Čiji je naš jezik

ne bih rekao da rim nije uspio u svojoj nakani,uspio je ali polovicno.kasniji razvitak situacije je potvrdio tragicnost ovih dogadjaja,ne samo na jezicnom planu.opredjeljivanjem srpskog vodstva da sa katolicanstva predje na pravoslavlje,papi okrene ledja,odnosno da se prikloni bizantu,nikom nije bilo od koristi........pored svega prigovarati hrvatima da su se pokatolicili je i vise nego zalosno,smijesno do bola.hrvati u pravom smislu rijeci su katolici od samog pokrstavanja slavena,kao sto su i srbi bili.....ali aj ti objasni srbinu da je on ustvari "popravoslavljen"..........


Srbi su se okrenili svetlom istoku kad je na zapadu i na ulice papinog Rima bilo govana do kolena.

Srbija je bila za Vizantiju jos bavarska a sta su bili katolicke zemlje u to vreme da ne pricam.
 
Izneo sam svojevremeno (valjda u decembru 2006.) tezu da bi Hrvati uzeli ekavicu da je u Srbiji bila (trajno) prihvaćena ijekavica. E pa, ima još onih koji se sa mnom načelno slažu...


Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sastalo se 20. travnja 2006. na svojoj desetoj sjednici::

Konsenzusu se priključio i profesor Božanić utoliko što se i on pridružio mišljenju da tu treba poštovati osobni izbor. Ali je inače izrazio mišljenje, uvelike odvojeno. Ponovno je izrekao svoju već i prije izraženu bojazan da nam to Srbi pišu pravopis. "Kad bi oni prema ideji Vuka Karadžića bili prihvatili ijekavski standardni jezik, ne bi u nas bilo težnje za jekavskim refleksima kratkoga jata iza pokrivenoga r, nego bi se tražili razlozi da se prihvate ekavski."
 
Tomo Maretić, predgovor velikoj gramatici, 1899.:

“Ako sam htio da ova knjiga bude onakova, kakova treba, morao sam građu za nju uzimati iz djela pisanijeh najboljim književnim jezikom. Svi ljudi, koji mogu o toj stvari pravo suditi, slažu se u tome, da je Vuk Stefanović Karadžić do danas prvi naš pisac, što se tiče pravilna i dobra jezika, da je on za književni naš jezik ono, što je Ciceron bio i jest za književni latinski jezik. Budući da o Vuku i ja ovo mislim, za to je trebalo, da iz njegovijeh djela saberem što potpuniju građu za ovu moju knjigu. Vuku se od svih drugih pisaca u pravilnosti književnoga jezika najviše približio Daničić, za to sam ja obilno upotrebio i ona Daničićeva djela, koja su za taj posao najzgodnija. Napokon sam upotrebio narodne umotvorine, što ih je na svijet izdao Vuk poznatom svojom vještinom, u kojoj ga nitko nije dostigao. Drugijeh izvora nijesam htio upotrebiti,(...).“
 
Ami Bue:
"... vu la pauvreté de leur littérature et l'irrégularité de leur langue, ils n'ont pu réussir à se constituer une littérature a part; mais, ils ont été forcés de se rapprocher des Serbes et d'employer leur caractères, de manière qu'ils ont été réduits même à proposer à ces derniers de se réunir à eux sous le titre banal d'Illyriens. Or, cette proposition insidieuse, tendant à faire disparaître la nationalité serbe, a été rejetée par les Serbes... "


"... zbog siromaštva njihove literature i nepravilnosti njihovog jezika, oni (tj. Hrvati) nisu uspeli da obrazuju svoju literaturu; tako su bili prisiljeni, da se približe Srbima i da upotrebe njihov jezik i to na način, koji ih je doveo dotle, da im predlože, da se s njima ujedine pod banalnim nazivom Ilira. Međutim, ovaj podmukli predlog, čija je tendencija iščezavanje srpske nacionalnosti, bio je odbačen od Srba... "


http://p104.ezboard.com/fistorijabalkanafrm20.showMessageRange?topicID=228.topic&start=1&stop=25
 
