Covek je stvoren od dve polovine, jin i jang. Mali covek ima pola sebe dobrog. Zbog vidljive druge polovine njega okolina ne smatra dobrim.
Dobar covek je ceo dobar. Zatvorio je pola sebe, zlu polovinu, i takav, polovan i prepolovljen, bez nedostajuce polovine, zivi u nerazumevanju. Niti on razume svet, niti svet njega.
Da bi izbegao tu nepodnosljivu tezinu nerazumevanja, a zbog potrebe za prihvatanjem, covek svoju dobrotu pruza izvan sebe.
Tada vise nije dobar samo sebi, nego i svakome ko se priblizi, ko udje u njegovu zonu dobrote. Svima je dobar. Svi vide samo dobru polovinu.
Prihvata tudji teret, tudje probleme, tudje brige, nesebicno pomaze. Daje sve i trpi sve, sa osmehom verujuci da cini dobro. Zato ga okolina smatra dobrim.
Nude mu svoje probleme, brige, cak i svoje odluke. Dobar bez pogovora prihvata, misleci da prihvatanjem zla i pretvaranjem sebe u kantu za tudje djubre popravlja svet.
Ali on sebi cini zlo. Nesposoban da reciklira, puni svoju glavu, srce i zivot tudjim brigama i amortizuje tudje udarce, dok se jednom ne prepuni.
Ili ne pukne.
Samo je pitanje trenutka.
Nemojte dobrim ljudima nuditi svoje brige, ne trazite da umesto vas donose teske odluke. Cuvajte dobre da vam duze traju.
Dobar covek, osim za sebe, preuzima odgovornost i za drugoga.
Ja pokusavam da ne budem dobar. I kada mi je dozvoljeno da odlucim umesto nekoga, ja to necu uciniti.
Verujem da dobrota ne sme da preraste coveka. Mora ostati samo njegova. Ako utice na druge, onda to nije dobrota nego vlast.