Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Pa, žena seljanina je seljanka, a žena seljaka - seljakinja. :)

Čovek iz naselja - naseljak; naseoni lokal patriota - naseljačina. :)

Problematično naselje sa ilegalnim elementima - naselendra. ;)
More za zene mi je jasno, ali od kud i od kad da se seljaci zovu seljanima?

- - - - - - - - - -

Pa, žena seljanina je seljanka, a žena seljaka - seljakinja. :)

Čovek iz naselja - naseljak; naseoni lokal patriota - naseljačina. :)

Problematično naselje sa ilegalnim elementima - naselendra. ;)
E ti izmisljas pa ne znas za dosta:zcepanje:
 
More za zene mi je jasno, ali od kud i od kad da se seljaci zovu seljanima?

- - - - - - - - - -


E ti izmisljas pa ne znas za dosta:zcepanje:


Seljani su žitelji određenog sela. Npr. seljani Mračajevaca.

RyBYfMP.jpg


Seljak čovek, seljanin Mrčajevaca
 
seljani ... po tebi ... nisu seljaci nego slucajno tu stanuju,
a mozda su i ucitelji, al posto su stanonici sela onda su seljani, a ne i seljaci.

Ii te nisam bas dobr razumela?

Da, nisi. Evo, kratko i jasno seljak je u gornjem slučaju klasa, stalež, a seljanin je mesna pripadnost nekom određenom selu. Da stvar bude komplikovanija, imenica seljak ima više značenja od kojih je jedno i "seljanin". A može značiti i prostaka, primitivnog čoveka.
 
Evo da vidiš šta misli Nikola Ramić, autor dela RMS 2007. gde se nalazi citirani deo sa korenom sel-:

selendra ž pej. ružno, zapušteno, zabačeno naselje.

selidba ž menjanje stana, boravišta, seljenje, seoba.

selidbeni,
-a, -o koji se odnosi na selidbu: ~ troškovi.

selilac,
-ioca m onaj koji se (često) seli, menja mesto prebivanja.

seliti,
selim nesvr. 1. v. seliti se (1). 2. (nekoga, nešto) premeštati u drugi stan, u drugo mesto, preseljavati: ~ stvari, ~ roditelje bliže sebi. * ~ se 1. a. menjati mesto (stan, grad) stanovanja, preseljavati se. b. menjati mesto življenja sa smenom godišnjih doba (o selicama). 2. fig. pomicati se, premešati se, pomerati se: ~ se iz sobe u sobu. • seli (se)! odlazi, tornjaj se.

selica
ž 1. ptica iliriba koja menja mesto življenja sa smenom godišnjih doba: ptica ~, riba ~. 2. fig. osoba koja često menja mesto boravka; nestalna osoba.

selišni,
-a, -o koji se odnosi na selište: ~ prostor.

selište
s 1. kuća s okućnicom, seoski posed: kmetovsko ~, ~ porodice Jovanović. 2. mesto gde je bilo selo. 3. naselje, zaselak, selo.

selo s manje ljudsko naselje (čiji se stanovnici obično bave poljoprivredom i stočarstvom); stanovnici takvog naselja. • globalno - svet viđen kao jedinstvena zajednica zahvaljujući razvoju telekomunikacija i saobraćaja. razbijeno ~ selo sa razbacanim kućama i zaseocima. ušoreno ~ selo sa ulicama i kućama u uličnom redu. španska sela, špansko ~ nešto sasvim nepoznato, nerazumljivo.

selce, -e i -eta s (mn. -ca) dem. od selo.

selja,
-e i seljo, -lje m seljak.

seljak,
-aka m a. stanovnik sela. b. zemljoradnik, poljoprivrednik, ratar, težak. v. pej. nevaspitan čovek, prostak.

seljakati se,
-am se nesvr. često menjati stan, mesto boravišta, radno mesto, školu; često se seliti.

seljakinja
ž v. seljanka.

seljakuša
ž pej. seljanka.

seljanin
m (mn. -ani) v. seljak.

seljanka
ž (dat. -ki, gen. mn. -ki) a. stanovnica sela. b. ona kojoj je osnovno zanimanje zemljoradnja, zemljoradnica, težakinja. v. nevaspitana žena, prostakuša.

seljanče
i seljanče, -eta s dem. od seljanin; dete sa sela.

seljančica
i seljančica ž dem. od seljanka; devojčica sa sela.

seljančura
ž pej. ženska osoba koja se ponaša prosto, neuglađeno, prostakuša.

