OJ SRBIJO

Oj Srbijo!
ucrnjena
Oj Srbijo!
u crninu crnu
crnilom zavijena
Oj Srbijo!
krila isečenih
očiju izbodenih
ušiju zapušenih
bez jezika
osakaćena
bez glasa
ćutanjem zapečaćena.

Svako te je gazio
svako te je robio
iznutra
spolja
gacali te
ko grožđe za vino
krv si ispljuvala
krvlju se natapala.

Osvanula nisi
naučila nisi
progovorila nisi

Da kažeš! Srbijo!
Ko je? Šta je? Gde je?

Da vidiš! Srbijo!
Ko si? Šta si? Gde si?

Da čuješ! Srbijo!
da pročuješ,
jer te more voda preplavilo
neznalica
nerazumnih
samozvanih
nahuškanih
prelešćenih
razuzdanih
bludničara
ideologičara
čovekougodnika
čovekomrznika
raskolnika
bezbožnika
zakrvljenih
ostrašćenih
licemernih
prestupnika
laživođa
bezbroj, bezbroj...

Gde si Srbijo zabasala?
Što ti misli u tuposti tupavoj otupaviše?!
Da l` si živa?
Il` te umlatiše?

Oj Srbijo!
kukavna si
kukavicom postala si
iz zamke
u zamke
upala si
sebe bodriš da još možeš
izdržati.

Oj Srbijo!
Iz tebe je istina
bezbojem
bezukusom
odavno izbljuvana...
 
Увек сам била уздржана према патриотским песмама...док ову нисам прочитала.Сада разумем.И могу да осетим и плачем са тобом, сестрице моја...
Свака друга реч, чини ми се, била би сувишна...
 
Nikada nisam pisala pesme...to mi je bilo nekako uvek za one "romantičare" od čega sam oduvek odudarala...Ali ovo sam napisala iz takvog osećaja pritešnjenosti u duši, tako da sam doživela pravi osećaj katarze kad su te reči izletele...
Hvala ti mnogo za reči podrške!:cmok2::heart:
 
Tu sam u zapećku, Europe,
Ko me to zove,
ko mi krila daje,
ko u mene veruje,
kome sam ocrnjena
još potrebna?

Odrekoše me se
iako sam deo naj divniji,
oblatiše sve vrednosti,
vekovima negovane
u nasleđe predavane,
od davnina sačuvane.

Nahuškaše kere
i zlotvore,
decu od mene odeliše,
svi me se zastideše…
i u laži poverovaše.

Kada začuh pesmu iskrenu
… Hvala Ti čedo, rode,
na pesmi,
u verovanje,
na sećanje,
na snagi,
na buđenje novog dana;

Mene u crno zavijenu,
dozivanu, opevanu...
Ko me to zove,
ko mi krila daje,
ko u mene veruje,
kome se plam prošlosti
u srcu razgoreo?

Poštovanje, pely


respekt.gif
 
Pelly, ti si genije!!!:klap::cmok2:
Zaista je pesma odgovor predivna!!! :zaljubljena:
Evo Srbije gde kaže: "Tu sam! Živa sam! I čekam da me se sete čeda moja!"
Hvala ti Pelly, povratila si mi nadu na vaskrsenje Srbije!:hvala::heart::cmok2::zag:
 
Srbija
zemlja napacenih
izmucenih
pregladnelih
ostrascenih
nevernih i vernih
Srbija
izgubljenih
i ponovo trazenih
Okupana znojem
radnika i seljaka
obasjana pesmom
umnika i vernika
Srbija
u nesvest padala
nekoliko puta
i uvek se iz nesvesti
budila
Srbija
od pameti do ludila
Srbija
pomahnitala
macem izvojevana
i Suncem na kraju uvek
obasjana
Srbijo
okreni se i pogledaj
sva ceda tvoja umorna
lica su im sumorna
a tela opasana
velom
Srbijo
volecemo te uvek
dusom svojom celom
branicemo te zivotom
i hraniti lepotom
:heart::ok:
 
Srbi pravi, srbi snažni, nikad klonuti duhom neće.
265292.gif

Gde to ima da je tuđe smeće bolje nego svoje. :dash:
Ima ljudi i ljudi i ljudi, svaki narod kukolj ima, samo naš korov je sa narodom poistovećen.:rtfm:
Zagrebite, poslušnici, u ideal svoj, nabroj te mi bolja dela, no što ima narod tvoj?
Pljujući po narodu svome , sebe pljuješ tugo moja.

To je bilo i za vreme turaka...
...dok su turčinu ruke krvave do lakata, poturici moraju biti do ramena"...:mrgreen:
 
:think:
Djurdja, zaista bih bila ne iskrena kad bih rekla da razumem tvoj komentar...:neutral:
Sebe ne doživljavam kao poturicu, još manje kao mrzitelja sopstvenog naroda...:confused:
Ali, pretpostavljam da pesmu nisi razumela i da nisi shvatila njenu temu: kome sam je pisala, zašto sam je tako napisala, i samim tim nisi shvatila ni pozadinu ni ideju moje tuge nad Srbijom....:(
Ali, neka, hvala ti za iskreni odgovor koji si napisala...barem si bila direktna, ako ništa drugo....:neutral:
 

Back
Top