Vizantijska civilizacija ima svoje mesto i velicinu u ljudskoj istoriji, i nije problem u tome sta mislimo o Vizantiji i njenom vremenu u globalnim istorijskim relacijama. Problem je odnos Srba i Vizantijaca, sto nam je Vizantija oduzela jezik i poreklo, sto nas je slovenizirala i sto smo izgubili nas originalni identitet. Npr. Gruzijci ili Rumuni nemaju problema sa Vizantijom.
Pokusavam da objasnim i da vera sama po sebi nije problem. Uostalom i sam sam pravoslavac, i ne mislim da menjam veru (mada iskreno baptisticka vera mi se licno dopada). Problematicno je sto su Vizantijci u svom kulturnom inzenjeringu koristili i veru za promenu naseg identiteta.
Iako smo istorijski imali mnogo sukoba, ali i perioda saradnje sa grckim zajednicama, ubedjen sam da je nametanje slovenskog jezika i promena identiteta Srba od strane Vizantije usledila zbog njihovog master plana. Njihova najveca sansa da sacuvaju i prosire carstvo bila je hristijanizacija kijevskih Rusa i prihvatanje vizantijske crkve.
Mora se priznati da su i Rusi i Vizantijci tim cinom mnogo dobili. U slucaju Rusa to nije samo zbog toga sto je slovenski jezik postao cetvrti zvanicni jezik u liturgiji. Vizantija je deo sebe i svoje civilizacije prenela na Ruse, ukljucujuci i deo moci. Rusija je tokom vekova postala nastavljac vizantijske tradicije, “Treci Rim”. S druge strane Grci su dobili mogucnost da uvek zatraze zastitu od jedne tako mocne sile. Dan danas Rusija brine o slobodi Grcke, veze Rusa i Grka su neraskidive od vremena Vizantije. (Grci svakako imaju dobre odnose i sa Zapadom, ponajvise zato sto je helenska Grcka kolevka demokratije).
Sve je to nesporno, ali to ne znaci da sada Srbi treba da stave glavu u pesak i kazu: “Eto, Vizantija nam je usled svojih interesa i velikih master planova ukinula jezik, identitet i poreklo, i treba da se pomirimo sa tim za vijek vijekova”.
Ne, to bi bila neoprostiva greska. Ono sto treba da radimo je da uporno istrazujemo nas izgubljeni identitet i da pre svega vratimo nas jezik kojim smo govorili pre ubacenog nam stranog jezika od strane Cirila i Metodija.
Ne sumnjam da ce Srbi uspeti da vrate svoj izgubljeni identitet i jezik. Ima more izvora koji nam mogu pomoci na tom putu.
O G. Dereticu mogu reci da je to hrabar covek, jedan od onih koji je na osnovu studioznih istrazivanja ukazivao na pravo poreklo Srba (i to u vreme kada se nisu znali rezultati DNK analiza i haplogrupa). Svakako, mnogo je preterivao u nekim svojim zakljuccima i donekle je okrnjio osnovne ispravne postulate, ali mu se to moze i oprostiti.
Pored obilja literature iz devetnaestog i dvadestog veka koju su forsirali nemacki, ruski i drugi istoricari da su Srbi dosljaci na Balkan u sedmom veku, i sto je domaca istoriografija prihvatila zdravo za gotovo, trebalo je imati hrabrosti, licno posvetiti ceo zivot radu i istrazivanju i reci, ne to nije istina da su Srbi dosli sa slovenskim migracijama, vec suprotno, Srbi su odvajkada ziveli na Balkanu.
Pogledajte temu “Mape Evrope krozistoriju” i gledajte ruske karte Balkana u petom i sestom, i sedmom i osmom veku. Samo cete videti Vizantiju i Slovene sa severa. Nigde nema balkanskih Srba. Ali objektivni dokazi govore sasvim suprotno.
Ako citaoci zele da preporucim jednog autora, uputicu ih npr. na G. Domazetovica. Ovaj autor je ucinio enormno tezak posao da objasni pravo nase poreklo od najranijih dana. Iz DNK perspektive, mozemo reci da je u uoblicavanju nekih svojih zakljucaka o kasnijem vremenu i ovaj autor cinio greske, ali to je minorno u odnosu na velicinu ukupnih nalaza. O tome drugom prilikom.
 