seljače
i seljače, -eta s dem. od seljak; dečak sa sela.

seljačina
m a. augm. i pej. od seljak. b. surov, prost čovek, prostačina, prostak.

seljačić
m dem. od seljak; dečak sa sela.

seljački,
-a, -o 1. koji se odnosi na seljake, svojstven seljacima: ~ posed, ~ buna, ~ narod, ~ izgled. 2. prost, zaostao, surov.

seljački
pril. na način seljaka, kao seljaci: ~ govoriti, ~ se ponašati.

seljaštvo
s a. stanovnici sela, seljaci. b. seljaci kao društveni stalež, klasa. v. prostota, prostaštvo: pravo ~, šta učiniše od stana.

seljo,
-a i -e v. selja.

selski, -a, -o v. seoski.

seoba ž seljenje, menjanje stana ili boravišta. • Velika ~ naroda kretanje, premeštanje varvarskih plemena od IV do VII veka. -duša verovanje o seljenju duše posle smrti izjednog tela u drugo, metempsihoza.

seobeni
i seobni, -a, -o koji se odnosi na seobu, selidbeni: ~ troškovi.

seoski,
-a, -o koji se odnosi na selo: ~ slava, ~ starešina.

seoce,
-a i -eta s dem. od selo.

Očigledno neki svoj posao ili ne rade dovoljno savesno ili obim i rokovi prevazilaze kapacitet i sredstva pojedinaca.

- - - - - - - - - -

Ali imaš dobro uočeno na HJP.



sèljanin

sèljanin m 〈N mn sèljani, G sȅljānā〉


Izvedeni oblici

Definicija
1. stanovnik sela;
2. seljak (2)
 
Научимо од озбиљних народа како се негује национална култура, чији су језик и писмо важан део. Корејци још од 1926. године имају посебан празник, 한글날 ('Хангулнал', Дан корејског писма), посвећен њиховом писму. Тај дан се од ослобођења 1945. обележава сваке године. Државне институције, као и приватна предузећа, медији итд. припремају специјалне програме којима се промовише језичка култура, или на неки други начин обележавају тај дан. Ево и једног таквог примера:

http://hangeul.naver.com/
http://hangeul.naver.com/2017/nanum

Реч је о посебном тематском сајту водећег корејског веб портала, Naver-а. Поред обиља других садржаја, Naver сваке године припреми поклон пакете од неколико нових фонтова.

У међувремену, у једној банана републици на брдовитом Балкану, Службени гласник, под будним оком доректора Јелене Триван, штампа све више латиничних издања, међу којима се нашло и горепоменуто смеће.
Ja uvek govorim i pisem Koreanci, a tako i za stanovnike Australije ( Australijci).
Moguce je da ovo Korejci ispravno, ali meni nekako smeta.
 
Ja uvek govorim i pisem Koreanci, a tako i za stanovnike Australije ( Australijci).
Moguce je da ovo Korejci ispravno, ali meni nekako smeta.
Могао бих се заклети да сам прочитао да су оба израза исправна, али ево сад проверих, и лепо пише да је само 'Корејци', 'корејски' итд. исправно. Клан, ако се добро сећам, овим облицима даје предност, па постоји могућност да су и облици са '-еан-' некада били исправни.
 
Причали смо сви о разним судијкама и психолошкињама раније. Да нам се одмори напаћена душа свима, ево делића из одлуке Одбора за стандардизацију српског језика бр. 60 из 2011.године:D

Родна неутралност генеричког мушког рода у српском језику није претпоставка, већ лингвистичка чињеница: граматички и природни род именица у српском језику нису идентични. Граматике српског језика у званичној употреби кажу да именице које значе врсту, звање или занимање означавају бића оба пола (човек/људи, пас, голуб, писац, судија...). Стога тврдња да употреба генеричког мушког рода угрожава права жена бива у нескладу са важећим ставом лингвистичке науке. И не само то ― оваква би тврдња подразумевала да су готово сви законодавни акти Републике Србије, почев од Устава, – родно дискриминаторски, јер се у њима не користе доследно облици женског рода. И у самом Закону о равноправности полова користи се генерички мушки род (сведок, послодавац...). При том, Закон о равноправности полова, сасвим у складу са важећом граматиком српског језика, изричито каже: Термини којима су у овом закону означени положаји, професије, односно занимања, изражени у граматичком мушком роду, подразумевају природни мушки и женски род лица на које се односе.

