- Poruka
- 990
MALO O EMOCIJAMA
Pisao sam ovo vec jednom tamo dje je bas zatrebalo (na 'Postoje li neuzrocni dogadjaji') ali sam mako da ne smetam temi. Normalno, sacuvao ako zatreba u Notepad i evo kopiram, ... mako sam odgovore na tudji post i neke 'suvisne' komentare.
________________________________________________________________________
Iz udzbenika psihologije za II gimnazije:
________________________________________________________________________
"Dzejms-Langeova teorija (Ona sa kojom se neki na forumu slazu, eto, da bar znaju kako se zove covjek na koga se pozivaju, posto neznaju ni to)
Pred kraj XIX veka (1889), veliki americki psiholog V. Dzejms (James) postavio je svoju poznatu teoriju o emocijama, kojom obrce uobicajeni i opisani raspored dogadjaja. Prema Dzejmsovom shvatanju, emocija nije nista drugo nego dozivljaj telesnih promena koje se u emociji dogadjaju, svest o tim telesnim promenama, skup osecaja (misli se na cula, a ne na osjecanja tj emocije sa rijecju 'osjecaj') koji poticu iz aktiviranih misica i unutrasljih organa. Redosled dogadjaja u emocionalnim stanjima je sledeci: opazaj opasne situacije izaziva niz telesnih promena, a svest o tim promenama je dozivljaj emocije. Opisane telesne promene nisu pratioci emocija, vec leze u njihovoj osnovi i predstavljaju njihovu sustinu. Istovremeno sa Dzejmsom, isto shvatanje zastupao je i danski psiholog Lange, pa se otuda ova teorija i naziva Dzejms-Langeova teorija.
Ovakvo svhatanje sigurno ima cvrste podloge u cinjenicama, cak i u svakodnevnom iskustvu. Kad pokusamo da opisemo neku snaznu emociju, skoro uvek mozemo opisati neka zbivanja u nasem organizmu. Medjutim, neka novija istrazivanja i svhatanja dovode u pitanje tezu da emocije nisu nista vise do dozivljaj telesnih promena.
Kritika Dzejmsove teorije emocija
Dzejmsovu teoriju kritikovali su brojni psiholozi. Postoji nekoliko primedbi upucenih ovoj teoriji. 1) U nizu slucajeva, prirodnih ili eksperimentalnih, prekinuta je veza izmedju unutrasnjih organa i mozga. U eksperimentima se namerno presecaju senzorna (culna) nervna vlakna koja nose obavestenja o zbivanjima u unutrasnjosti organizma ili delovi autonomnog nervnog sistema, tako da dobijanje informacije iz najveceg broja unutrasnjih organa nije moguce. U svim tim slucajevima emocije, ili bar izrazavanje emocija, nije iskljuceno.
2) Promena (stamparska greska, treba "promene") u aktivnostima unutrasnjih organa nastaju sporije nego emocionalne reakcije.
3 ) Vestacki izazvane unutrasnje promene ne dovode do jasnog dozivljaja emocije.
Kognitivna teorija emocija
Izvesna moderna psiholoska istrazivanja potvrdjuju hipotezu da emocija nije samo svest o telesnim promenama. Vestacki izazvane organske promene, karakteristicne za emociju straha ili gneva, ne dovode do punog dozivljaja tih emocija. U jednom takvom klasicnom istrazivanju ispitanicima je data injekcija adrenalina (zna se kakve promene izaziva). Medjutim, ispitanici nisu dozivljavali pravu emociju straha ili gneva. Oni su saopstavali da osecaju "kao da su ljuti", "kao da" osecaju strah, a ne da su ljuti ili poplaseni. Ocigledno, za puni dozivljaj emocije nesto je nedostajalo. Prema misljenju izvesnih psihologa, nedostajala je jedna saznajna, kognitivna komponenta.
Sahterova ispitivanja
Sezdesetih godina XX veka americki psiholog Sahter (Schacter) nastavio je i na izvestan nacin usavrsio navedena istrazivanja. Pod izgovorom da ce ispitivati dejstvo jednog farmakoloskog sredstva na vidjenje, Sahter je svojim ispitanicima davao injekciju adrenalina.
Iako su ispitanici imali objektivno iste organske promene, oni su te promene dozivljavali sasvim razlicito, zavisno od socijalne situacije. Jedni ispitanici bili su u drustvu vesele, drugi u drustvu neraspolozene, napregnute i nervozne osobe; prvi su se osecali prijatno raspolozeni, drugi neprijatno. Prema tome, telesne promene su samo sirov materijal koji se moze opaziti ili "protumaciti" na razlicite nacine. Dozivljaj emocije, prema tome, samo je delimicno zasnovan na organskim promenama. Kognitivna, saznajna komponenta takodje odredjuje kvalitet dozivljene emocije."
Tema netreba bit na filozofiju, slazem se, ali ni komentari nekih ljudi kako su emocije samo nesto bio, hemijsko, sta li...nebi trebali bit. Za sve koji se sluze navodjenjem 'naucnih dokaza da su emocije samo biohemijski procesi'. Dakle, ako navodite 'nauku' kao dokaz za religiju ili kauzalnost ili neste peto, bar budite upuceni u nju - nauku - dovoljno.
