Blogovi

Pogledaj oblaka nemirnih ples razuzdano sipaju od paperja snijeg Za tili čas eto pahulja do nas Časti nas zima desertom hladnim u ovim danima sunca gladnim Zima u gradu i nije neka pljačka šapnu mi to promrzla mačka.
Koliko istine ima u lazima Koliko lazi u istini Nije mi tesko kada slazem Ili pogresim Da kazem: izvini… Sumorno jutro svanulo Sama sam s mislima svojim Pisem o istini A istine se bojim… Saznacu o sebi mozda Nesto sto slutila nisam Otkricu svoje srce Dusu cu pred Boga dati Ali se nikada necu Ljubavlju tvojom zvati. Sumorno, hladno jutro Zima pred pragom stoji Oko srca mi uzasno hladno I te hladnoce se bojim… Sama sam, tako sama Misli mi lutaju daleko I znam da u ovom casu Tu samocu oseca neko… I boli ga Kao i mene Istina koju sluti Ne dam se ni zimi ni studeni Dobro cu se obuci i obuti. Sumorno jutro Samoca pritiska na sve strane Hladno oko srca Hladno u vazduhu Al hrabro cu docekati ledene dane. :jelka::grudvanje:z:bv::snesko:
Služenje vojnog roka je za neke mnogo traumatična stvar, ali neću o traumama, no o štampi koju sam čitao dok sam služio istu. Tako u vremenu sporta i razonode, uzmem ti ja razonodu po imenom Reporter(list o erotici uglavnom), kad tamo ima da čitam i čitam svašta, ali specijalno za ovaj Blog-izdvajam sledeću zanimljivu interesantnost... Znadete u tom listu, kao i Listu ČIk, postojala je rubrika: pitajte doktora, ili saveti psihologa, socijologa, doktora ovoga onoga... Hm, jedno pismo u tom Reporteru me oduševilo bre, evo šta je jedna devojčica pisala svom omiljenom listu: doktore, ja sam pre neki dan bila u posedu jedne Tv-lampe , stariji znaju šta je to, to je deo koji se stavljao u crno bele televizore, i kad vam ta lampa crkne...
Vratimo se sada tricentričnim stanovnicima planete Zemlje, onima koji tebe najviše zanimaju, i koje ti nazivaš mekušcima. Ne mogu ti opisati koliko se radujem zbog toga što si, srećom, daleko od tricentričnih stvorenja kojima si dao, po njihovo dostojanstvo, tako uvredljivo ime da ja čak ne mogu ni da slušam o njemu. Da li si svestan, siroto moje dete, šta bi ti uradila ta bića, naročita ova sadašnja, kada bi čula kako ih nazivaš? Već sama pomisao na to šta bi ti uradili kada bi dospeo u njihove šape, baca me u užas. U svakom slučaju, izlemali bi te tako da, što bi rekao naš Nasradin Hodža, "ne bi došao k sebi sve do sledeće porcije batina". U svakom slučaju, kad god rešiš da započneš nešto novo, obavezno blagosiljaj sudbinu i moli je...
Podnaslov: kako maznuti ribu na splavu ? Svaka sličnost sa stvarnim dogadjajima je namerna... Pod jedan : da bi neko uopšte dosao na splav, mora imati neke predispozicije:Visok nivo tolerancije za muziku, Nizak nivo inteligencije ( pozeljan IQ je recimo 80 pa na dole... Ne baš mnogo para sa koima ne znaš šta ćeš ... Dakle, obučeš neku plastificiranu kinesku trenerku, recimo, pomešaš litar zejtina i 6 supenih kašika šećera, tu dobijenu smešu suneš sebi na glavu i frizuru I tu kreaciju oblikujes po zelji. Obuješ neke cipele na špic (moze i pačji kljun, ali ne ide baš uz trenerku, ali .ebiga....e i time je upravo gotova prva faza pripreme za startovanje riba na Bg-splavovima... Dodješ zatim do autobusa ili tramvaja 67, 95, 7, 9...