Облике женског рода за именице које значе професије треба употребљавати тамо где је њихова употреба у складу са постојећом нормом и добром језичком праксом. Када је реч о облицима женског рода за означавање професија који нису нормирани или уобичајени у језичкој пракси, исправно је користити генерички мушки род (нпр. борац, пилот, академик), јер његова употреба никако не имплицира дискриминацију жена, већ подразумева свет о једнакој друштвеној (/људској) вредности мушкарца и жене.

Уколико је у датом контексту неопходно нагласити да је носилац функције женског рода, то се може обезбедити и другим језичким средствима или навођењем личног имена. Пример 1: Прва жена космонаут Валентина Терешкова летела је у космос. Пример 2: Генерални конзул Александра Ђорђевић задужена је за конзуларно подручје GK Frankfurt. У првом примеру важно је у датом контексту нагласити пол, док је у другом примеру, управо због принципа родне равноправности, потпуно ирелевантно да ли је генерални конзул мушког или женског пола, а при том је видљивост жена већ обезбеђена навођењем личног имена конзула.

http://www.isj-sanu.rs/rubrike/odluke-odbora/103/2015/03/11/jezik-rodne-ravnopravnosti.html
 
Могао бих се заклети да сам прочитао да су оба израза исправна, али ево сад проверих, и лепо пише да је само 'Корејци', 'корејски' итд. исправно. Клан, ако се добро сећам, овим облицима даје предност, па постоји могућност да су и облици са '-еан-' некада били исправни.

Aj batalimo Australiju, ali sad mene muci Austrija;)
Nadam se da ce sutra da pobedi na izborima mladjahni Kurz, ali da li je on Austrijac ili Austrijanac;)
 
Ако се после придева у суперлативу не употреби прилог "икада", да ли је тај прилог и даље прећутно имплициран?

Нпр. да ли се контекст који би реченица имала са "икада" назире у реченицама попут доле наведених?



Ово је најлепша кућа коју сам видео.

Он је најчеститији човек ког сам срео.

Ово је најгори дан који ми се десио.

Овај лаптоп је најбољи на ком сам радио.
 
To se ikada nekako zapatilo u srpskom, potpuno je nepotrebno ali nekim budalama u medijima mnogo lepo zvuci.
Za moj je ukus to cist pleonazam, ali je iz meni nepoznatih razloga prisutan u skoro svakom tekstu.
Danas ( prica o Soroshu):

Suma koju je Soros preusmerio Fondaciji ga je učinila jednim od najvećih individualnih donatora, samo jednoj organizaciji, ikada.
U ovoj recenici ( tekst je sa b92) stoji cak i da je od jedan od najvecih, ikada:zcepanje:
 
Од сада ће се житељима села обраћати у званичним приликама са: "Поштоване сељанке и поштовани сељани!" и онда ће се сељанке наћи увређеним јер ово "сељанке" значи да су те жене баш неке сељанке, док ће неки сељаци постати "сељани". Ово је озбиљна ствар и може бити вишеструка дискриминација с далекосежним последицама. :eek: :per: :lol:
 
Zanimaju me glasovne promene u izvođenju prideva sa završetkom na -čki u vlastitim imenicama toponima:

Kragujevac => kragujevački
Vinkovci => vinkovački
Mitrovica => mitrovički
Dubrovnik => dubrovački

Može li neko da objasni kako se dolazi do ovoga ?
Probaću sam. Radi se o palatalizaciji sa alternacijama - c:č sa uprošćavanjem suglasnika.

1. Kragujevac => kragujevac + ski => kragujevač + ski => kragujevački
2. Vinkovci, verovatno dvojina, pa bi jednina trebalo da glasi Vinkovac => vinkovac + ski => vinkovač + ski => vinkovački
3. Mitrovica ide po istom pravilu kao i reč - bolnica => bolnic + ski => bolnič + ski => bolnički. Mitrovica => mitrovic + ski => mitrovič + ski => mitrovički
4. Dubrovnik - verovatno je da se starinski stanovnik Dubrovnika zvao - Dubrovac => dubrovac + ski => dubrovač + ski => dubrovački

Da li sam u pravu kad kaže da je u navedenim glasovnim promenama c:č u pitanju jedna od palatalizacija iako neuobičajena ? Da li alternacija c:č postoji u ijednom drugom slovenskom jeziku ?
 
У којим аспектима се све Белићев правопис разликовао од савременог, поред оног гратски, испторискј и сличних, за мој укус прилично екстремних, примера. Нисам имао прилику да га подробније анализирам из прве руке, јер свесно избегавам ове старије приручнике из страха да ће ми изазвати пометњу у мозгу.
 
