Данас 20 година од операције “Коридор живота”

GolubBabic

Domaćin
Poruka
3.759
Omča oko srpskog vrata
Da bi vezali omču oko vrata Srbima s lijeve strane Drine, muslimansko-hrvatske formacije su angažovale 16 brigada - pet motorizovanih i jedanaest lakih pješadijskih. Motorizovane brigade činili su pripadnici regularne Vojske Hrvatske: Prva ZNG iz Zagreba, Druga i 108. ZNG iz Nove Gradiške, treća ZNG iz Osijeka i 153. ZNG iz Velike Gorice.

Od lakih pješadijskih brigada bile su angažovene 101. HVO iz Broda, 102. iz Odžaka, 103. iz Dervente, 104. iz Šamca - Domaljevaca, 105. iz Modriče, 107. iz Gradačca, 110. iz Usore, 111. iz Žepča, te muslimanska 207. iz Tešnja, 201. iz Maglaja i 109. iz Gračanice.

U bitke pored Save povremeno su ubacivane jedinice hrvatske specijalne policije iz Zagreba, te dijelovi brigada iz Varaždina, Rijeke i Bjelovara.

Akcija "Koridor" započela je 14. juna 1992. godine, kada su pripadnici slavne Šesnaeste brigade, uz podršku tenkovske čete iz Doboja, krenuli u bitku na južnom dijelu derventskog ratišta. Borbe su intenzivirane 24. juna, kada je snažna artiljerijska priprema na širokom frontu neprijateljske formacije navela na pogrešan zaključak da Vojska RS namjerava da zauzme Tuzlu. Sve što se poslije događalo izazvalo je pravu pometnju u muslimansko-hrvatskim formacijama, što je znatno olakšalo dejstva srpskim snagama na glavnom pravcu akcije proboja Koridora, i iznenađenje je bilo potpuno. Maestralna taktika rezultirala je probojem "Koridora života" dva dana prije zacrtanog roka
26. juna 1992. godine, u osvit novog dana borci Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa, poslije dugotrajnih i iscrpljujućih borbi, susreli su se u rejonu sela Kornica i Čardak, na razmeđi Modriče i Šamca. Rukovanje ratnika, dva korpusa jedne te iste vojske, najmlađe srpske države, kasnije nazvane Republika Srpska, zagrljaji Krajišnika i Posavaca, ozvaničeni su slavodobitnim rafalima u vazduh. Malo kom Srbinu, s ove ili one strane, da nije srce jače zakucalo kad je prostrujala vijest da su jedinice Vojske Srpske Republike BiH, kako se tada zvala, probile saobraćajni koridor prema Srbiji. Kako i ne bi kada je to bio koridor života. Bila je to prva veliku pobjedu Srba s lijeve strane Drine. Prostor na kome je zaustvljen srpski krvotok bio je raskrčen. Probijen je koridor života i otvoren put iz Bosanske i Kninske Krajine prema Semberiji i dalje prema Beogradu i Srbiji.

Pobjeda združenih jedinica VRS nad snagama muslimansko-hrvatske koalicije okončala je 42 dana dugu kopneno-vazdušnu blokadu najzapadnijih srpskih zemalja. Koridor je bio spas za srpski narod na ogromnom prostoru od Glamoča i Grahova na jugu, do Gradiške na sjeveru, Novog Grada na zapadu do Doboja na istoku, u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Lici, Kordunu i Kninskoj Krajini. Na tom prostoru, odsječenom muslimansko-hrvatskom agresijom, tada je živjelo više od milion i po Srba, koji su ostali bez hrane, nafte, oružja, cigareta, a i nada je bila na sve tanjim nitima.


