Roditelj(i)

gost 125526

Veoma poznat
Poruka
11.724
Cao!

Ja sam Poverljiva i idem u I razred Vecernje skole za kuvanje.
Imam skoro 3jes godina i volim da se druzim.
Imam plavu kosu i tamne oci.

U poslednje vreme me cesto 'opsedaju' misli o telepatiji.

......ovako:
Rasla sam u (aj da kazemo) normalnoj porodici gde se o nama (deci) uglavnom brinula mama. Znaci i cale je tu blejao, ali je keva imala dominantniju ulogu u nasem odrastanju. (bude li sad pukla krsta 'ebacu joj kevu:))
Elem, nisam (bar volim tako da mislim) isuvise vezana za nju, ali me fascinira kako me nazove (iako se ne cujemo svaki dan i te fore) bas kad sam u zescem daunu i sa briznim glasom pita kako sam i da li sam raspolozena za setnju (koja je njoj sinonim za ispricati pricu koja je hevi). ...da ne duzim-isto tako je i ona meni rekla da nju pozovem bas u vreme kad 'kao da znam da nesto nije u redu'.
I tako sam ja pokadkad u nekoj paranoji da smo nas dve nekako povezane i vise nego sto bih volela i da me to malko plasucka.
(cak me je juce nazvala da mi kaze kako je svecin klinac dobio vaske u skoli i kako bi svaka kuca trebala da ima taj neki sampon protiv vasaka:eek::eek::lol:)
U kakvom ste vi tripu s roditeljima?
Da li ste i vi u paranoji da ste 'prevezani'?:lol:
I, da li slucajno znate kako se odagnava ova paranoja?:)
 
:lol: Mene moji vec 4 godine koliko sam u Bg zivkaju po tri puta dnevno mama i tri puta tata :lol: Oboje da me cuju :roll: A zive u istoj kuci. Znaci u proseku na svaka 2, 3h :banovati: I obavezno me pitaju dal sam jela ko da 5 imam godina :lol:
Mislim da i kad se budem udala nece da 'olade.
Al' mene to iskreno, ne nervira preterano ;) Znam da im je tako lakse i da su mirni . Lakse mi da se javim i zavrsim razgovor za 3 min, nego da se raspravljam 15 .
I, da, nemam telepatiju sa mamom :lol:
 
mislim da je moja baba malko..... ono, sa metlom :D

svaki put kada operem svu odjecu i posteljinu za pranje i ona se osushi, sto izbjegavam da radim jer sam lijena te uvijek ima Nesto za oprati, dobijem poziv od nje da se spakujem i dodjem doma
a svaki put kada se pojavim doma.... "na prepad", ispostavi se da mi je ona dan ranije sredila sobu
zvrko.gif
 
U kakvom ste vi tripu s roditeljima?
Da li ste i vi u paranoji da ste 'prevezani'?:lol:
I, da li slucajno znate kako se odagnava ova paranoja?:)
У трипу да свако води свој живот и нико се никоме не меша.
Виђамо се повремено (једном у две недеље отприлике)
Чујемо се сваки други-трећи дан, да видимо има ли шта ново.
Помажемо се ако треба и тако.

А не знам ни како изгледа та параноја.
Код нас је овако одувек.
 
Poslednja izmena:
Cao!

Ja sam Poverljiva i idem u I razred Vecernje skole za kuvanje.
Imam skoro 3jes godina i volim da se druzim.
Imam plavu kosu i tamne oci.

U poslednje vreme me cesto 'opsedaju' misli o telepatiji.

