електрика
Zaslužan član
- Poruka
- 122.586
Депресија је луксузно стање које се јавља у недостатку акутних недаћа.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Депресија је луксузно стање које се јавља у недостатку акутних недаћа.
Kako nije.
Zato Arapi naprave desetoro dece da im žene ne bi padale u depresiju.
Depresija je ozbiljna i teška bolest koja, ukoliko se ne leči, može dovesti do smrtnog ishoda.
To što će većina nas danas laički, površno i netačno pod depresijom podrazumevati uobičajena stanja tuge, dosade i ostalog, dovodeći iste u vezu sa "nepostojanjem akutnih nedaća" ili prosto životnom dosadom, ne umanjuje njenu pravu težinu.
Ти се зезаш а ја мислим озбиљно.
Ne zezam se.
Moja snaha rodila jedno dete, nije radila, živi kao budreg u loju, para imaju, a ona dokona i zakukala da je depresivna i anksiozna.
U isto vreme ja nisam znala šta ću od obaveza da radim i za kojim ću detetom pre da trčim.
Brat je zlurado dobacio svojoj ženi : zašto Antigona nije depresivna.
Razume se da nemaš kad da budeš depresivan kad imaš šta da radiš.
Najžešće depresije ljude hvataju vikendom kad nemaju nikakav posao.
Depresija je ozbiljna i teška bolest koja, ukoliko se ne leči, može dovesti do smrtnog ishoda.
To što će većina nas danas laički, površno i netačno pod depresijom podrazumevati uobičajena stanja tuge, dosade i ostalog, dovodeći iste u vezu sa "nepostojanjem akutnih nedaća" ili prosto životnom dosadom, ne umanjuje njenu pravu težinu.
Добро, то су људи који се викендом (и празницима) суочавају са мало дубљом празнином него обичним, ужурбаним данима.
Моја стрина је, рецимо, пала у тешку депресију када је отишла у пензију. Успешна проф. на медицини, угледан специјалиста...Завршила је у болници као загонетан случај све док је није провалио неки неуропсихијатар.
moj ujka pada u depresiju kad nema rakije
pa, eto, rekoh da je zakljucak mog psihoterapeuta da sam pomalo depresivna jerbo uglavnom lako do svega dolazim, pa nista sto imam ne cenim
tako nekako u krug ide moja psihoanaliza
pa se uplasih od ovoga pada u provaliju sto mi sleduje
koliko cu tek onda depresivna da budem??
Ovakav je svaki moj vikend, radnim danima jurcam okolo , nemam trena predaha, sad bi trebalo mozda da spavam, ... ali nekako mislim da tolikim spavanjem prespavasmo nase zivote. Znam ljude koji svako po podne, posle rucka spavaju , to mi je stvarno neshvatljivo. Osecala bih grizu savesti zbog izgubljenog vremena spavajuci..ko zna koliko sam u pravu..Ne zezam se.
Moja snaha rodila jedno dete, nije radila, živi kao budreg u loju, para imaju, a ona dokona i zakukala da je depresivna i anksiozna.
U isto vreme ja nisam znala šta ću od obaveza da radim i za kojim ću detetom pre da trčim.
Brat je zlurado dobacio svojoj ženi : zašto Antigona nije depresivna.
Razume se da nemaš kad da budeš depresivan kad imaš šta da radiš.
Najžešće depresije ljude hvataju vikendom kad nemaju nikakav posao.
meni je vikend jedini smisleni deo nedelje kad zapravo imam dovoljno vremena da uzivam u zivotu i bavim se sa x razlicitih aktivnosti, nazalost vikend traje krace od sata u radnom danu tako da je kod mene zapravo potpuno obrnuto. daj mi pet dana vikenda i dva radna, i smislicu aktivnosti za svaki od njih procvetala bih da je nedelja takva ))) jes ono ne valja kad nista ne radis, ali ne valja ni kad ti se zivot vrti samo oko posla. zato bi vikend trebalo da traje bar tri dana, da bude vreme malo bolje rasporedjeno..malo vise radis onda se malo odmaras, ja bih licno bila i produktivnija na poslu kad bih znala da imam manje vremena da odradim sta treba i da me onda ceka tri dana zayebancijeNe zezam se.