"Koridor života" popločan je krvlju srpskih junaka. Tačno 293 srpska ratnika su u borbama za koridor dala život, a 1.129 pripadnika tadašnje Vojske Srpske Republike BiH i specijalca MUP-a Republike Srpske Krajine teže je ili lakše ranjeno. Bila su to herojska vremena. Junaci su ginuli sa pogledima uprtim ka matici Srbiji i slobodi.
SLAVA SVIMA KOJI SU UCESTVOVALI I ONIMA KOJI SU DALI SVOJE ZIVOTE



 
NAJHRABRIJIMA, KOJI NISU VIŠE SA NAMA

idov.jpg
 
Највећа битка ВРС и једна од славних битака српске војске. Операција "Коридор" је била и сјајни пример српске слоге и јединства. Непријатељ је био далеко бројнији, делом и боље наоружан, али је поражен. Већина набројаних непријатељских јединица је уништена. Треба напоменути да је то била заједничка акција Војске Републике Српске и специјалних јединица МУП-а Републике Српске Крајине.

После пробијања коридора, српски борци су ослободили Модричу, Дервенту, Вукосавље. Ослобађањем Брода, 6. октобра 1992. године, ВРС је потукла регуларну војску Хрватске у Посавини.

Из ратног дневника Бошка Гргића - Побједа без славља"
...Пред нама ни два километра до пута живота. Кренусмо у пробој са много жеља и жара, нестрпљиви и одважни. А онда прве жртве, на посљедњој етапи до циља. Падоше јуначки на прузи градачачкој, на пространој равници посавској Душко Бауковић Бане, Ивица Модрић, Жељко Дојчиновић и Мирослав Ђурђевић. Бане је само двије седмице раније спасио живот свом саборцу и са свега пола метра рафалом срезао да ли Арапина или некаквог црног мелеза. Није се могло разазнати. Није о томе хтио ни ријечи, крио се и од новинара. А у крви, пут добојске болнице прашњавим и неравним макадамом кренуше Младен Лолић и Раденко Мирковић. Али, готово у трку, већ у смирај дана, пало је и задње усташко упориште на фарми у Филомени, негђе између Модриче, Градачца и Пелагићева. Пут је слободан, трасиран крвљу и животима храбрих српских бораца. Остало је још два дана до Видовдана, великог и магичног дана, али и ноћ најдужа и најтужнија, ноћ у којој су преживјели оплакивали своје несрећне саборце. Умјесто славља и тријумфа само стисак руке у знак побједе и нијеми погледи мјештана и Крајишника, као да се знају већ деценијама. Затим, прва возила, помоћ из матице Србије недужној ђечици и испаћеним болесницима широм Крајине. Да је тад земља имала образ и душу, била би црвена од стида сва галаксија. Да је неразуман имао имало разума, повио би главу дубоко у пијесак."

Одговорност је била огромна. Знали смо да ако не успијемо да ће доћи до свеопште трагедије српског народа. Нисмо имали право на неуспјех - говорио је генерал Талић.

Први дан је био прави пакао - говорио је послије битке начелник штаба Прве оклопне бригаде Првог крајишког корпуса Војске Српске генерал и командант Прва тактичке групе која је представљала ударну песницу пробоја - генерал Новица Симић.
Након цјелодневне борбе падају Горњи Кладари. Жестоке борбе воде се на правцу: Потпоље - Живково Поље - Чардак. На Добор кули прса у прса. Командант "Вукова са Вучијака" Вељко Милаковић командује : Јуриш! За мном".
У јуришу су и храбри борца специјалних снага полиције Републике Српске Крајине којим командује генерал Боривоје Ђукић. На Видовдан је било ослобођена Модрича и пут за исток и матицу био је отворен.
 
Najveca greska GS VRS sto nisu zauzeli Tuzlu i Orasje i time prosirili tu zilu kucavicu. Cudi me da je citav rat mostobran kod Orasja opstajao. Muslimane je trbalo saterati u Zenicu i uzeti Tuzlu i tada za koridor ne bi bilo opasnosti.

Нису се они ништа ту питали...
 
jaki ste bili. da oni naši kreteni nisu prodali vam koridor nebi vas bilo nigdje...
aj sad gledajte kako igraju nogometaši...

Aha, baš su nam ga prodali. Razbili smo vas kao kegle u kuglani. Vas stotine smrdljivaca udruženih tursko-hrvatskih nije moglo da pomeri nas 24 koji smo držali Kostreš iznad Broda. A, kada je stiglo pojačanje iz Dervente onda ste tek videli šta je igranka.
 