......ovako:
Rasla sam u (aj da kazemo) normalnoj porodici gde se o nama (deci) uglavnom brinula mama. Znaci i cale je tu blejao, ali je keva imala dominantniju ulogu u nasem odrastanju. (bude li sad pukla krsta 'ebacu joj kevu:))
Elem, nisam (bar volim tako da mislim) isuvise vezana za nju, ali me fascinira kako me nazove (iako se ne cujemo svaki dan i te fore) bas kad sam u zescem daunu i sa briznim glasom pita kako sam i da li sam raspolozena za setnju (koja je njoj sinonim za ispricati pricu koja je hevi). ...da ne duzim-isto tako je i ona meni rekla da nju pozovem bas u vreme kad 'kao da znam da nesto nije u redu'.
I tako sam ja pokadkad u nekoj paranoji da smo nas dve nekako povezane i vise nego sto bih volela i da me to malko plasucka.
(cak me je juce nazvala da mi kaze kako je svecin klinac dobio vaske u skoli i kako bi svaka kuca trebala da ima taj neki sampon protiv vasaka:eek::eek::lol:)
U kakvom ste vi tripu s roditeljima?
Da li ste i vi u paranoji da ste 'prevezani'?:lol:
I, da li slucajno znate kako se odagnava ova paranoja?:)


Мени је баш лепо кад можеш да се ослониш на родитеље, кад можеш да са њима поделиш тешке тренутке...
А теби не прија?
Нисам схватила да је твоја мама нека нападна и да те гуши и притиска... :confused:
 
Живимо у истом граду. Чујемо се скоро сваки дан, а виђамо се како-кад. Некад по пар пута недељно, а некад прође по пар недеља да се не видимо...
Увек могу да се ослоним на њих. Што су старији имају све већу потребу да буду корисни, па се чак помало увреде ако хоћу да их поштедим неких ствари... То понекад зна да створи неспоразум...али ок, стари су већ...
 
Живимо у истом граду. Чујемо се скоро сваки дан, а виђамо се како-кад. Некад по пар пута недељно, а некад прође по пар недеља да се не видимо...
Увек могу да се ослоним на њих. Што су старији имају све већу потребу да буду корисни, па се чак помало увреде ако хоћу да их поштедим неких ствари... То понекад зна да створи неспоразум...али ок, стари су већ...

Hellen
pa ti si svilena buba :eek:

:zag:
 
А иначе, као родитељ могу да кажем да увек осетим кад нешто није у реду са мојом децом: по ходу, по држању, по изразу лица...
Моја деца се понекад забезекну кад им с врата кажем:''Шта ти се непријатно десило у школи?''....али то код мене није нека ''унутрашња повезаност'' или телепатија, једноставно видим по њима...
 
Da, moja mama je skroz telepatski povezana samnom. I to ne samo kada imam neki problem, a ona ga nanjusi (a zivi bas daleko) nego i ostale sitnice - mogla bih da navedem milion primera u kojima je provalila sta zelim pre mene :) Recimo prodjem gradom i onim usputnim pogledom iskosa snimim neke cipele, ili knjigu, i vec sledece sekunde skroz zaboravim. Ili pomislim kako bi mi za ovu sezonu recimo bila potrebna svetla torba ili taman mantili ili bilo sta... Par dana kasnije (ili mesec dana) dobijem istu tu stvar od svoje mame na poklon :) A ne da joj nisam rekla, nego sam i sama zaboravila.
A cale je ubedjen da je u telepatskoj vezi samnom, do te mere da se ne seti da podigne telefon i pozove me... i ja sam u istom fazonu kada je on u pitanju. A naravno nemamo ni ja ni on pojma sta se ovom drugom desava :) ali kao kapiramo se... Meni je ok bliskost sa roditeljima, i sada mi je recimo potrebnija nego kad sam bila mladja... uprpila sam se od starosti, i njihove i svoje :)
 
Poslednja izmena:
Мени је баш лепо кад можеш да се ослониш на родитеље, кад можеш да са њима поделиш тешке тренутке...
А теби не прија?
Нисам схватила да је твоја мама нека нападна и да те гуши и притиска... :confused:

