STA JE ZA VAS TURBOFOLK?

1088ax4.jpg
Hahaha odlično:rotf:
 
Za covekom koji smatra mercedes benc i tojotu nekim kitsom i ne treba pricati.

I sta fali koka koli covece. :rotf::rotf::rotf::rotf:

Slusaj nisam reko da je kiceraj nego tufbofolk
to je velika razlika

Sam po sebi, ne skrnavi mercedes svog vlasnika
Da se ne lazemo i ja bi voleo jedan mercedes s-500 npr :)
Vec je stvar u tome sto iza njega stoji velika globalisticka firma
kao i iza kokakole, tojote...

Globalisti namecu nova moralna pravila gde sve moze biti moralno
l gde se sve svodi na materijalno
Svi smo mi danas zrtva tog morala
Od njihovih bilborda i reklamane ne mozemo ni da gledamo ni da mislimo
reklama postaje cilj...

e to je "gorenje naroda"
 
Poslednja izmena:
Slusaj nisam reko da je kiceraj nego tufbofolk
to je velika razlika

Sam po sebi, ne skrnavi mercedes svog vlasnika
Da se ne lazemo i ja bi voleo jedan mercedes s-500 npr :)
Vec je stvar u tome sto iza njega stoji velika globalisticka firma
kao i iza kokakole, tojote...

Globalisti namecu nova moralna pravila gde sve moze biti moralno
l gde se sve svodi na materijalno
Svi smo mi danas zrtva tog morala
Od njihovih bilborda i reklamane ne mozemo ni da gledamo ni da mislimo
reklama postaje cilj...

e to je "gorenje naroda"

Dobro da si uzeo globalizaciju vec je turbofolk globalna pojava.

Mada je zapadni cak izvorni od naseg.


I opet se zatobom ne zlazem, Globalizacija je nesto dobro dana jedem kinezski, sutra meksikanski i peksutra cevape.
 
Da je đubre, jeste. Ali ja to ne bih povezivala sa turskom muzikom. Mešanje stilova i uplivi melosa drugih naroda itekako su rađali remek-dela, recimo, klasične muzike. Svaka regionalna začaurenost dovodi do krajnosti – kulturne izolacije naroda. Kako je kultura (pre svega umetnost) dinamička kategorija, začaurenost bi vremenom dovela do stagnacije i iscrpljivanja umetničkih dometa. Najveći procvat umetnost je doživela u vreme Renesanse, a podsticaj leži upravo u otvaranju prema ostatku sveta i umetnikovoj fascinaciji do tada neviđenim i nepoznatim delima drugih kultura. Mešanje je, dakle, neminovno i – ukoliko je zaista reč o kulturi – poželjno.