Vizantijska civilizacija ima svoje mesto i velicinu u ljudskoj istoriji, i nije problem u tome sta mislimo o Vizantiji i njenom vremenu u globalnim istorijskim relacijama. Problem je odnos Srba i Vizantijaca, sto nam je Vizantija oduzela jezik i poreklo, sto nas je slovenizirala i sto smo izgubili nas originalni identitet. Npr. Gruzijci ili Rumuni nemaju problema sa Vizantijom.
Pokusavam da objasnim i da vera sama po sebi nije problem. Uostalom i sam sam pravoslavac, i ne mislim da menjam veru (mada iskreno baptisticka vera mi se licno dopada). Problematicno je sto su Vizantijci u svom kulturnom inzenjeringu koristili i veru za promenu naseg identiteta.
Iako smo istorijski imali mnogo sukoba, ali i perioda saradnje sa grckim zajednicama, ubedjen sam da je nametanje slovenskog jezika i promena identiteta Srba od strane Vizantije usledila zbog njihovog master plana. Njihova najveca sansa da sacuvaju i prosire carstvo bila je hristijanizacija kijevskih Rusa i prihvatanje vizantijske crkve.
Mora se priznati da su i Rusi i Vizantijci tim cinom mnogo dobili. U slucaju Rusa to nije samo zbog toga sto je slovenski jezik postao cetvrti zvanicni jezik u liturgiji. Vizantija je deo sebe i svoje civilizacije prenela na Ruse, ukljucujuci i deo moci. Rusija je tokom vekova postala nastavljac vizantijske tradicije, “Treci Rim”. S druge strane Grci su dobili mogucnost da uvek zatraze zastitu od jedne tako mocne sile. Dan danas Rusija brine o slobodi Grcke, veze Rusa i Grka su neraskidive od vremena Vizantije. (Grci svakako imaju dobre odnose i sa Zapadom, ponajvise zato sto je helenska Grcka kolevka demokratije).
Sve je to nesporno, ali to ne znaci da sada Srbi treba da stave glavu u pesak i kazu: “Eto, Vizantija nam je usled svojih interesa i velikih master planova ukinula jezik, identitet i poreklo, i treba da se pomirimo sa tim za vijek vijekova”.
Ne, to bi bila neoprostiva greska. Ono sto treba da radimo je da uporno istrazujemo nas izgubljeni identitet i da pre svega vratimo nas jezik kojim smo govorili pre ubacenog nam stranog jezika od strane Cirila i Metodija.
Ne sumnjam da ce Srbi uspeti da vrate svoj izgubljeni identitet i jezik. Ima more izvora koji nam mogu pomoci na tom putu.
O G. Dereticu mogu reci da je to hrabar covek, jedan od onih koji je na osnovu studioznih istrazivanja ukazivao na pravo poreklo Srba (i to u vreme kada se nisu znali rezultati DNK analiza i haplogrupa). Svakako, mnogo je preterivao u nekim svojim zakljuccima i donekle je okrnjio osnovne ispravne postulate, ali mu se to moze i oprostiti.
Pored obilja literature iz devetnaestog i dvadestog veka koju su forsirali nemacki, ruski i drugi istoricari da su Srbi dosljaci na Balkan u sedmom veku, i sto je domaca istoriografija prihvatila zdravo za gotovo, trebalo je imati hrabrosti, licno posvetiti ceo zivot radu i istrazivanju i reci, ne to nije istina da su Srbi dosli sa slovenskim migracijama, vec suprotno, Srbi su odvajkada ziveli na Balkanu.
Pogledajte temu “Mape Evrope krozistoriju” i gledajte ruske karte Balkana u petom i sestom, i sedmom i osmom veku. Samo cete videti Vizantiju i Slovene sa severa. Nigde nema balkanskih Srba. Ali objektivni dokazi govore sasvim suprotno.
Ako citaoci zele da preporucim jednog autora, uputicu ih npr. na G. Domazetovica. Ovaj autor je ucinio enormno tezak posao da objasni pravo nase poreklo od najranijih dana. Iz DNK perspektive, mozemo reci da je u uoblicavanju nekih svojih zakljucaka o kasnijem vremenu i ovaj autor cinio greske, ali to je minorno u odnosu na velicinu ukupnih nalaza. O tome drugom prilikom.

Iz DNK nemozemo da dajemo zakljudak kako je jezik nastao.