Omča oko srpskog vrata
Da bi vezali omču oko vrata Srbima s lijeve strane Drine, muslimansko-hrvatske formacije su angažovale 16 brigada - pet motorizovanih i jedanaest lakih pješadijskih. Motorizovane brigade činili su pripadnici regularne Vojske Hrvatske: Prva ZNG iz Zagreba, Druga i 108. ZNG iz Nove Gradiške, treća ZNG iz Osijeka i 153. ZNG iz Velike Gorice.

Od lakih pješadijskih brigada bile su angažovene 101. HVO iz Broda, 102. iz Odžaka, 103. iz Dervente, 104. iz Šamca - Domaljevaca, 105. iz Modriče, 107. iz Gradačca, 110. iz Usore, 111. iz Žepča, te muslimanska 207. iz Tešnja, 201. iz Maglaja i 109. iz Gračanice.

U bitke pored Save povremeno su ubacivane jedinice hrvatske specijalne policije iz Zagreba, te dijelovi brigada iz Varaždina, Rijeke i Bjelovara.

Akcija "Koridor" započela je 14. juna 1992. godine, kada su pripadnici slavne Šesnaeste brigade, uz podršku tenkovske čete iz Doboja, krenuli u bitku na južnom dijelu derventskog ratišta. Borbe su intenzivirane 24. juna, kada je snažna artiljerijska priprema na širokom frontu neprijateljske formacije navela na pogrešan zaključak da Vojska RS namjerava da zauzme Tuzlu. Sve što se poslije događalo izazvalo je pravu pometnju u muslimansko-hrvatskim formacijama, što je znatno olakšalo dejstva srpskim snagama na glavnom pravcu akcije proboja Koridora, i iznenađenje je bilo potpuno. Maestralna taktika rezultirala je probojem "Koridora života" dva dana prije zacrtanog roka
26. juna 1992. godine, u osvit novog dana borci Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa, poslije dugotrajnih i iscrpljujućih borbi, susreli su se u rejonu sela Kornica i Čardak, na razmeđi Modriče i Šamca. Rukovanje ratnika, dva korpusa jedne te iste vojske, najmlađe srpske države, kasnije nazvane Republika Srpska, zagrljaji Krajišnika i Posavaca, ozvaničeni su slavodobitnim rafalima u vazduh. Malo kom Srbinu, s ove ili one strane, da nije srce jače zakucalo kad je prostrujala vijest da su jedinice Vojske Srpske Republike BiH, kako se tada zvala, probile saobraćajni koridor prema Srbiji. Kako i ne bi kada je to bio koridor života. Bila je to prva veliku pobjedu Srba s lijeve strane Drine. Prostor na kome je zaustvljen srpski krvotok bio je raskrčen. Probijen je koridor života i otvoren put iz Bosanske i Kninske Krajine prema Semberiji i dalje prema Beogradu i Srbiji.

Pobjeda združenih jedinica VRS nad snagama muslimansko-hrvatske koalicije okončala je 42 dana dugu kopneno-vazdušnu blokadu najzapadnijih srpskih zemalja. Koridor je bio spas za srpski narod na ogromnom prostoru od Glamoča i Grahova na jugu, do Gradiške na sjeveru, Novog Grada na zapadu do Doboja na istoku, u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Lici, Kordunu i Kninskoj Krajini. Na tom prostoru, odsječenom muslimansko-hrvatskom agresijom, tada je živjelo više od milion i po Srba, koji su ostali bez hrane, nafte, oružja, cigareta, a i nada je bila na sve tanjim nitima.


"Koridor života" popločan je krvlju srpskih junaka. Tačno 293 srpska ratnika su u borbama za koridor dala život, a 1.129 pripadnika tadašnje Vojske Srpske Republike BiH i specijalca MUP-a Republike Srpske Krajine teže je ili lakše ranjeno. Bila su to herojska vremena. Junaci su ginuli sa pogledima uprtim ka matici Srbiji i slobodi.
SLAVA SVIMA KOJI SU UCESTVOVALI I ONIMA KOJI SU DALI SVOJE ZIVOTE




Mali, bice da su te malo pogresno uputili, akciju su zapoceli oni koje uopste nisi pomenuo!
Akciju proboja koridora zapocele su jedinice milicije RSK pod vodstvom Martica,
kojima se tek kasnije prikljucuju jedinice RS pod komandom Talica!!!
62 pripadnika jedinica milicije Krajine, polozili su svoje zivote u toj akciji!
 
