Meni ono što je najinteresantnije u celoj toj priči jeste njeno poreklo. Starija verzija te priče, tj. najstarija zapisana, jeste zapravo U kralja Mide magareće uši. Slika s kraja XVI / početka XVII stoleća:

tumblr_lya881hcz41qbhp9xo1_1280.jpg


Najstarija verziju priče, otprilike ovakvu kakvu i imamo u sačuvanu danas u celosti donosi rimski pesnik Ovidije u Hristovo vreme u 11. knjizi Metamorfoze (engleski prevod iz XVI veka), ali očigledno je da je ona postojala i pre Ovidija. Moguće je da se mit o Midi razvijao i poprimio ovakvu formu, vremenom, ali u drami Plut Aristofan s kraja još samog V stoleća stare ere, rob Karion kaže za bogatog čoveka da će biti kao Mida, još samo da mu magareće uši izrastu.

Ovo znači da smo, posle okvirno govoreći dva milenija, došli do toga da je, u slučaju transformacije ove legende iz grčke u srpsku, nestao sam početak (početni deo, kako je vladar dobio životinsjke uši - zahvaljujući bogu Apolonu) i Mida postao 'Trojan', a magarac koza.

Kako smo došli od jedne od dve najpoznatije priče o Midi do cara Trojana?

Што се тиче горње бајке, румунским ушима звучи јако смешно и указује једино да се они који је причају два миленијума касније још увек плаше цара Трајана.

Ne, bože, Pravi Vlaše, da li si pročitao priču uopšte. :D

Ono na šta treba dati odgovor jeste kako se jedna od dve najpoznatije priče o Midi transformisala u srpskog Trojana.

Verovatno je razlog u tome što je to učinjeno to što je Mida neko ko je srpskim ušima potpuno nepoznat, dok je car Trajan to što i sam kažeš; prepoznatljivi čovek, posebno i po svojim ostacima u istočnoj Srbiji. Sloveni koji su se doseljavali, bukvalno su prolazili pored njegovih ostataka.

Potrebno je malo detaljnije istraživanje da bi se mogao ovaj preobražaj objasniti, ali moje je mišljenje da se moglo ovo desiti najranije u kasnom srednjem veku, kada su i uopšteno čuvene antičke priče dobijale određene nove preobražaje, uključiv i na srpskom području, čije se prepričavanje Aleksandrovog pohoda smatra jednim od najkvalitetnijih svog vremena; pored i drugih priča, kao što je bla o Trojanskom ratu, mislim da su se dešavali slučajevi svojevremenih promena likova i ponekog događaja, shodno vremenu. S druge strane ovo je samo moje pretpostavka, ali kroz različita stoleća priče trpe, zahvaljujući usmenom predanju, određene promene. Ovo je posebno slučaj za određene motive koji su možda još i praistorijskih korena, a koji se javljaju u različitim verzijama kod svih naroda.

P. S. Ono što se izdvaja kao potpuno legitimno pitanje jeste - koliko je zaista to bila narodna bajka, a koliko je ona to postala nakon što ju je Karadžić bio zapisao i objavio.
 
Poslednja izmena:
Ne, bože, Pravi Vlaše, da li si pročitao priču uopšte. :D
Наравно, прочитао сам је у детињству, и знајући ко је био цар Трајан, није ми се свидела.

P. S. Ono što se izdvaja kao potpuno legitimno pitanje jeste - koliko je zaista to bila narodna bajka, a koliko je ona to postala nakon što ju je Karadžić bio zapisao i objavio.
Овим се апсолутно слажем. Без Карађићевог рада сваки српски клинац не би знао колико велики јунак је био онај замишљени Краљевић Марко.
 
Овим се апсолутно слажем. Без Карађићевог рада сваки српски клинац не би знао колико велики јунак је био онај замишљени Краљевић Марко.
Очигледно губиш из вида, или свесни затвараш очи пред чињеницом, да се оМарку Краљевићу причало и певало вековима пре него што је Караџић ступио на сцену. Караџић је само записао о о пто је преношено са колена на колено - вековима.