Poslednja izmena:
E, ovo je pravo pitanje za jezičke znalce.

Reč stanovništvo. Kako se ona izvodi ako znamo da je morfema stanovnik

Bilo bi logično da je putem palatalizacije i sažimanja suglasnika:

Stanovnik + stvo => stanovničstvo => stanovničtvo

Isti je primer i sa rečima radništvo, zaljubljeništvo, zarobljeništvo, podaništvo.

Da li se to u sufiksu "(s)tvo" javlja alternacija po mestu tvorbe s>š ? Nema neke logike, jer je u pitanju sufiks.

Šta Vi mislite ? Hvala.
 
Poslednja izmena:
Osnova je stanovnik, koja sadrži 4 morfeme stan-ov-ni-k i još se dodaje dvostruki sufiks st-vo.

2.c. U nastavcima -ski i -stvo gubi se s iza nekih suglasnika: (3) š, ž + -ski, -stvo daje -ški, -štvo: niški, varoški, vlaški, lupeški, viteški - zelenaštvo, siromaštvo, društvo, lupeštvo. Nastavak -ški imamo i u Njujork: njujorški.
Ovim uprošćavanjima u nekima od navedenih primera prethodile su i druge glasovne promene, npr. drug-druž-druš ispred -stvo.

Nisam sasvim siguran u ovo što ću reći, ali složio bih se sa Eninim objašnjenjem. Nazvao bih promenu z u ž jotovanjem.

Pošto od Pariz imamo pariski a ne *pariški, zaključujemo da se radi o starijoj promeni koja nije zahvatila novije reči u našem jeziku. (Eto ga, dakle, to „staro“ jotovanje koje Ena nalazi u Pravopisu.)

A da je reč zaista o jotovanju a ne nekoj drugoj promeni svedoče nam primeri rumunjski od Rumun, rožanjski od Rožanstvo, lanjski od lane, vanjski od vani, gde je nj dobijeno od n jedino jotovanjem. Jotovanje je često ispred sufiksa -ski, vidite i Klajnovo pismo koje sam citirao ovde (http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=324.msg25777#msg25777), a u kome on takođe u primerima lanjski i vanjski pominje jotovanje.

Ena nam u Pravopisu pokazuje da je ž refleks od z kod starog jotovanja, a jotovanje imamo i u drugim primerima (n > nj), dakle i ovde je reč o jotovanju z > ž ispred sufiksa -ski. Da je zaista staro jotovanje u pitanju, vidimo po novijim rečima u kojima ga nema (pariski).

Onda je vitežski uprošćeno u viteški (verovatno s jednim jednačenjem po zvučnosti), kako nam Ena pokazuje opet iz Pravopisa, gore u svojoj prvoj poruci na ovoj temi (ž + ski, š + ski uprošćavaju se u -ški).

Tako, dakle: vitez + ski > vitežski (jotovanjem) > viteški (uprošćavanjem).

Не могу се сва фонетска питања објаснити гласовним променама. Ко је се бавио историјом српског језика, видео ја да добра већина морфонолошких промена настала аналогијом.

У праву су били они који су рекли да овде не може бити речи ни о јотовању, ни о палатализацији: за јотовање нам фали јота у наставку, а за палатализацију: к, г или х у основи. Оно што Клајн каже за лањски важи само и искључиво за ту омалену групу придева што се завршавају на -ањски (< -ански). Ако би се то икако могло назвати јотовањем (Клајн га не назива), не би се смело произвољно уопштавати на примере са другим финалним сугласницима.

У Речнику језичких недоумица, под одредницом -шки Клајн вели: „За основе са завршетком с или з нема одређених правила: чешћи је наставак -ски, као у циркуски, туниски, одески, кавкаски, врбаски (боље него врбашки), тексаски (боље него тексашки), али се јавља и -шки: вишки, велешки (у ПР 60 као придеви од Вис односно Велес), купрешки (поред купрески, од Купрес у ПР), витешки итд.”

Негде сам другде (не сећам се шта је то било) читао истог аутора где је објаснио да се системски облик, у ствари, завршава на -ски (туниски) — што је у складу с фонолошким променама — а да су ови на -шки настали угледањем на придеве настале од именица на и (лупешки, варошки). Пошто су данас ови други скоро једнако чести и обични као они регуларни, морају се ставити у норму.