Kako misao jednu reći sa što manje reči truda ne štedeći ne žureći i ne strepeći da će ti poenta uteći i patetici podleći Kako poredjati reči tako da lako prionu za srce svakom da ih mogu zagrliti dahom i videti žmureći u pomrčini obojenoj bolesnim mrakom
NESANICNA ELEGIJA
Gde da pobegnem od kosmara, kad vec ne mogu u snove? Ko me nocas napolje mami dok lisce susti i kisa pada, ko me zove? Ko mi to nocas bolan jeca a moja dusa ga cuje i pati? Zasto ne ucuti taj glas vise, zasto se kao duh javlja meni kad utehu ne mogu dati? Boze, gde je ta stanica na kojoj peroni u sumrak kunu sve vozove koji su njima prosli a nikad onaj zeljeni nije, gde se krije? Zasto me nocas mami? Da trag ostavim na sinama creveni? Sto mi se nocas peroni nadaju, ako mi nisu sudbinu namenili k'o Ani Karenjini? Ne kusajte me nocas vetrovi , malo mi treba, ne zovite peroni ugusite tu mrvu ceznje u meni zbog glasa koji kisno jeca, srce uzbunu zvoni! Kad ne donosite sapat i smeh, bar taj jecaj bolni sakrijte! Uskovitlajte lisce mrtvo...
Koliko si puta?
KOLIKO SI PUTA RASKOPCALA NEDRA? KOLIKO SI PUTA RASIRILA BEDRA? KOLIKO SI PUTA UVODILA MALOG? KOLIKO SI PUTA PODIZALA PALOG? KOLIKO SI PUTA UGOSTILA GOSTA? KOLIKO SI PUTA.... I NIJE TI DOSTA!? Zbirka narodne erotske poezije "CRVENI BAN"
OTAC I SIN divane jednog dana: Mladji sin: - Tata, tata, koja je razlika između „potencijalno” i „stvarno”? Otac: - ću ti sad objasnim. Obrati se svojoj ženi: - Bi li ti spavala sa Robertom Redfordom za 1 milion dolara Žena: - Naravno, niposto ne bih propustila takvu priliku! Onda otac upita svoju cerku da li bi ona spavala sa Bradom Pittom za 1 milion dolara? Cerka: - Wauu ! Da !! To je moja fantazija! Tada se otac okrene starijem sinu i upita ga:„- Bi li ti spavao sa Tomom Cruiseom za 1 milion dolara ? Stariji sin: - Da, Zašto ne? Zamisli što se sve može učiniti sa jednim milionom dolara! Sad se otac obrati mladjem sinu i kaže: -Čuo si sine, ”potencijalno„ mi sedimo na 3 miliona dolara ali ”stvarno„ živimo sa 2...
Од мојих очију, срца, бедара, од уздаха, стрепње и снова, од крви... Саздана, руком Божјом милована, сањана,чекана, пољупцима саливана, срна дрхтава, пахуља танана, кћи моја, једина.
САН
Негде далеко Иза седам гора Наслоњен на дебло Усну бришеш Надланицом орошеном. У кули сећања Плетеницу спуштам Девојка скривена Заборављена. Ћутиш У облак загледан Са капака Мој ти шапат сузу брише. Јецај нерођени У јастук скривам Сновиђење моје Јасније од дана.
Niske strasti
Verovatno je malo onih koji nisu gledali film "Basic instict" ili ti "niske strasti'. Siguran sam da ima i onih kojima se film nije dopao ali ostane u sećanju zbog onog nezaboravnog prekrštanja nogu Sharon Stone. Iako se skoro ništa ne vidi, ta scena je mnoge naterala da pored svog videa satima usporavaju i zaustavljaju sliku. A koliko se vidi govori i ova slika sa početka bloga. U mnogim časopisima se može videti mnogo više nego na toj slici ali čar ovog kadra i jeste u tome da te znatiželja natera da pogledaš i vidiš "baš sve" Nikada ne bih napisao ni jednu reč zbog ove slike već slučajno naleteh na paparazzi snimak Sharon Stone bez šminke. U prvom momentu nisam poverovao da je to ona a sledeće osećanje koje me je obuzelo je žal što...
Ovako je to bilo: Spustio sam joj glavu jer sam znao sta je htela... Nisam hteo to da ucinim ali sam joj ipak to uradio... To mi je bilo prvi put-... Moje ruke su se sve vise I više priblizavale onom njenom mestu,a meni je bilo baš vruce... Zadržao sam dah kada sam video da je I njoj to prvi put... ,,PAZIćU,,rekao sam joj i upitao: DA LI BI MOGLA VISE OTVORITI-BOLJE će ući?,, Nervozno, ali je ipak to u radila sta sam je zamolio... Bolelo ju je, nije da nije, ali se ipak ponasala kao zena... Onda sam joj rekao da je gotovo i da sam ga izvadiooo... Pocela je da krvari, ali bol je ubrzo prestao... TO MI JE BIO PRVI RADNI DAN U ORDINACIJI, KAD SAM IZVADIO ZUB JEDNOJ SVOJOJ PACIJENTKINJI!!!