Sivo u zagradama su moji komentari i objasnjenja, boje moje. Izdanje 2004 godine od dr. Nikole Rot i dr. Slavoljuba Radonjica, str. 133,134 (u ovom izdanju)
Pisao sam ovo vec jednom tamo dje je bas zatrebalo (na 'Postoje li neuzrocni dogadjaji') ali sam mako da ne smetam temi. Normalno, sacuvao ako zatreba u Notepad i evo kopiram, ... mako sam odgovore na tudji post i neke 'suvisne' komentare.
________________________________________________________________________
Iz udzbenika psihologije za II gimnazije:
________________________________________________________________________
"Dzejms-Langeova teorija (Ona sa kojom se neki na forumu slazu, eto, da bar znaju kako se zove covjek na koga se pozivaju, posto neznaju ni to)
Pred kraj XIX veka (1889), veliki americki psiholog V. Dzejms (James) postavio je svoju poznatu teoriju o emocijama, kojom obrce uobicajeni i opisani raspored dogadjaja. Prema Dzejmsovom shvatanju, emocija nije nista drugo nego dozivljaj telesnih promena koje se u emociji dogadjaju, svest o tim telesnim promenama, skup osecaja (misli se na cula, a ne na osjecanja tj emocije sa rijecju 'osjecaj') koji poticu iz aktiviranih misica i unutrasljih organa. Redosled dogadjaja u emocionalnim stanjima je sledeci: opazaj opasne situacije izaziva niz telesnih promena, a svest o tim promenama je dozivljaj emocije. Opisane telesne promene nisu pratioci emocija, vec leze u njihovoj osnovi i predstavljaju njihovu sustinu. Istovremeno sa Dzejmsom, isto shvatanje zastupao je i danski psiholog Lange, pa se otuda ova teorija i naziva Dzejms-Langeova teorija.
Ovakvo svhatanje sigurno ima cvrste podloge u cinjenicama, cak i u svakodnevnom iskustvu. Kad pokusamo da opisemo neku snaznu emociju, skoro uvek mozemo opisati neka zbivanja u nasem organizmu. Medjutim, neka novija istrazivanja i svhatanja dovode u pitanje tezu da emocije nisu nista vise do dozivljaj telesnih promena.
Kritika Dzejmsove teorije emocija
Dzejmsovu teoriju kritikovali su brojni psiholozi. Postoji nekoliko primedbi upucenih ovoj teoriji. 1) U nizu slucajeva, prirodnih ili eksperimentalnih, prekinuta je veza izmedju unutrasnjih organa i mozga. U eksperimentima se namerno presecaju senzorna (culna) nervna vlakna koja nose obavestenja o zbivanjima u unutrasnjosti organizma ili delovi autonomnog nervnog sistema, tako da dobijanje informacije iz najveceg broja unutrasnjih organa nije moguce. U svim tim slucajevima emocije, ili bar izrazavanje emocija, nije iskljuceno.
2) Promena (stamparska greska, treba "promene") u aktivnostima unutrasnjih organa nastaju sporije nego emocionalne reakcije.
3 ) Vestacki izazvane unutrasnje promene ne dovode do jasnog dozivljaja emocije.
Kognitivna teorija emocija
Izvesna moderna psiholoska istrazivanja potvrdjuju hipotezu da emocija nije samo svest o telesnim promenama. Vestacki izazvane organske promene, karakteristicne za emociju straha ili gneva, ne dovode do punog dozivljaja tih emocija. U jednom takvom klasicnom istrazivanju ispitanicima je data injekcija adrenalina (zna se kakve promene izaziva). Medjutim, ispitanici nisu dozivljavali pravu emociju straha ili gneva. Oni su saopstavali da osecaju "kao da su ljuti", "kao da" osecaju strah, a ne da su ljuti ili poplaseni. Ocigledno, za puni dozivljaj emocije nesto je nedostajalo. Prema misljenju izvesnih psihologa, nedostajala je jedna saznajna, kognitivna komponenta.
Sahterova ispitivanja
Sezdesetih godina XX veka americki psiholog Sahter (Schacter) nastavio je i na izvestan nacin usavrsio navedena istrazivanja. Pod izgovorom da ce ispitivati dejstvo jednog farmakoloskog sredstva na vidjenje, Sahter je svojim ispitanicima davao injekciju adrenalina.
Iako su ispitanici imali objektivno iste organske promene, oni su te promene dozivljavali sasvim razlicito, zavisno od socijalne situacije. Jedni ispitanici bili su u drustvu vesele, drugi u drustvu neraspolozene, napregnute i nervozne osobe; prvi su se osecali prijatno raspolozeni, drugi neprijatno. Prema tome, telesne promene su samo sirov materijal koji se moze opaziti ili "protumaciti" na razlicite nacine. Dozivljaj emocije, prema tome, samo je delimicno zasnovan na organskim promenama. Kognitivna, saznajna komponenta takodje odredjuje kvalitet dozivljene emocije."
Tema netreba bit na filozofiju, slazem se, ali ni komentari nekih ljudi kako su emocije samo nesto bio, hemijsko, sta li...nebi trebali bit. Za sve koji se sluze navodjenjem 'naucnih dokaza da su emocije samo biohemijski procesi'. Dakle, ako navodite 'nauku' kao dokaz za religiju ili kauzalnost ili neste peto, bar budite upuceni u nju - nauku - dovoljno.
Sivo u zagradama su moji komentari i objasnjenja, boje moje. Izdanje 2004 godine od dr. Nikole Rot i dr. Slavoljuba Radonjica, str. 133,134 (u ovom izdanju)