P. S. Ono što se izdvaja kao potpuno legitimno pitanje jeste - koliko je zaista to bila narodna bajka, a koliko je ona to postala nakon što ju je Karadžić bio zapisao i objavio.
Питање није ни логично ни легитимно, је се коси са претходно изнесеном тврдњом:

Potrebno je malo detaljnije istraživanje da bi se mogao ovaj preobražaj objasniti, ali moje je mišljenje da se moglo ovo desiti najranije u kasnom srednjem veku, kada su i uopšteno čuvene antičke priče dobijale određene nove preobražaje, uključiv i na srpskom području, čije se prepričavanje Aleksandrovog pohoda smatra jednim od najkvalitetnijih svog vremena; pored i drugih priča, kao što je bla o Trojanskom ratu, mislim da su se dešavali slučajevi svojevremenih promena likova i ponekog događaja, shodno vremenu. S druge strane ovo je samo moje pretpostavka, ali kroz različita stoleća priče trpe, zahvaljujući usmenom predanju, određene promene. Ovo je posebno slučaj za određene motive koji su možda još i praistorijskih korena, a koji se javljaju u različitim verzijama kod svih naroda.
Износиш међусобно опречне теорије. Прича је, ила била народна или није. Или је Караџић причу преписао из неког изгубљеног рукописа, или је иста у тренутку њеног записивања већ била народна и преношена усмено, па је Караџић до ње дошао тим путем. Трећег нема.
 
Poslednja izmena:
Da li mi netko može odgovoriti u vezi Vlaha/Vlaja. Da li postoji mogućnost da su Vlasi oni koji živjeli u ruralnim izoliranim krajevima, koji su u 12 stoljeću odbili prihvatiti krscansku vjeru i nastavili slaviti antičke bogove (vuka). Zato se i zovu vlasi. (vlah, valk,vlk). Da li ova teorija ima smisla. hvala

Староверци су увек називани Власима, напр. Срби католици зову Србе православне Власима, муслимански Срби опет називају православне Србе Власима.
И то наравно не значи да се ради о етничким Армунима, које ми називамо Власима, а назив је записиван тел од 9-10 века на тлу овог полуострва.
Придев "влашки" постоји у српском језику невезано за Армуне/Влаје. Изолована брда и пропланци, сакривени шумом и са скривеним стазама, где ту и тамо има понеки кров станишта је влашко подручје, не зато што ту живе Армуни, него зато што је "влашки" придев који означава растреситост и потиче из вунарске одн.овчарске терминологије. На таквим изолованим подручјима, свакако је стари религијски обичајни живот задржан дуже него у градовима који су подложнији утицају странаца или конвертита и слично.

Нап. Бокељски Србин назваће становника континенталног (брдског) подручја Ирвас. па су "ирваси сишли на пијачни дан " и слично..такав став покондирења оних што лагодније живе према онима који теже живе и данас је присутан.

Узмите само за пример најновији еуропски тренд не-стрејт особа, по Београду шетају слободно, и ван параде, а у провинцији не шетају, по изолованим брдима неће их још дуго бити или их неће бити уопште. Кад пребаце већину ( као што се десило кад је већински део приморске Далмације постао католички, а мањински, у залеђу, није) и они ће наденути име "заосталим" стрејт групама.
 
Poslednja izmena:
Магареће уши су само симбол који представља Гордијевог сина Миту(асиријски) одн Мидаса (грчки) , из племена Мушки, који столују у Гордиону и то је асоцијација на чувену фригијску капу и њенe висуљке.

О оваквој капи причам:
b37742bd113e7770db33677cdaf5b393--oil-portrait-bonnets.jpg


amazons-greek-mythological-figures-fighting-amazones-drawing-19th-A6RHEM.jpg


mithradates_coin.jpg


220px-Phrygians.jpg





Kako smo došli od jedne od dve najpoznatije priče o Midi do cara Trojana?
Му́шки — народ, вторгшийся на рубеже бронзового и железного веков на территорию Анатолии. Упоминается в ассирийских источниках, но неизвестен в хеттских...Западных мушков ассирийские источники отождествляют с фригийцами,..
In the 8th century BC, Tabal became the most influential of the post-Hittite polities, and the Mushki under Mita entered an anti-Assyrian alliance with Tabal and Carchemish.