Oj Srbijo! ucrnjena Oj Srbijo! u crninu crnu crnilom zavijena Oj Srbijo! krila isečenih očiju izbodenih ušiju zapušenih bez jezika osakaćena bez glasa ćutanjem zapečaćena. Svako te je gazio svako te je robio iznutra spolja gacali te ko grožđe za vino krv si ispljuvala krvlju se natapala. Osvanula nisi naučila nisi progovorila nisi Da kažeš! Srbijo! Ko je? Šta je? Gde je? Da vidiš! Srbijo! Ko si? Šta si? Gde si? Da čuješ! Srbijo! da pročuješ, jer te more voda preplavilo neznalica nerazumnih samozvanih nahuškanih prelešćenih razuzdanih bludničara ideologičara čovekougodnika čovekomrznika raskolnika bezbožnika zakrvljenih ostrašćenih licemernih prestupnika laživođa bezbroj, bezbroj... Gde si Srbijo zabasala? Što ti misli u...
Sve sto mi treba je olovka,parce papira inspiracija koja mi sapuce i svira muzika koju stvaram sto srca dira Sve sto mi treba je jos jedan pokusaj dokazacu da mi nije jos kraj Treba mi jos samo jedan dah Da prebrodim ovaj strah treba mi jos jedan zivot da ispravim ove greske jer posledice su bile teske bitku sam dobio,ali ne i rat za slobodu duse lomim protivniku vrat sve sto mi treba je jedna kora hleba mozda i samo malo vode da prezivim dok zlo ne ode iz ove zemlje skrnavljene,uklete Ubijane,slomljene iz ove zemlje proklete Samo mi treba da te jednom vidim Samo treba da ti kazem a da se ne stidim: je da ti kazem da te volim
Stara vremena
ne tako davno,dok je sunce i dalje bilo visoko u vecernjim satima,nije bilo veceg uzivanja.. Skakanje po krovovima seoskih kuca uz svez,topli, vecernji vazduh..Znao sam da zabodem na jednom mestu,po ceo dan da razmisljam i pisem.. predeo,izmedju civilizacije i prirode,izmedju tisine i buke je bio moj Sve sam video,a nisam bio vidjen,sakriven u senci kotarke,iznad pokosene trave i skupljenog sena,iznad galame seoskih domacinstva.. e to su bila vremena
toplim kamenom brojala je belege, cutala u osami. U kosu je plela vinovu lozu ...za plodnost kazu... krajevima usana dodirivala potok. Belezi joj po rodjenju dati, u obliku krsta. Od odblesaka pravi maramu i vezuje nemirnu kosu. Nema tisine ni smeha bez nje.
Kad sam bio baš mali, išao sam čestu u selo kod nekih rodjaka...tamo sam svojim očima gledao neke gazde i domaćine, kako jure SVINJE po dvorištu, ne bi li im stavljali neke PIRSINGE u njihove meke njuškice. Tom prilikom dok su im te žice stavljali i bušili im NOS, Svinje su vrištale iz mozga. Kako vidim danas , a i šire, ljudi, deca, ženske to rade sebi, bez da ih iko sili ili juri po dvorištu, i to dobrovoljno naravno . Eto krunskog dokaza koliko su svinje inteligentnije, osećajnije od ljudskog roda.
Ne pitaj me nikad više zašto neven ne miriše. Ne sećam se, to je priča duga. Ne pitaj me tu pred svima šta to na dnu čaše ima, ne pitaj me nikad zašto cugam. Bolje da šešir nemam, pod njime đavo drema, sneva i izvoljeva - đavo mi je kriv. Budi me u zlo doba, za njega red ne važi. On mora sve da proba, to đavo vino traži. Ne pijem što uzivam, nit' što mi dobro stoji - pijem da njega napojim. Ne pitaj me, ne znam kasti gdi će koja zvezda pasti, gdi će pasti dugme s mog kaputa. Ne pitaj me što na kraju svi kerovi za mnom laju, ne pitaj me nikad zašto lutam. Bolje da šešir nemam, pod njime đavo drema, sneva i izvoljeva - đavo mi je kriv. Budi me u zlo doba, za njega red ne važi. On mora sve da proba, to đavo mesto traži. Ne lutam sto...