Ne, ne-nije da mi ne mozemo da se oslonimo jedni na druge i da ne delimo i lose i dobro
i nije ni da me mama smara
nego me paranoise kako uvek pozove kada sam bas lose i iako se ja pravim kao da je sve u redu (cisto da je ne bi' sIkirala), ona je u fazonu da prosetamo ne bi' li ja to nesto (sto je ona bogapitajkakvim majcinskim instiktom nanjusila) podelila s njom. (da bi mi olaksala il' sta vec..)

unsaie je s'vatila
 
nikakav :(
cela prica je za mene jos novost, i bas me muci. i inace me muci sto mi skoro svaki clan porodice zivi u drugoj zemlji... uopste ne znam kako da nas sve skupim, da na istom mestu starimo i pomazemo jedni drugima.
 
Bila sam vezana za majku sve dok me nije rodila. :)
Sad imamo neki da kazem fer odnos. Pomognemo jedna drugoj ako je potrebno, ponekad i razgovaramo ali smo oduvek previse razlicite da bi bile bliske. Ne razumemo se.
Sa svojom decom imam blizak odnos ali oni su jos deca, mnogo vremena provodimo zajedno pa je to i razumljivo. Vremenom ce deo paznje a i ljubavi prenositi na neke "nove" ljude u svom zivotu i iskreno cu se radovati zbog toga, jer to je pokazatelj zdravog odrastanja.
 
Mogla bi o ovome da pisem tristra strana , al me mrzi .

Mama - mnogo mi je naporan odnos sa njom i ponekad je izbegavam samo da ne bi slusala kako mi postavlja glupa pitanja i ne cuje moj odgovor jer ima unapred iskonstruisan neki drugaciji , njoj verovatniji.

Tata - zivi svoj zivot i pusta mene da zivim svoj, nekako se uvek nadje kad je najteze , i na njega se uvek mozes osloniti. Kad mi je tesko njega zovem cisto da pitam neku glupost a on nepogresivo zna da to sto pitam nema veze sa zivotom vec da iza toga postoji nesto daleko dublje ...nikad ne pita uvek sve zna.

Vezani smo taman toliko da ne mozemo jedni bez drugih iako vrlo cesto ne mozemo ni jedni sa drugima .
 
Ono sto je sigurno isto za sve majke to je sesto culo koje imaju za svoju decu...samo sto sam ja odavno prestala da o tome razmisljam..shvatila sam da je to tako i da je to nepromenljivo..Ona jednostavno ZNA..kada sam lose..kada sam dobro..sva moja raspolozenja..sve moje lomove..a kako to zna ..ja ne znam.:D
 
:lol: i ja sam u trenucuma nadahnuca (udahnuca, tacnije) razmisljala o tome da li roditelji zapravo mogu da citaju misli svojih potomaka, samo nece da nam kazu da svetom ne bi zavladao haos.

Са аспекта детета кажем:''Сачувај, Боже!'' :sad2:
А са аспекта родитеља кажем:''Уф, што би то било добро!'' :lol:
 
Добро је, помислила сам да сам упала на тему '' Тинејџери!'' ;)

Е, па овако, ја сам и ћерка и мама... што се тиче моје старице мајке, то је једна доминантна бакута са енергијом девојке од 20 ( Месец јој је у Лаву), која мене третира као да имам 13 год., па ја, због мира у кући, користим све тинејџерске фазоне да бих је ескивирала и заобишла... нисмо телепатски везане, ни ич! :eek:
Е, али са својој ћерком сам на посебној фреквенцији која прија и мени и њој... некада зна да ми каже како сам вештица која јој све предвиди ( и како унапред знам шта ће да јој се догоди), па онда она мене ескивира, и не јавља се по пар сати...:D
Ето, то нам је ваљда генетика... моја мајка гуши мене, ја ''саплићем'' своју ћерку, а кад добијем унуку (ако Бог да), будно ћу пратити да ли се '' проклетство'' наставља?
Дајем вам реч!:hvala:
:bye:
 

Back
Top