Наравно да прича нема везе са неким непријатељским завојевачем. "Тројанити " је глагол који код нас означава да су три јагњета од исте овце, данашњим речником речено 3 у 1. Тројанка је српски народни имнструмент са једним писком и три свирале уједно (опет 3 у 1)....
Тројан је код нас исто што и Триглав, троглави Бог прехришћанских времена, а што је цар, само додаје причи ефекат. Триглав (отац са два сина у песмама) је Бог рата и ратника, па и Мита звани Мида из племена Мушки(х) мора, као владар, да буде јунак.

Приче се преносе и чувају са разлогом, али , у нашем случају, разлог се некад заборави:D
Главни мотив приче је да нема тајне која неће бити откривена.


Ono na šta treba dati odgovor jeste kako se jedna od dve najpoznatije priče o Midi transformisala u srpskog Trojana.

Интересантно је да има аутора који становнике Фригије, дакле и поменутог Гордиона, виде као досељенике са Балкана, чини ми се да се помиње као прапостојбина тих прото-Брига део око Преспанског језера и планине Баба. Херодот бележи да су се Бриги, који беху суседи Македонаца, преселили у Малу Азију и тако постадоше Фриги.
 
Poslednja izmena:
Трајан је био један од највећих римских царева.

Што се тиче горње бајке, румунским ушима звучи јако смешно и указује једино да се они који је причају два миленијума касније још увек плаше цара Трајана.
Trajan je ocigledno bio srpski izdajnik, tj. Poturica, slicno danasnjim placenim izdajnicima.
A evo ti jos jedne "ubitacne kontre"...
Kad bi ti dali zadatak da izmeris huk Delija na Marakani ti bi tu vrednost pokazao u DECIBALIMA. Znas kako su Latini dosli do ovog naziva?
Pa eto prethodnike tog tvog Trajana je rasturao vojskovodja Srba-Tribala koji se nazivao Decibal, tj dete Bala. Njegovi borci su bili karakteristicni po glasnosti i kricima u boju (verovatno ono uuuraaa). Latini su toliko bili uplaseni da su ko zna koliko vremena pamtili bucnost decibala, pa je tako i nastao naziv, a posle toga i jedinica za gromoglasnost. Istina Trajan je tek iz drugog puta uspeo da porazi Decibala, koji je bio sa leve strane Dunava.
 
Наравно, прочитао сам је у детињству, и знајући ко је био цар Трајан, није ми се свидела.

Šta, zbog inspiracije za lik, koga lično favorizuješ?

Pa bože, kakve ima veze je li Mida, Trajan ili neko treći, kada je nešto sasvim drugo poenta priča?

Питање није ни логично ни легитимно, је се коси са претходно изнесеном тврдњом:


Износиш међусобно опречне теорије. Прича је, ила била народна или није. Или је Караџић причу преписао из неког изгубљеног рукописа, или је иста у тренутку њеног записивања већ била народна и преношена усмено, па је Караџић до ње дошао тим путем. Трећег нема.

Svako je normalno pitanje legitimno...postoje više tvrdnji posebno kada postoji više mogućnosti. Različite su stvari moguće.

Što se tiče komentara, takve priče kao i druge koje je Karadžić zabeležio mogle su biti priče koje su poznavala sveukupno tri čoveka u vreme njihovog zapisivanja, uključujući i Karadžića. Upravo je to i ideja bila kod moderniha nacija, objedinjavanje i sistemetazivoano zapisivanje, kako bi se postiglno nacionalno jedinstvo i kako bi seljak iz okolonije Karlovca mogao znati i pročitati šta je priča koja se pripoveda u kući jednog stanovnika Skopske Crne Gore. Moj se komentar u prvom redu odnosio na to.

Nisu postojale neke opšte srpsk narodne priče; najdalje što se može videti jeste postojanje nekih sličnosti u vidu imena ili motiva. Ali priča o nekom čoveku u Bosni gotovo a nikakve sličnosti nema sa njenom verzijom iz crnogorskih brda.
 
Poslednja izmena:
Народно не значи свенародно.

Сасвим је могуће да су их познавала свеукупно три човека, али с обзиром да говоримо о времену пре настанка драстичних промена које су довеле до 'деусменизације' усмене књижевности, далеко је вероватније да је бар један део тих прича био познат ширем кругу људи.
 
Trajan je ocigledno bio srpski izdajnik, tj. Poturica, slicno danasnjim placenim izdajnicima.
A evo ti jos jedne "ubitacne kontre"...
Kad bi ti dali zadatak da izmeris huk Delija na Marakani ti bi tu vrednost pokazao u DECIBALIMA. Znas kako su Latini dosli do ovog naziva?