Moja snaha rodila jedno dete, nije radila, živi kao budreg u loju, para imaju, a ona dokona i zakukala da je depresivna i anksiozna.
U isto vreme ja nisam znala šta ću od obaveza da radim i za kojim ću detetom pre da trčim.
Brat je zlurado dobacio svojoj ženi : zašto Antigona nije depresivna.
Razume se da nemaš kad da budeš depresivan kad imaš šta da radiš.
Najžešće depresije ljude hvataju vikendom kad nemaju nikakav posao.
Osećaj da lični rad, aktivnost, lično delovanje bilo koje vrste nikome ne treba je verovatno poražavajuća činjenica.
Oni ljudi koji u radu vide životnu misiju, ubedače se kad odu u penziju, ili kad se njihov rad ni na koji način više ne vrednuje.
Gube smisao života.
Депресија је луксузно стање које се јавља у недостатку акутних недаћа.
ili zbog nedaca padnu u depresiju
Moja majka je takva osoba.
Oseća se užasno od kako je u penziji, ceo život je trčala negde, radila nešto, puno radno vreme i prekovremeno na poslu, nas tri i tata kući, vikendom kod njenih da im pomogne, baštu zasadi, piliće pokolje, čvarke otopi, napravi džemove, sokove, kuvane paradajzove, pinđure i ajvare, stavi turšije i kisele kupuse...
Sada je očajna i sama, tata, baba i deda su umrli, mi se odselile, radila bi sve i svašta ali joj je zdravlje sve lošije, smorena je od dosade i još smorenija od nemoći, bukvalno bar jednom u dve-tri nedelje moram da obavim informativni razgovor sa njom, da je ubedim kako nije beskorisni crv, kako treba da uživa u penziji, treba da putuje, da se odmara...da treba da bude zadovoljna što najzad ima vremena za sve što želi da radi...
Onda to bude tako ok neko vreme i ajmo nanovo.
Strašno mi je da je gledam takvu a ne znam više kako da joj pomognem.
I samoća je dodatno smlaćuje, pored nemoći.
ja nemam nijednu drugaricu
Шта, зар није стекла ни једну другарицу у животу са којом би могла да се шета и да поприча?
Колико година има?
Stekla je, vidi se sa njima jednom-dvaput nedeljno, nije to problem, smara je dokolica i to sto misli da vise nikako ne privredjuje i da njen zivot vise nema smisla jer ne stvara...
O
A da nije malo zločest taj tvoj psihoanalitičar?
Da ti ne zavidi malo?
Treba li i njemu mala psihoanaliza?
Депресија је луксузно стање које се јавља у недостатку акутних недаћа.
a, jbg, meni se bas cini da je sustina pogodjena..sta znam
nije to bilo nipodastavajuce, naprotiv, bilo je uveravanje da sam do svega dolazila lako jer sam sposobna da to toga sto hocu dodjem i to..sve u superlativu, nego vise kao neko pojasnjenje meni samoj
mislim, nekako smo zajedno dosli do tog zakljucka i kaze da to nije retko uopste
odnosno, vis j e bila neka moja samoanaliza zasto kad sve imam, imam osecaj da mi nesto fali a pri tome ne znam da definisem sta je to, niti bih ista u zivotu drugacije uradila, sve je kako treba da bude i opet nije to-to
i onda ispade taj zakljucak da ne cenim dovoljno to sto imam
a ne cenim jer je sve nekako islo kao da se podrazumeva..ne mislim sad bukvalno, naravno da mi nije nista palo s neba, sve sam radila sama, ali sma radila nekako bez mucenja nekog teskog
i onda ja verovatno imam taj mucenicki trip-da se u ziviotu mora dobrano muciti, mislim sad su to neke dublje analize i stvari, nisam ja bitna, negoi mi interesatno zazvucala ta postavka, pa je eto i ovde sada u vidu teme