Дил са Хрватима око Орашја, тако сам чуо тад. Тузла... ВРС није заузела ни један град те величине.

Orašje jeste bilo meni totalno nejasno. Btw, brat mi je poginuo kada je sa svojom grupom upao u zasedu kod Orašja. A, što se tiče veličine... Ma, zamalo smo uzeli Bihać. Turski peti korpus smo saterali u mišiju rupu, ali onda ona poznata komanda "povlačenje", posle koje nam nikada nije bilo jasno, a zašto smo uopšte i kretali u akciju.
 
Orašje jeste bilo meni totalno nejasno. Btw, brat mi je poginuo kada je sa svojom grupom upao u zasedu kod Orašja. A, što se tiče veličine... Ma, zamalo smo uzeli Bihać. Turski peti korpus smo saterali u mišiju rupu, ali onda ona poznata komanda "povlačenje", posle koje nam nikada nije bilo jasno, a zašto smo uopšte i kretali u akciju.

Славко Лисица ушао у Бихаћ.
А како најзаслужнији за пробијање коридора, награђем отказом, тј. скрајнут у школетину за наставника,јел треба јасније?
 
Orašje jeste bilo meni totalno nejasno. Btw, brat mi je poginuo kada je sa svojom grupom upao u zasedu kod Orašja. A, što se tiče veličine... Ma, zamalo smo uzeli Bihać. Turski peti korpus smo saterali u mišiju rupu, ali onda ona poznata komanda "povlačenje", posle koje nam nikada nije bilo jasno, a zašto smo uopšte i kretali u akciju.

Ako ti tada nije bilo jasno, sada bi moralo biti!
Da li ti je jasno sta je Bihac i front na Grabezu u tom ratu znacio??
 
Orašje jeste bilo meni totalno nejasno. Btw, brat mi je poginuo kada je sa svojom grupom upao u zasedu kod Orašja. A, što se tiče veličine... Ma, zamalo smo uzeli Bihać. Turski peti korpus smo saterali u mišiju rupu, ali onda ona poznata komanda "povlačenje", posle koje nam nikada nije bilo jasno, a zašto smo uopšte i kretali u akciju.

Ужасно прочитати, друже. Прими моје саучешће.

Колико се ја сећам тих мапа - нисам никад био - то су поља, равни близу Саве... са погрешне стране Саве. Река ту није много широка, али опет делује неодбрањиво.
 
Славко Лисица ушао у Бихаћ.
А како најзаслужнији за пробијање коридора, награђем отказом, тј. скрајнут у школетину за наставника,јел треба јасније?
Kad se zamerio Mlatku , mada možda mu je učinio i uslugu pošto bi sada verovatno bio zajedno sam njim i Dabićem u Holandezi,ovako zbog Mladićeve sujete može da uživa u penziji u miru .
 
Najveca greska GS VRS sto nisu zauzeli Tuzlu i Orasje i time prosirili tu zilu kucavicu. Cudi me da je citav rat mostobran kod Orasja opstajao. Muslimane je trbalo saterati u Zenicu i uzeti Tuzlu i tada za koridor ne bi bilo opasnosti.

Lisica je hteo posle Broda sa delom snaga da reši Gradačac i okolinu a sa glavninom Orašje, ali Mladić nije dao. Postoje dokazi za to.
 
jaki ste bili. da oni naši kreteni nisu prodali vam koridor nebi vas bilo nigdje...
aj sad gledajte kako igraju nogometaši...

Prvi hrvatski bilmez koji se našao "pametan" da komentariše. Pomiri se sa činjenicom da smo vas popišali i namazali gomnima. Ni cvijeće vam nije pomoglo. Jedino ujko koga ste vi prodali su Hrvati iz BIH koji su ostali bez entiteta i moraju da trpe guženje od strane cvijeća. Tuge jedne jesenje.
 

Back
Top