Tako malo sto su svi preci srba bili sloveni toliko malo nam je vizantija nametnula jezik.
 
To je bar jasno. Bizantinci su shizmatici. Otpadnici od vere.

Mada, nisam video da Hrvati to koriste pejorativno. Cheshce je ono "Vlah" ili "Turchin" ili "Orijentalac" ili jednostavno "Shizmatik".

Pa jeste ... samo rekao bih , da su se oni otpadili tamo 1054 godine , a ne Vizantija , to jest Pravoslavlje ... ili su me pogresno ucili ... mozda je i to .

A ovo cetnik , to je tako neumesno , a pogotovo kad se koristi kao paralela za Ustase /

Ono Vlah , i Turci su nas cesto tako zvali . A u nekim delovima se za Stocara nekad govorilo Bugarin , ili Vlah , to jest covek , koji se bavi stocarstvom .

Dobr .. izvin te . Nije tema .
 
Slaven777:
A četnik?

Zar ne dođe to najčešće?

Mislish srboćetnićki jugokomunista? Ili jugoćetnićki srbokomunista? Jugokomunistićki srboćetnik? Jugosrpski ćetnikokomunista?

U svakom sluchaju, oni to ne koriste pejorativno, za razliku od : Vlah, Turchin, Orijentalac, Shizmatik, (Istochni/Balkanski) Barbarin, ili recimo, ono - Ciganin.

Poznata je ona pricha da su tokom postojanja zajednichke fudbalske lige, Hrvati Srbima redovno skandirali "Cigani! Cigani!" Posle nekog vremena je navijachima Crvene Zvezde to postalo maltene smeshno, pa su pocheli da odgovaraju na te povike aplauzom i da pevaju "Mi smo Cigani! Najjachi smo, najjachi!" i slichne pesme. I tako su Zvezdashi ostali poznati kao "Cigani".


Pa jeste ... samo rekao bih , da su se oni otpadili tamo 1054 godine , a ne Vizantija , to jest Pravoslavlje ... ili su me pogresno ucili ... mozda je i to .

Hrvati, a i katolici uopshte, tvrde da je suprotno. No, nikad nisam prisustvovao nekoj ozbiljnoj raspravi na tu temu, a o kojoj se ni nisam posebno interesovao, tako da ne znam ko je tu u pravu.
 
Poslednja izmena:
u dalmatinskom zaleđu od Zadra do Makarske, riječ Vlah ( u originalu "Vlaj") označava čovjeka koji živi na tom području, a nipošto Srbina u nacionalnom smislu. Dapače, i hrvati su nazivani tim imenom, najpoznatiji primjer su imoćani - u splitu svi odreda nazvani vlajima

kod mene, tu u kontinentalnoj hrvatskoj, vlah je do rata bila odrednica za ljude pravoslavne vjere, gdje su se mnogi sami takđer tako i izjašnjavali
 
Da se razumemo:
-ne mogu dva naroda da govore istim jezikom,nikako.Znači Srbi i pravi Hrvati su dva različita naroda.Samo, molim vas, nemoj te da navodite kao primer Nemce i Austrijance,to nisu različiti narodi,sami Austrijanci su pored odredjenog državnog identiteta sebe smatrali Nemcima....u Americi se govori engleski jezik,ne američki, i to je posledica političkog razvitka tog društva i činjenice da je najveći broj Amerikanaca potekao sa engleskog govornog područja.....Bretonci govore francuski,Irci engleski(iako imaju irski)....sve je to posledica političko-kulturoloških uticaja većih naroda i nacija i na neki način dobrovoljno i što je najvažnije u više vekovnom periodu.....
Takodje jasno je da se radi o vrlo srodnim jezicima,južnoslovenskim,ali ja recimo kad slušam slovački i malo bolje se koncentrišem mogu da razumem sta je neki Slovak hteo da kaže.....sličnost medju slovenskim jezicima je jedna od karakteristika istih....
Znači naš jezik je srpski oblik južnoslovenskog oblika protoslovenskog jezika,naravno sa raznim susednim primesama......
Uostalom sta mi uopšte raspravljamo kada je polulegendarni Ljudevit Gaj sam rekao: to što mi zovemo ilirski(čitaj hrvatski) je ništa drugo nego srbski.

Pozdrav!:sanke:
 

Back
Top