Наутилус
Domaćin
- Poruka
- 4.698
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Vladimir Arsenijević objavio novu knjigu, zbirku priča Ovo nije veselo mesto. A ja nisam još pročitao ni onaj roman, Let[/I].
PredivnoУ потрази за једним другим турским писцем, наиђох на интервју са Орханом Памуком.
Ја сам уживала.

Predivno![]()


Да... само што нисам на време видела да овај превод на српски није у форми интервјуа, као што сам написала.
А ни то да је чланак са једног другог блога.
Ако погледаш сама извор, видећеш фотографију на којој Памук седи испред своје библиотеке.
Оставићу ти (и свима које занима) овде линк ка још једном занимљивом чланку са тог блога, где Памук говори о Истанбулу.
За случај да ти није већ познато.
Ne , nije mi poznato, mnogo ti hvala, Pamuk je moj omiljen pisac.
Citala sam njegovu knjigu Istanbul, ma skoro sam sve njegove knjige procitala.
Памук је и један од мојих фаворита.
А ових дана неуморно истражујем шта је превођено од Орхана Кемала. Код нас је , нажалост, преведена само „Кућа мога оца“. А није много превођен ни на енглески ни италијански. Штета.
Dala si mi ideju da ga i ja potrazim.
Ako volis taj milje preporucila bih ti Elif Shafak, nedavno sam procitala njenu knjigu Vasljiva palata .
radnja je u danasnjem Istabulu, ta palata zaista postoji, ali kao Bombon palata kako se na nemackom knjiga i zove,
ali ima debele veze sa vashkama
Radnja ovog romana, smeštena u nekada raskošni stambeni blok u centru Istanbula, govori o Palati Bombona koju je izgradio jedan ruski emigrant za svoju ženu po propasti carske Rusije. Palata je sada oronuo, tužan i zapušten dom desetoro ljudi potpuno različitih naravi i njihovih porodica.
Među stanovnicima su propali akademik, ženskaroš i teški alkoholičar koji je veoma sklon filozofiranju; gospođa opsednuta čistoćom i njena vašljiva ćerka; poklekla Jevrejka u potrazi za pravom ljubavlju i tužna, prelepa Plava Ljubavnica čija je prošlost samo još jedna od tajni skrivenih u zgradi.
Krađa „blaga“ iz Palate Bombona pokrenuće zagonetan sled događaja zbog kojeg će se stanovnici zgrade uputiti u sopstvene potrage za istinom.
Elif Šafak koristi narativnu strukturu čuvene Hiljadu i jedne noći i pravi priče unutar priča koje čine srž ovog duhovitog romana koji će vam otvoriti srce.
„Očaravajuća i duhovita kombinacija saosećajnosti i okrutnosti. Elif Šafak je jedna od najboljih turskih književnica.“
Orhan Pamuk
Roman je dugo djelo sintetične proze zasnovano na radnji s izmišljenim likovima. To su jedina ograničenja. Pod terminom sintetični mislim na želju romanopisca da sagleda svoju temu sa svih strana i potpuno cjelovito. Ironični eseji, romaneskna naracija, autobiografski fragmenti, historijske činjenice, izleti u maštu – sintetična moć romana je sposobna da uklopi sve u jedinstvenu cjelinu, kao glasove u polifonoj muzici. Jedinstvo knjige ne mora izniknuti iz zapleta, već se može osloniti na temu. U mojoj posljednjoj knjizi postoje dvije takve teme: smijeh i zaboravljanje.
Totalitarizam nije samo pakao već i san o raju – drevni san o svijetu gdje svi žive u skladu, ujedinjeni jedinstvenom voljom i vjerom, bez tajni jedni pred drugima. André Breton je također sanjao o tom raju, kad je govorio o staklenoj kući u kojoj je čeznuo da živi. Da totalitarizam nije eksploatisao te stereotipe, koji su duboko u nama i imaju korijen u svim religijama, nikad ne bi privukao toliko ljudi, posebno tokom prvih faza svog postojanja. Kad se san o raju počne pretvarati u stvarnost, iznenada iskrsavaju ljudi koji mu stoje na putu, i vladari raja moraju izgraditi mali gulag nedaleko od rajskog vrta. S vremenom, taj gulag postaje sve veći i savršeniji, dok obližnji raj postaje sve manji i siromašniji.
Ništa mi nije tako strano kao alegorija, priča koju je izmislio pisac kako bi ilustrovao neku svoju tezu. Događaji, bili oni stvarni ili izmišljeni, moraju biti značajni po sebi, a čitalac treba biti naivno zaveden njihovom snagom i poetikom.
U ovo doba, kad seksualnost više nije tabu, puki opis, puko seksualno priznanje, postaju primjetno dosadni. Kako nam sad Lawrence izgleda zastarjelo, ili čak Henry Miller sa svojom lirikom opscenosti! A ipak i neki erotski odlomci Georgesa Bataillea ostavili su trajan utisak na mene. Možda je to zato što nisu lirski nego filozofski. U pravu si kad kažeš da se kod mene sve završava velikim erotskim prizorima. Imam osjećaj da prizor fizičke ljubavi stvara izuzetno jako svjetlo koje iznenada otkriva suštinu likova i sažima njihove životne situacije. Hugo vodi ljubav s Taminom dok ona očajnički pokušava misliti o propuštenom odmoru sa svojim bivšim mužem. Ta erotska scena je fokus gdje se sabiraju sve teme priče i gdje se nalaze najdublje tajne.
Čuvam se riječi pesimizam i optimizam. Roman ne tvrdi ništa; roman traži i postavlja pitanja. Ne znam hoće li moja nacija nestati i ne znam koji je od mojih likova u pravu. Ja izmišljam priče, suprotstavljam ih međusobno, i na taj način postavljam pitanja. Ljudska glupost dolazi iz potrebe da postoje odgovori na sve. Kad je Don Quijote krenuo u svijet, taj svijet se pred njegovim očima pretvorio u tajnu. To je naslijeđe prvog evropskog romana ostavljeno čitavoj kasnijoj historiji romana. Romanopisac uči čitaoca da shvati svijet kao pitanje. U tom stavu postoje mudrost i trpeljivost. U svijetu izgrađenom na neprikosnovenim izvjesnostima, takav roman je mrtav. Totalitarni svijet, bez obzira je li zasnovan na Marxu, islamu ili nečem drugom, svijet je odgovora a ne pitanja. Tu nema mjesta za roman. U svakom slučaju, izgleda mi da danas, ljudi širom svijeta više vole prosuđivati nego shvatati, odgovarati nego pitati, tako da glas ovog romana teško može nadjačati glasnu glupost ljudske izvjesnosti.