametnijih knjiga sa porukama koje nisu upitne kao mnoge u bibliji, ali osnovno je da ne treba robovati jednoj knjizi ma koliko ona bila dobra. Izvini, ali rekao bih da je ovo tvoj slučaj.


Sa ovim argumentom samoubica nikako ne može da bude gori od ubice. Po hrišćanstvu, čak šta više, višestruki ubica može da se pokaje i bude poslat u raj. Ja mislim da ovaj sled događaja neko može da proguta kao pravedan samo ako ne razmišlja svojom glavom nego slepo sluša šta mu crkva servira i na to klima glavom.

Bozji moralni zakon nema pravila nego ima moralna nacela
kojih se prodrzavam.
Odakle ti ovo o zatvoru? ustav garantuje verske slobode
i pravo na licni stav.
Bozja merila se ne menjaju ista su,
i i sada i pre 2000 godina.

Bas zato sto razmisljam svojom glavom sam izucila Bibliju.
I sama kreiram svoj zivot.
I nisam rob ljudima, kao vecina ljudi.
Jer zavisim od Boga.
A vi robujete ovom svetu.
 
"Slabovidnih" ima na sve strane i ne bi trebalo biti iskljuciv po tom pitanju ...

Samoubistvo je odricanje od Boga i gubitak i vere i nade i ljubavi prema njemu ; te se i zbog toga samoubistvo smatra "neokajanim grehom" ...

Nesto poput samoubistva Jude Iskariotskog , koji je svojim izdajstvom zbog "sake zlatnika ili srebrenjaka " , izdao Isusa Hrista , prethodno Ga se odrekavsi , jer da se nije odrekao , da li bi nesto takvo i uradio ?

Kaze se za onog pokajnog razbojnika , Dismisa , koji je bio jedan od dvojice koji su bili raspeti pored Isusa Hrista , a koji je pred Isusom Hristom jasno i glasno i pred mnogobrojnim prisutnima prihvatio kaznu kao zasluzenu zbog svega sto je pocinio , ali i priznao Isusa Hrista za Sina Bozijeg koji je nevin i cist od svakog greha , trpeo ponizenje , muku i bol ; elem , kaze se za tog pokajnog razbojnika da ga je licno i pred svima pomilovao za njegove grehe i rekao mu "da ce vec tog dana biti sa Njim u Carstvu Oca Njegovog" ...

Dakle , pred Bogom je i te kako vazno da se neko iskreno i od srca pokaje i da vise ne gresi , te da moze da ocekuje i Boziju milost .


"Jer nema greha koji nece biti oprosrten , osim hule na Duha Svetoga..."...



Evo sta kaze otac Ljuba o neoprostivom grehu :

"...Драги, Хула на Духа Светог јесте јерес – то је свако погрешно учење које се противи појму Цркве и делатности Духа Светог у њој.
Нема греха који се не може опростити, осим завођења наивних и лаковерних од Евађелских истина, и та саблазан се не опрашта. Св. Кипријан каже: „да нико не обмањује браство лажју; да нико не подрива истине вере вероломном издајом“ (О јединству Цркве) .
Вођење у духовну погибао по свим логикама мора да буде неопростиво, зато што жртва после телесне смрти (као целовита личност) нема могућност покајања.
У принципу, свака грешка тражи то унутрашње осећање да се она поправи (покајање) , и све зависи од тих покрета душе, тог жаљења због лоше учињеног, и када се јави то сазнање да ми нашом делатношћу и учењем хулимо на Духа Светог, ми у ствари престајемо да хулимо, и имамо могућност на
исправку и помирење (општење) са Њим.
Дакле, и даље нема неопростивог греха, јер Божја љубав нема оквире и границе пред било којим покајником који је спознао своје погрешне одлуке, које су као препрека стајале на путу његовог спасења.

Хула на Духа Светог је тврдоглаво остајање у заблуди, у том погрешном учењу, и ми то данас можемо да видимо скоро код свих јеретика.

По светом Теофилакту, хулење Духа Светог је исмејавање очитих и опипљивих Његових дарова које се дају у Цркви (тумачење на Мт. 12, 31) .

Преп. Јустин Ћелијски допуњује ову истину речима:
„Хула на Духа Светог није обичан грех већ грех учињен ђавољском упорношћу, злоћом и свесношћу.., то је грех у коме се безочно клевета Бог, печатом сатанске злобе запечаћује своје богоборство у духоборство“.

Ево ралога да поменем екуменистички покрет који има задатак да обједини све хришћане и поред тога што православни оправдавају своје присуство у њему, како кажу, надом да ће они да се покају, чињеница остаје да они још увек сви хуле на Духа Светог, и то тим својом посебним сепаратистичким (несаборним) схватањем Цркве и личног спасења у Њој.
Свако је јеретик који предлаже неког „другог Христа“ (упореди Мк. 13, 6. 22.) и ако се не покаје и у таквој заблуди сконча, та хула се не опрашта ни у једном веку, јер такви „не могу да имају Бога као Оца који немају мајку Цркву“ (св. Кипријан) .

Хула на Духа Светог јесте отворена борба да се Његове истине изопаче и осакате, и тако преласте многи људи.

За јединство свих Божјих цркава Господу се помолимо.
О. Љубо".

Ne kaze li se na jednom mestu u Novom zavetu "da treba oprostiti ne 7 puta , vec 7 puta 77..."...

A broj "7" se smatra "punotom , celinom..." , sto bi se reklo - uvek je dobro i Bogu blagougodno oprostiti svojim bliznjima .
 
Poslednja izmena:
Bozji moralni zakon nema pravila nego ima moralna nacela
kojih se prodrzavam.
Odakle ti ovo o zatvoru? ustav garantuje verske slobode
i pravo na licni stav.
Bozja merila se ne menjaju ista su,
i i sada i pre 2000 godina.

Bas zato sto razmisljam svojom glavom sam izucila Bibliju.
I sama kreiram svoj zivot.
I nisam rob ljudima, kao vecina ljudi.
Jer zavisim od Boga.
A vi robujete ovom svetu.
Nije za ovu temu, ali samo da ti nabrojim nekoliko "moralnih" naredbi iz biblije:
Ubij neposlušno dete,
Ubij onog ko ne poštuje sabat,
Ubij homoseksualca,
Ubij zbog neverstva,
Možeš da imaš robove i da ih tučeš ali ne toliko da bi umrli za dva-tri dana,
Žene su otprilike građani drugog reda,
Voli svog neprijatelja,
Kada te gaze dozvoli da te gaze još više,
Kriv si jer je tvoj "predak" učinio nešto loše,
Tuđa smrt može da okaje tvoje grehe,
Ako ne veruješ u "spasitelja" gorećeš u paklu, ali znaj da te on "voli",
...
Na te naredbe sam mislio da se za većinu ide u zatvor a ne zbog veroispovesti.
Molim te nemoj da opravdavaš ovo iznad nego mi samo kaži zašto ih ne izvršavaš ako je biblija tvoj ultimativni zakonik.

Sent from my FIG-LX1 using Tapatalk
 

Back
Top