G. Janković u knjigi "Srpsko Pomorje" piše o doseljavanju Srba na Balkansko poluostrvo, ali ne smemo da propustimo i ove njegove rečenice:
»Za grnčariju iz groblja u Kmenom stiče se utisak da se može povezati sa starijim nalazima, odnosno da pripada proizvodnji ranije naseljenih Srba, pre 7. stoleća, kako je već rečeno. Ovde treba imati na umu i nedovoljno poznatu grnčariju bez ukrasa sa Svača, kakve ima u ulomcima i u Petro-Pavlovom manastiru i Tvrdošu. Ona se može povezati sa takozvanim dolijumima, koji pripadaju domorodačkoj proizvodnji iz doba posle avarskog razaranja Dalmacije.
Još određenije, ova grnčarija može biti dokaz stapanja pa i srodnosti domorodaca i pridošlih Srba« (str. 178).
»I u ovom dobu (9. Stoleće – moja primedba) poseban značaj ima izbor vrsti posuđa, jer ukazuje na način spremanja hrane, na ognjištu. To su na prvom mestu sačevi, koji se kod Srba u kontinuitetu koriste do naših dana (obrazloženje na dnu strane -
odavno je uočeno da se pojedini vidovi kulture na području nekadašnje rimske Dalmacije (Ibar-Kupa) mogu pratiti u kontinuitetu od pre rimske okupacije do Srednjeg veka)« (str. 182).
Da sada malo nastavimo temu o Vlasima i obrazloženje koje je dao Mrkalj o tome ko su zapravo Vlasi (
http://forum.krstarica.com/showthre...nska”-vs-Srpska-autohtonistička-škola/page235 ). G. Janković:
»U Ljetopisu je zabeležen etnonim Morovlasi, čiju su zemlju zauzeli »Vulgari«: »Zatim osvajajući zauzmu cijelu Makedoniju, potom čitavu pokrajinu Latina, koji se u ono doba zvahu Rimljani, a sada se zovu Morovlasi (Morovlachi), to jest Crni Latini (Nigri Latini)«. Po osvajanju Makedonije, oni su živeli uz granice kralja Vladina. O ovim »Bugarima« biće kasnije više reči. Po Konstantinu Jirečeku, koji je utemeljio savremena shvatanja o Morovlasima, Morlacima, oni su potomci tkz. Romana odnosno romanizovanih domorodaca, i šta više, u vreme pisanja Ljetopisa (LjPD) u 12. stoleću, još uvek su bili »Romani«.
To tumačenje ne može biti tačno. U 17-18. stoleću, po italijanskim izvorima, oni su bili nesumnjivo Srbi. Na italijanskom planu Beograda iz 1683, jedina pravoslavna crkva je obeležena kao Chiesa delli Seismattici, Morlachi, Valachi e Greci. Vlasima su Latini nazivali stanovništvo koje se posle mongolske najezde širi sa planina u banovinu Hrvatsku, a to mogu biti samo Srbi, po zabeleženim imenima i prezimenima. Po Albertu Fortisu, Morlaci (Maurovlahi, Morlacchi) sebe nazivaju Vlasima, št označi ugledni, moćni, kao što Sloven znaći »slavan«. Po K. Jiričeku, u izvorima 16. stoleća Murlacchi su stanovnici kopna od Velebita do Bara; pre toga se u Dubrovniku pominju Moroulachi 1368, 1379; Moroblachi 1378; Morlachi 1451, itd., za koje se može zaključiti da su živeli u predelima između Huma i Neretve. K. Jiriček beleži i da se u vizantijskim dokumentima od druge polovine 14. stoleća Moldavija naziva Μαυροβλαχία. Kada se Ljetopis (LjPD) pravilno datuje ne pre druge polovine 15. stoleća, tada su dubrovački podaci o Morlacima najstariji. Za Dubrovčane, koji su sebe smatrali Latinima,
Morlaci cu bili nešto slično Vlasima (po Farlatijevom shvatanju), slobodni ljudi koji su povremeno za njihov račun ratovali i obavljali druge poslove.
Prema tome, zemlju Morovlaha iz Ljetopisa (LjPD) treba tražiti u Poznom srednjem veku zapadno od Dubrovnika, gde su živeli Srbi. ..…Da se Morlaci mogu sasvim određeno izjednačiti sa Srbima, ukoliko pratimo odrednicu »crni«, vidi se iz podataka pre polovine 10. stoleća. U knjizi »O ceremonijama« cara Konstantina Porfirogenita, navodi se i arhont (pogledati u knjigu Srpsko Pomorje, jer ne mogu prekopirati – moja primedba; str. 175). Ovaj podatak je kod nas ostao nezapažen, kao i arhont (pogledati u knjigu Srpsko Pomorje, jer ne mogu prekopirati – moja primedba; str. 175), jer ih B. Ferjančić nije uključio u svoje prevode tekstova Konstantina Porfirogenita o južnim Slovenima. Reč je o arhontima oblasti u predelu Kavkaza.
Ovde su Srbi jasno izjednačeni sa (pogledati u knjigu Srpsko Pomorje, jer ne mogu prekopirati – moja primedba; str. 175, ali je prevod nekako ovako MAVRA LAISIA), što bi moglo značiti »arhont Srba zvanih crna omladina«, ili nešto slično. Ukoliko pratimo ono »Mor…«, može se krenuti u drugom pravcu, ali tumačenje složenog pitanja raseljavanja Srba izlazi iz zadataka ove knjige (bilo bi neophodno započeti proučavanje pisanih izvora, toponimije i predanja od oblasti Kavkaza do oblasti Tarona, i uporedtiti ih sa onim na području Balkanskog poluostrva). Po svoj prilici je kod cara Konstantina VII navedeno dopunsko objašnjenje da bi se znalo o kojim je Srbima reč, jer se dva puta spominju, kao i Hrvati. To je prevod na grčki sa srpskog, u približnom značenju »crna omladina«. Ono »crna« možda može da se shvati u značenju »prost narod«, kako se ponekad koristi taj izraz. To se nadovezuje na značenje reči »omladina«, odnosno »otroci« koja se koristi i u Poznom srednjem veku da obeleži stalež zavistan od vlastelina, kod nas u smislu »čeljad«. Dakle, možda bi najpribližniji prevod bio »prosta čeljad«, što bi podrazumevalo one koji nisu imali vlastelu, već su bili svi jednaki, predvođeni »arhontom«.
Ovo ne deluje kao samonaziv; možda su ih tako nazivali oni drugi Srbi. Slično se mogu protumačiti latinske izvedenice. Po svoj prilici su nazivi »morovlah« i slični, prevod sa srpskog »crni vlasi« u smislu »prosti vlasi«, što je kasnije Pop Dukljanin preveo u »Crni Latini« (str. 175-6).
Ko su onda Vlasi? Starosedeoci ili Srbi? Pa jednostavno rečeno i jedno i drugo.
Ali se zato postavlja pitanje ko je onda još živeo u "Iliriku"? Iz daljeg izlaganja g. Jankovića videćemo da su pored Srba/Vlaha pre doseljavanja nekih slovenskih plemena u Iliriku živeli jedino još Latini/Rimljani koji su došli iz današnje Italije i Grci. Starosedeoca prosto nema - ustvari ima Vlasi...
sledi...