ЖЕЉО МОЈА
ЖЕЉО МОЈА када бих могла бити нешто друго , била бих музика. када бих могла бити музика, била бих та која у теби свира. када бих могла бити најлепша музика, била бих тишина. Не бих хтела бити друга, већ та тишина заносна, та тишина која у теби свира, да ме чујеш само ти, жељо моја ЗОРИЦА СЕНТИЋ
BUM! Tras! Ogledalo je palo i polomilo se. Tek tako. Iznenada.. Njegove krhotine i krhotine secanja u izmaglici se duboko zarivaju u moje tanane tamnopute dlanove i sake, kao sto se eho neizgovorenih reci duboko zariva u podsvest. I nekako trajno, cini mi se. Nebo se rusi nad Beogradom, a ja se budim u znoju. Sama u krevetu, u svom svetu Alise. Iako, nisam zelela, sanjala sam opet. Od detinjstva me proganja isti kosmar. Ja jedinica, malena i uplasena mamina devojcica, a tatina mezimica ostajem sama na svetu. Ja i 4 slova mog kratkog imena. Ta-dam, ta-dam, ta-dam. Samo otkucaji srca uplasene devojcice. Nema ljudi oko mene. Sama sam. U detinjtstvu su mi drustvo pravile lutke. U skoli drugarice. U pubertetu sipmatije. Sada je doslo...
Ako neko izrazi svoje misljenje i kaze vam:"Hej,bas si debeo!",nemojte to shvatiti licno,jer istina je da se ta osoba bavi sopstvenim osecanjima,verovanjima i misljenjima. Ta osoba pokusava da vam posalje otrov,i ako vi to shvatite licno,onda cete primiti taj otrov i on ce postati vas. Licno shvatanje stvari ucinice da postanete lak plen tih grabljiuvica,"crnih magova". Oni lako mogu da skrenu vasu paznju samo jednim svojim misljenjem i da vas nahrane bilo kakvi otrovom,a zbog toga sto sve to shvatate licno,vi cete ga progutati.. Kad stvari shvatate licno,vi se osecate uvredjenim i reagujete tako sto branite svoja uverenja i na taj nacin stvarate konflikte. Vi "od komaraca pravite magarca",jer imate potrebe da budete u pravu i da...
Život je čas TUGA čas SREĆA....
Noćas mi se plače i pije noćas mi je s vama društvo milije noćas moje srce plače i tuguje noćas mi je tako, kako mi je jer ovo život, baš i nije... čas tuga.... čas sreća... Ovamo prijatelji stari jer ovo srce noćas treba da se oporavi.... Živeti se mora još bez obzira što je život loš... Sviraj violino SREĆU mi vrati ne daj da moja duša i dalje pati... Čemu si me živote osudio pa još ne znam šta je TUGA il SREĆA sad....
Tražim te. U masi različitih likova,različitih ljudi.Tvoje oči su posebne.Očekujem da se tvoj pogled pojavi iza nekog ugla,iz zadimljenog polumraka,da me tvoje oči presretnu odnekud i nasmeše mi se. Tuđa namrgođena lica pretresaju me, ispituju. Ja se ne obazirem.Ćutim i pokušavam da ne primećujem.Misli su mi sa tobom.Hoću da te vidim.Želim... Mogu te prepoznati iz velike udaljenosti.Srce mi potvrdi da si to ti,zadrhti kad oseti ma koji deo tebe. Ono me je i sada nateralo da dođem,izađem u grad i potražim te.Tebe,tako lepog i tako dalekog,poput priviđenja. Htela bih da te imam,da si moj.Htela bih da dugo pričamo,da se držimo za ruke.Htela bih da ti poklonim svaki deo sebe,da ti se poverim kao što nisam...
Sva su moja jutra rastanci sa tobom zbog kojih zebem da ne verujem u sutra izneverio bih i tebe i sebe Svi su moji dani istim mastilom precrtani da mi nisi u misli i tako daleka ne bih imao koga ostavljen i od ljudi i Boga tako samoubilački da čekam Sve su moje noći posvećene tebi i mada znam da nećeš doći ja uprkos svemu ne verujem sebi
Back
Top