Видимо, дакле, да су облици на -шки од основа на млађи од оних на -ски.

витез+шки (ако се сложимо са Џоом, а немамо разлога да се не сложимо) даје витес+шки (једначење сугласника по звучности), затим витеш+шки (једначење сугласника по месту творбе) и на крају губљењем сугласника добијамо витешки.

Ne postoji sufiks -ški, i uveren sam da ni Džo nije imao tako nešto na umu, već da je objašnjavao otkud se pojavljuje Š posle dodavanja nastavka -ski.

E sad, nadalje nam se mišljenja razilaze: on tvrdi da se jednostavno pojavljuje Š „niotkuda“, a ja smatram najverovatnijim (kako sam i rekao u prošloj poruci; dakle, nisam bio isključiv) da se „niotkuda“ pojavljuje jedno J, koje se zatim jotuje sa završnim suglasnikom osnove (zj > ž u viteški, i sj > š u npr. veleški). Dakle, jedno pojavljivanje „niotkuda“ svakako moramo prihvatiti, samo je pitanje koje. Na strani sam svog tumačenja prosto zato što ono daje „univerzalan“ odgovor na sva slična pitanja u vezi sa promenom završnog suglasnika osnove pri dodavanju nastavka -ski (u nastavku sledi po jedan primer iz svake kategorije): vlaški (hj > š), hirurški (gj > ž, zatim obezvučavanje), grčki (kj > č), lovački (cj > č), lanjski (n-j > nj). Sve transformacije u zagradama u potpunosti prate ono što teorija kaže o takvim sklopovima.

Da zaključim, moj stav je donekle različit od Džoovog, ali, naglašavam, samo donekle, jer, ponavljam, uveren sam da ni on nije imao na umu tumačenje po kom od početka nastupamo sa sufiksom -ški; to je već bez ikakvog smisla.

http://www.vokabular.org/forum/index.php?action=printpage;topic=2585.0
 

Reč stanovništvo. Kako se ona izvodi ako znamo da je morfema stanovnik

Bilo bi logično da je putem palatalizacije i sažimanja suglasnika:

Stanovnik + stvo => stanovničstvo => stanovničtvo

Isti je primer i sa rečima radništvo, zaljubljeništvo, zarobljeništvo, podaništvo.

Da li se to u sufiksu "(s)tvo" javlja alternacija po mestu tvorbe s>š ? Nema neke logike, jer je u pitanju sufiks.

Sve si napisao dobro samo nedostaje poslednji korak, prelazak č u š:

Stanovnik + stvo
mrgreen.gif
#1 => stanovničstvo => stanovničtvo
mrgreen.gif
#2=> stanovništvo

:mrgreen: #1: "jotovanje" je, ustvari "tankojerovanje". E sad, debelo jer ili e, kada se nađu ispred palatala (i sibilanta) vrše jotovanje prethodnog guturala:

U oblicima stanovnik+stvo, drug+stvo dolazi do palatalizacije k, g, h ispred grupe ъ/e+sibilant/palatal (ъ/e + c, z, s, nj, lj, š, dž, š i sl).

Npr. objasni glasovnu promenu u druženje.

Pojednostavljenje grupe čt (tšt) u št


:mrgreen: #2:glas č složen je od t+š i kada napišeš stanovničtvo napisao si, u stvari stanovnitštvo pri čemu se grupa tšt pojednostavljuje u št. Uporedi čto => što, čtiti => štiti.
 
Poslednja izmena:
To se ikada nekako zapatilo u srpskom, potpuno je nepotrebno ali nekim budalama u medijima mnogo lepo zvuci.
Za moj je ukus to cist pleonazam, ali je iz meni nepoznatih razloga prisutan u skoro svakom tekstu.
Danas ( prica o Soroshu):

Suma koju je Soros preusmerio Fondaciji ga je učinila jednim od najvećih individualnih donatora, samo jednoj organizaciji, ikada.
U ovoj recenici ( tekst je sa b92) stoji cak i da je od jedan od najvecih, ikada:zcepanje:



Ипак, поједини ликови са интернета које сам питао исто тврде да без прилога "икада" придев има двосмислену/ вишесмислену конотацију.

Нпр. "Плави кит је највећа животиња која је живела".

Сад, без прилога "икада", саговорник потенцијално може да одговори питањем, нпр: "У задњих колико милиона година..."?

Иако и даље интуитивно мислим да се генерализујући контекст без "икада" подразумева, после тих наведених интернет-дискусија сам добио црва сумње.
 

Back
Top