Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.484
Najintenzivnija faza prihvatanja srpskih narodnih pesama u evropskoj muzici započela je sedamdesetih godina i trajala do početka dvadesetog veka. Samo u toku jedne decenije pojavljuje se sedam kompozitora sa svojim srpskim pesmama: Dvoržak, Janaček, Tjerio, Brams, Henšel, Rubinštajn i Červinjski. Taj razvoj se nastavio osamdesetih godina u delima četvorice kompozitora: Bramsa, H. fon Hercogenberga, Hubera i Čajkovskog, u sledećih petnaest godina objavljene su pesme još sedmorice kompozitora, i to: Aulina, Bema, Bungerta, Hermana, Regera, Suka i Vinterbergera.
Римский-Корсаков "Сербская фантазия"
(Фантазия на сербские темы, ор. 6, 1867, окончат. ред. 1889)
Nikolai Rimsky-Korsakov wrote his Fantasia on Serbian Themes, Op. 6, in 1867. Mily Balakirev conducted the first performed of this piece in May of that year. It is also known as the Serbian Fantasy.
The Fantasy was actually Balakirev's idea for the young Rimsky-Korsakov to compose.[1] He requested the piece for a concert of pan-Slavonic music he had planned for May 24, 1867,[2] programming his Czech Overture on the same billing.[3] Balakirev also produced the Serbian themes for Rimsky-Korsakov to use in his composition.[1] Rimsky-Korsakov confessed in his autobiography that it was not any feeling of nationalism or pan-Slavism that prompted him to write the Fantasy, but the beauty of the themes themselves.[1] Nevertheless, Balakirev liked the piece, which Rimsky-Korsakov had written rapidly.[1]
A March 1868 review of the Fantasy by Pyotr Ilyich Tchaikovsky in which he also mentioned Rimsky-Korsakov's First Symphony found favour within the Balakirev circle.[4] Tchaikovsky mentioned the symphony's "charming orchestration ... its structural novelty, and most of all by the freshness of its purely Russian harmonic turns ... immediately [showing] Mr. Rimsky-Korsakov to be a remarkable symphonic talent."[4] Tchaikovsky was already acquainted with Balakirev and was working with him on his fantasy overture Romeo and Juliet The review opened the door for him to meet the other members of "The Five" face-to-face the following month.[5]
In 1887 Rimsky-Korsakov revised the piece to prepare it for a new edition undertaken by Mitrofan Belyayev's publishing firm.[6]
Srpska fantazija
Događaji koji su se zbili 1867. godine imali su velik značaj za Rusiju i za sav slovenski svet. S proleća je pripremana velika etnografska izložba, organizovan je opšteslovenski kongres, vođena je i velika diplomatska aktivnost, a u Petrograd i Moskvu stigle su najznačajnije ličnosti iz slovenskih zemalja. U Petrogradu je priređen koncert na kome je, u duhu opšte zamisli, trebalo da budu izvedena dela sa isključivo slovenskom tematikom.
Istorijski koncert, značajan po mnogo čemu, održan je 12. maja 1867. u Petrogradu u sali Dume, pod vođstvom Balakirjeva... Između ostalih dela izvedena je i "Srpska fantazija" Nikolaja Rimskog Korsakova. Ovo delo je na zahtev publike ponovo izvedeno. Korsakovljeva "Srpska fantazija" bila je jedno od prvih dela mladog dvadesettrogodišnjeg kompozitora. U koncertnoj sezoni 1867/68. ovo delo je izvedeno još dva puta u Moskvi.
S neizmernom zahvalnošću korisniku ZIEHRER18431922 čijim je gestom ovo delo doživelo internet premijeru pre dva meseca (znam, tragam za njim od septembra 2007), dakle 21. marta 2010. — i imalo 95 klikova do sada, predstavljam Srpsku fantaziju publici Krstarice.