Iako je turbo folk termin koji je vezan za muziku, vidimo da je on postao sinonim za kič&šund – što je naziv za sve trivijalne proizvode masovne kulture. Odavno je ustanovljeno da kič&šund potpomažu infantilnu regresiju odraslih ljudi koji, nesposobni da se suoče sa složenošću života, beže iz njega pomoću zamene za kulturu. Uopšteno govoreći: seljaci koji su naselili gradove a nisu imali vremena i interes za tradicionalnu gradsku kulturu, traže nove, njima prijemčivije kulturne vrednosti. Posebno kada je reč o muzici: izgubivši ukus za izvorni, pravi folk, čiji je oslonac selo, novourbanizovani sloj je sebi stvorio zamenu – turbo folk. Tako se istovremeno moglo podsetiti na zavičaj i lakše asimilovati u novu sredinu. Forsira se brzo, 200 na sat, površno, forma nad sadržajem (stas umesto glas); lažni sentiment produbljuje se uz alkohol, pornografija zamenjuje ljubav (jer se može kupiti), promovišu se iskrivljene vrednosti.
Turbo folk je u osnovi uvek isti, i svodi se na beskrajno umnožene kopije već viđenog/odslušanog. Ovaj princip beskrajnog reprodukovanja važi i za druge sredine, bez obzira na "temu", u kojima je, npr, originalni r&b, devalvirao u recitale (mahom) crnih izvođača sa zlatnim kajlama i prevelikim gaćama, smaknutim do pola guzice. I u jednom i u drugom slučaju muzika je nastala kao izraz revolta usled socijalnih pritisaka: prvi su u gradskoj kulturi videli preteće oznake snobizma, u koji nikako nisu mogli da se uklope, drugi su tražili izlaz iz geta. Ali ta vrsta muzike odavno je izgubila buntovnički karakter: turbo-folkeri su nadrasli sitnu minutažu lokalnih tv stanica i ušli u sistem, katkad vešto se krijući iza prefiksa etno; nekad getoizirani danas su glavne zvezde MTV, i zarađuju toliko da mogu da vrte i tamo gde burgija neće... Izvođači postaju popularne ličnosti, više zbog svog razuzdanog života i izgleda nego zbog glasovnih mogućnosti; oni su prisutni u svakom mediju i – bez obzira na iq i obrazovanje – izražavaju svoje stavove u emisijama o kulturi, pa čak i u političkim duelima.
Danas mnogi nekadašnji pravi umetnici menjaju svoj stil pod pritiskom kiča, dajući prednost tržišnoj vrednosti nad umetničkom. Imamo i lažnu avangardu (u pozorištu i primenjenim umetnostima), lažni akademizam (počasne titule nedovoljno obrazovnim i stručnim koji, dalje, pomoću titule vrše uticaj na one koji tek treba da se obrazuju, i produbljuju spiralu iskrivljenih vrednosti); "humorističke" tv serije na nivou imbecilnosti; realno beznačajne poete-guslare koji stihotvore pogrešne mitove zarad primanja u zatvorene klanove književnih udruženja, iz kojih će, ukoliko se dovoljno duboko uvuku, biti lansirani u čitanke ... itd, itd. Ali, to je već šira tema ...
 
Turbo-folk je jedna vrsta mentalnog genocida.

On je uspio iz ukusa, na žalost dobre većine, izbaciti minimum kriterija i stvoriti jednu zastrašujuću masu estetskih invalida, među kojima (opet na žalost) postoji i dobar broj etičkih bogalja, stvorenih turbo-folkovskim glorifikovanje i tekstualno-vizuelnim promovisanjem onih slojeva društva u kojima se i moć i slava stiću preko subjektivizacije i relativiziranja moralnih principa.

Paradoksalno je to da turbo-folk, naravno nesvjesno, upravo kroz te svoje poruke nabijene etičkim relativizmom, predstavlja i egzemplarni izraz srpskog postmodernizma.
On promoviše djelovanje koje ne treba da se obazire na bilo kakve iracionalizme (religiju i njezine moralne postulate npr.), jer sve to može samo da uspori ostvarivanje cilja, odnosno zadovoljavanje neke potrebe.
 
Slažem se sa gornjim postovima. Ja bih samo dodao da mi zapravo nemamo pravi način da se borimo protiv turbo folka. Koliko god pričali sve najgore o njemu - zaista na sve strane se priča loše o njemu - on opstaje, i čak se još više modernizuje kako bi odgovorio negativnim kritikama. Na sav glas se priča ružno o Pinku, i šta imamo za posledicu - Pink je i dalje jedna od najgledanijih televizija. Isto važi i za one rijalitije - Farmu i slične gluposti. Jesmo li mi to licemerni kao narod, pa se pravimo da ne gledamo Pink ili jednostavno je malo onih koji pričaju loše o turbo folku i koji ne pripadaju ružičastoj komercijalnoj kulturi, samo se eto njihov glas "daleko čuje" ?
Devojčica od 12 godina ako hoće da se napravi pametna i kulturna u društvu i ne sluša grandovce, će u 99% slučajeva slušati Hanu Montanu ili Biberka, što mu dođe na isto. Pored ovog našeg turbo-folka imamo mi i gomilu sranja koja nam se servira sa Zapada i to je sve deo kapitalizma. Tražili ste, eto vam ;)
 

Back
Top