Ne.

Svako ko je nauku barem iz daljine video, koristio bi jedinicu decibel, ne nekakav smehotresni decibAl :lol:

Za etimologiju ove kovanice ne moramo uopšte daleko da idemo - jedinica je izmišljena 1920tih, od strane inženjera Bell Telephone Laboratories koji su se tada bavili najnovijim pronalaskom - telefonom. Pronalazač telefona je Aleksandar Grejem Bel (Alexander Graham Bell), po kome je jedinica i dobila (prvobitno) ime - prvo je zvana MSC, onda TU, i na kraju, 1928. godine, preimenovana je u bel.

Decibel je zapravo deseti deo bel-a (deci- plus -bel).


Pa eto prethodnike tog tvog Trajana je rasturao vojskovodja Srba-Tribala koji se nazivao Decibal, tj dete Bala.
Njegovi borci su bili karakteristicni po glasnosti i kricima u boju (verovatno ono uuuraaa). Latini su toliko bili uplaseni da su ko zna koliko vremena pamtili bucnost decibala, pa je tako i nastao naziv, a posle toga i jedinica za gromoglasnost. Istina Trajan je tek iz drugog puta uspeo da porazi Decibala, koji je bio sa leve strane Dunava.


Lele, evo ga još jedan nemušti i neuki Deretićevac... :roll:
 
Pravi Vlase, što reče jednom jedan "čoek", ima li ta priča neki specijalan uticaj na tvoj život?
Vidi naziv, uključujući i verziju sa Carem Dušanom i vidi svoj sopstveni avatar:D

Кажеш да постоји и верзија У Цара Душана козје уши? Нисам на њу наишао у Сабраним делама Вука Карађића.

Што се тиче мог аватара, узео сам ту слику да бих био у складу са стереотипном српском перцепцијом да Власи су чобани. :D
 
Погледајте румунску химну (у преводу). Спомињају се римљанска крв и цар Трајан. Наравно национална химна није историја, али одавде можете видети шта буди румунско родољубље.


Awaken thee, Romanian, from that deathly sleep
Into which you've been sunken by the barbarian tyrants.
Now or never sew yourself another fate
To whom even your cruel enemies may bow to.
Now or never, let us give proof to the world
That in these arms of ours Roman blood still flows
And that in our chests we proudly keep a name
Triumphant in battles, a name of "Trajan".

Look, majestic shadows, Michael, Stephen, Corvinus:
The Romanian nation, your grand-grandsons
With armed hands and your fire in their veins
"A life of freedom or death", they all shout.

http://www.metrolyrics.com/romania-anthem-text-lyrics-national-anthem.html
 
Poslednja izmena:
Погледајте румунску химну (у преводу). Спомињају се римљанска крв и цар Трајан. Наравно национална химна није историја, али одавде можете видети шта буди румунско родољубље.


Awaken thee, Romanian, from that deathly sleep
Into which you've been sunken by the barbarian tyrants.
Now or never sew yourself another fate
To whom even your cruel enemies may bow to.
Now or never, let us give proof to the world
That in these arms of ours Roman blood :hahaha: still flows
And that in our chests we proudly keep a name
Triumphant in battles, a name of "Trajan".

Look, majestic shadows, Michael, Stephen, Corvinus:
The Romanian nation, your grand-grandsons
With armed hands and your fire in their veins
"A life of freedom or death", they all shout.

http://www.metrolyrics.com/romania-anthem-text-lyrics-national-anthem.html

Та влашка химна је оличење ваше митоманије да сте потомци Римљана.

Влашко знаш ли ти да чак и Италијани имају мало везе са Римљанима а камоли Румуни. Јужни Италијани су углавном потомци Грка (који су колонизовали јужну Италију у античко време), римских робова са Блиског Истока и Феничана, а северни Италијани имају јак келтски и германски уплив, мада северни Италијани имају више везе са Римљанима од јужних.
 
Погледајте румунску химну (у преводу). Спомињају се римљанска крв и цар Трајан. Наравно национална химна није историја, али одавде можете видети шта буди румунско родољубље.
Да, типичне романтичарксе фантазије. Уместо да се држите Михаја и Стефана, хватате се тамо неког Трајана и Корвина.
 

Back
Top