Od tog događaja pa do prihvatanja Čajkovskog da napiše svoj "Srpsko-ruski marš" prošlo je devet godina. Kako i kada se opredelio da komponuje ovo delo, objasnio je njegov prijatelj i biograf N. D. Kaškin. On je isticao kako je rat Srbije s Turskom izazvao u ruskom društvu neobičan razmah simpatija prema porobljenom srpskom narodu. Neposredan povod bilo je to što je Nikolaj Rubinštajn, rođeni brat Antona Rubinštajna, zamislio da organizuje koncert u korist Slovenskog dobrotvornog komiteta, koji je u Srbiju slao ruske dobrovoljce i pomagao ranjenima u ratu. Čajkovski je u potpunosti delio raspoloženje ruskog društva, pa je na Rubinštajnov predlog rado prihvatio da napiše delo specijalno za taj koncert i "sa velikim žarom se prihvatio posla."
Petar Iljič je najradije stvarao na poljskom imanju, u kući svojih prijatelja. Ne zna se tačno kad je započeo rad na tom svom delu. Međutim, o takvim stvaralačkim stremljenjima uzbudljivo iskrenu ispovest ostavio je Konstantin Paustovski:
"Čajkovskom se dopadala ta drvena kuća. U sobama se osećao slab miris terpentina i belog karanfila. Karanfil je bogato cvetao na poljani pod tremom. Čupav, osušen, on čak nije ni ličio na cveće, već je podsećao na pramenove paperja koje se zalepilo za stabljike. (...) U ovoj kući je najjednostavnija muzička tema zvučala kao simfonija. (...) Kuća se nalazila na brežuljku. Šume su se spuštale naniže, u raspevano prostranstvo, tamo gde je usred čestara ležalo jezero. Tamo je kompozitor imao svoje omiljeno mesto - ono se zvalo Rudij Jar. Sam put prema Jaru je izazivao uzbuđenje. Događalo mu se da se zimi budio usred noći u vlažnom rimskom hotelu i počinjao da se priseća toga puta, korak po korak: prvo prosekom, gde kraj panjeva cveta ružičasti noćurak; zatim kroz niski brezik pun pečuraka, onda preko polomljenog mosta nad zaraslom rečicom i blagim usponom naviše, u visoku borovu šumu. (...) Znao je da će, pošto danas poseti to mesto, da se vrati – i draga tema o lirskoj snazi tog šumskog kraja, koja živi negde u njemu, da se prelije preko ivica i nagrne u bujicu zvukova. "
Pored takvog štimunga Čajkovskom je bio neophodan i odgovarajući muzički predložak. Koje su to bile srpske narodne melodije, i koliko ih je još bilo, a koji je bio izvor notnoga materijala, i odakle ga je preuzeo?
Римский-Корсаков "Сербская фантазия"
(Фантазия на сербские темы, ор. 6, 1867, окончат. ред. 1889)
Nikolai Rimsky-Korsakov wrote his Fantasia on Serbian Themes, Op. 6, in 1867. Mily Balakirev conducted the first performed of this piece in May of that year. It is also known as the Serbian Fantasy.
The Fantasy was actually Balakirev's idea for the young Rimsky-Korsakov to compose.[1] He requested the piece for a concert of pan-Slavonic music he had planned for May 24, 1867,[2] programming his Czech Overture on the same billing.[3] Balakirev also produced the Serbian themes for Rimsky-Korsakov to use in his composition.[1] Rimsky-Korsakov confessed in his autobiography that it was not any feeling of nationalism or pan-Slavism that prompted him to write the Fantasy, but the beauty of the themes themselves.[1] Nevertheless, Balakirev liked the piece, which Rimsky-Korsakov had written rapidly.[1]
A March 1868 review of the Fantasy by Pyotr Ilyich Tchaikovsky in which he also mentioned Rimsky-Korsakov's First Symphony found favour within the Balakirev circle.[4] Tchaikovsky mentioned the symphony's "charming orchestration ... its structural novelty, and most of all by the freshness of its purely Russian harmonic turns ... immediately [showing] Mr. Rimsky-Korsakov to be a remarkable symphonic talent."[4] Tchaikovsky was already acquainted with Balakirev and was working with him on his fantasy overture Romeo and Juliet The review opened the door for him to meet the other members of "The Five" face-to-face the following month.[5]
In 1887 Rimsky-Korsakov revised the piece to prepare it for a new edition undertaken by Mitrofan Belyayev's publishing firm.[6]
Srpska fantazija
Događaji koji su se zbili 1867. godine imali su velik značaj za Rusiju i za sav slovenski svet. S proleća je pripremana velika etnografska izložba, organizovan je opšteslovenski kongres, vođena je i velika diplomatska aktivnost, a u Petrograd i Moskvu stigle su najznačajnije ličnosti iz slovenskih zemalja. U Petrogradu je priređen koncert na kome je, u duhu opšte zamisli, trebalo da budu izvedena dela sa isključivo slovenskom tematikom.
Istorijski koncert, značajan po mnogo čemu, održan je 12. maja 1867. u Petrogradu u sali Dume, pod vođstvom Balakirjeva... Između ostalih dela izvedena je i "Srpska fantazija" Nikolaja Rimskog Korsakova. Ovo delo je na zahtev publike ponovo izvedeno. Korsakovljeva "Srpska fantazija" bila je jedno od prvih dela mladog dvadesettrogodišnjeg kompozitora. U koncertnoj sezoni 1867/68. ovo delo je izvedeno još dva puta u Moskvi.
S neizmernom zahvalnošću korisniku ZIEHRER18431922 čijim je gestom ovo delo doživelo internet premijeru pre dva meseca (znam, tragam za njim od septembra 2007), dakle 21. marta 2010. — i imalo 95 klikova do sada, predstavljam Srpsku fantaziju publici Krstarice.
Od tog događaja pa do prihvatanja Čajkovskog da napiše svoj "Srpsko-ruski marš" prošlo je devet godina. Kako i kada se opredelio da komponuje ovo delo, objasnio je njegov prijatelj i biograf N. D. Kaškin. On je isticao kako je rat Srbije s Turskom izazvao u ruskom društvu neobičan razmah simpatija prema porobljenom srpskom narodu. Neposredan povod bilo je to što je Nikolaj Rubinštajn, rođeni brat Antona Rubinštajna, zamislio da organizuje koncert u korist Slovenskog dobrotvornog komiteta, koji je u Srbiju slao ruske dobrovoljce i pomagao ranjenima u ratu. Čajkovski je u potpunosti delio raspoloženje ruskog društva, pa je na Rubinštajnov predlog rado prihvatio da napiše delo specijalno za taj koncert i "sa velikim žarom se prihvatio posla."
Petar Iljič je najradije stvarao na poljskom imanju, u kući svojih prijatelja. Ne zna se tačno kad je započeo rad na tom svom delu. Međutim, o takvim stvaralačkim stremljenjima uzbudljivo iskrenu ispovest ostavio je Konstantin Paustovski:
"Čajkovskom se dopadala ta drvena kuća. U sobama se osećao slab miris terpentina i belog karanfila. Karanfil je bogato cvetao na poljani pod tremom. Čupav, osušen, on čak nije ni ličio na cveće, već je podsećao na pramenove paperja koje se zalepilo za stabljike. (...) U ovoj kući je najjednostavnija muzička tema zvučala kao simfonija. (...) Kuća se nalazila na brežuljku. Šume su se spuštale naniže, u raspevano prostranstvo, tamo gde je usred čestara ležalo jezero. Tamo je kompozitor imao svoje omiljeno mesto - ono se zvalo Rudij Jar. Sam put prema Jaru je izazivao uzbuđenje. Događalo mu se da se zimi budio usred noći u vlažnom rimskom hotelu i počinjao da se priseća toga puta, korak po korak: prvo prosekom, gde kraj panjeva cveta ružičasti noćurak; zatim kroz niski brezik pun pečuraka, onda preko polomljenog mosta nad zaraslom rečicom i blagim usponom naviše, u visoku borovu šumu. (...) Znao je da će, pošto danas poseti to mesto, da se vrati – i draga tema o lirskoj snazi tog šumskog kraja, koja živi negde u njemu, da se prelije preko ivica i nagrne u bujicu zvukova. "
Pored takvog štimunga Čajkovskom je bio neophodan i odgovarajući muzički predložak. Koje su to bile srpske narodne melodije, i koliko ih je još bilo, a koji je bio izvor notnoga materijala, i odakle ga je preuzeo?
Poslednja izmena: