Blogovi

Sta se zbilo sa onom iskrom sto netom je planula dok je oko trepnulo i jutro za rastanak noc poljubilo sta se sa njom dogodilo?! Je l mi to srce lazne signale poslalo nije li kompas zakazao i pogresan smjer mi pokazao?! A sve mi se nesto cinilo da topli vjetrovi sa juga od slabasne iskre plamen gorostasni ce naciniti ko bi mogao pomisliti da zlobni sjever kisu ce poslati i iskru slabasnu ugasiti?!
Mozda ce nekima biti bezveze sto ja pisem o ovome..ali za mene je taj pogled sa mog prozora nesto najlepse..Sa njega sam videla mnogo zalazaka sunca...uvece sve sija..kao da se ceo grad probudio..svetla u zgradama po zgradama...ponekad se cuje i od negde muzika...stvarno je divno..u koje kod doba dana da dodjem ispred mog prozora...uvek imam da vidim nesto novo..lepo..prelepo...Ujutru se vide pticice kako prolecu tuda...u daljini vidim auta...koja izgledaju kao male bubice sa mog prozora koje samo jure i zure...a to je nocu tek fantazija...Ja sam ovo morala da napisem..ma da taj pogled se ne moze bas najbolje opisati ovako..recima...koliko je lep... :heart:
Tiho poljubi me i ne reci ništa poljubi me u ovo tmurno jutro razvedri mi ovaj dan daj mi razlog za život, motiv da se borim poljupcem snage mi daj da zajedno doživimo ljubavni sjaj ljubavi moja jedina daj da ja poljubim te iako nisi tu daj da ljubim te u snu zbog tebe snit cu snove cijeli dan samo da te ljubim kao neki dan da tvoje usne dotaknu moje da ponovo se zaljubimo nas dvoje ljubavi sto sada si u tami ja doci cu po tebe jer zelim da budemo sami ljubavi dodi ovdje jer ja zelim da smo sami da smo zajedno mi dok ljubavi ljubis me ti samo poljubi me tiho i ne reci ništa prepusti se srcu da te vodi kroz igru ljubavi kojoj niko nemoze odoljeti tiho me poljubi i ne reci ništa
Ljepota osmijeha osmijeh ljubavi i suosjećanja to nikad nije uludo potrošeno Život se ne sastoji od velikih odricanja i velikih djela, već od sitnica, u kojima su osmijesi i dobrota što ih dijelimo s drugima ono što osvaja srca i čuva ih od zla, te donosi sigurnost i utjehu. Ljubavi malokad ima u preuveličanim djelima. Ona se ponajviše skriva u tihoj riječi ili njezinim osmjesima. Nema zakona koji propisuje da se moraš smiješiti! Ali ti svoj smijeh možeš pretvoriti u dar; možeš biti izvor nebeske ljubaznosti
"Testijom ne mozes zahvatiti cijelo more, ali i ono sto zahvatis i to je more." M. Selimovic "Jer zivot je jaci od smrti, a vjera mocnija od sumnje." H. Hese cak i Bog ima svoj pakao - to je njegova ljubav prema ljudima - P.Koeljo Pisem zato da bih bio vise voljen. Smatram da je to temeljna ceznja pisca. G. G. Marquez " Po izrazu lica, koji je odavao tvrdoglavu neznalicu, vidjelo se da je bila u stanju da svasta lupeta. " - T. Man "U cutanju je sigurnost" - Ivo Andric "Gdje ima dobrih nagrada ima i hrabrih boraca" - Sun Tzu "Umijece ratovanja" "Svaki blagoslov koji odbijeno pretvara se u prokletstvo"- Paulo Koeljo "Alhemicar" "Lagati originalno je bolje nego prepricavati tudje istine... U prvom slucaju ti si covjek, a u...
ARISTOTEL Svako se moze naljutiti-to je lako.Ali naljutiti se na pravu osobu,do ispavnog stupnja, u pravi trenutak,zbog ispravnog razloga i na ispravan nacin-to nije lako. ''Biti covek,rodjen bez svoga znanja i bez svoje volje,bacen u okean postojanja.Morati plivati.Postojati.Nositi identitet.Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe,sve sudare,nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tudje,koji ponajcesce nisu po meri nasih snaga.A povrh svega toga,treba jos izdrzati i svoju misao o svemu tome.Ukratko:biti covek''. Ivo Andric Henrik Ibsen- Oni koji se ne brinu o vlastitu zdravlju,mogli bi bar imati toliko dostojanstva i leci odmah u grob. `` Kako god okrenes - covjek je uvijek na gubitku.`` M . Selimovic ``Masa pamti...
To je onaj zivot,gde sam pao i ja S nevinih daljina,sa ocima zvezda I sa suzom mojom,sto nesvesno sija I zali,k`o ptica oborena gnezda. To je onaj zivot,gde sam pao i ja. Sa nimalo znanja i bez moje volje, Nepoznat govoru i nevolji ruznoj. I ja plakah tada.Ne bese mi bolje. I ostadoh tako u kolevci tuznoj Sa nimalo znanja i bez moje volje. I ne znadoh da mi krv struji i tece, I da nosim oblik sto se mirno menja; I da nosim oblik,san lepote,vece I tisinu blagu k`o dah otkrovenja. I ne znadoh da mi krv struji i tece, I da beze zvezde iz mojih ociju, Da se stvara nebo i svod ovaj sada I prostor,trajanje za red stvari sviju, I da moja glava radja sav svet jada, I da beze zvezde iz mojih ociju. Al`begaju zvezde,ostavljaju boje Mesta i...
Ако су ванземаљци пронашли Војаџер једина шанса за нас која ће можда спречити да нас истребе до последњег јесте овај Моцартов запис на златној плочи. Пошто је музика универзалан језик који објективише метафизичку вољу како у нама, тако и у евентуалним ванземаљцима, када ово чују, можда ће опростити људску историју и људску појаву уопште, јер међу општом људском мизеријом постоје и искрице овако нечег пред чиме се и ванземљаци морају поклонити. Снимак Моцартове Краљице ноћи записан на златној плочи и послат Војаџером 2 у свемир.
MOJIM   PRIJATELJIMA
Uvjeravamo sami sebe da će život biti bolji kad se vjenčamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato što djeca nisu dovoljno velika i bit ćemo zadovoljniji kada narastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato što imamo posla s pubertetlijama. Sigurno ćemo biti sretniji kada izađu iz tog razdoblja. Govorimo sebi da će nam život biti potpun kad naš supružnik dođe pameti, kada kupimo ljepši auto, kad budemo u mogućnosti da odemo na lijepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj će život uvijek biti ispunjen teškoćama. Najbolje je da to priznaš sebi i odlučiš da svejedno budeš sretan. Sreća je pravi put. Zato, čuvaj svaki...
Ти си неко с ким желим да се збрајам док се сви други одузимају Ти си неко ко ми измами осмех и кад ми срце плаче Ти си неко ко може да ме расплаче и кад сам најрадоснији Ти си неко чију собу желим да уселим у своје срце Ти си неко коме ће онда бити свеједно где је док му је соба при руци... Ти си неко мој Сада и зазувек, неко мој...
.. unutar cjeline u kojoj je na jednoj krajnosti sam a na drugoj u krugu komšiluka .. .. sve nacije sve vjere .. svi proleteri sve ljudske slobode .. samo su .. oblik kruga .. koji čovjek želi uzeti kao svoj .. .. ako čovjek želi tuđmana tada želi jedan krug .. ako želi miloševića tada želi drugi .. ako želi tita .. treći .. ako želi evropu .. četvrti .. .. ali .. .. potjerati hrvatsku jednim .. posebnim krugom .. znači u stvari uvidjeti da je krug stare juge loš .. pa ga hrvatstvom u stvari želiš utjerati .. u red .. .. i dali je jasno šta je važno .. razbiti stari red koji nije dobar .. ili dati novi .. kao san o kaliforniji .. .. pretpostavka je ta .. .. da trenutno stanje komšiluka daje energiju .. za rušenje .. .. a da se...
Zasto bi mene neko zelio da ubije? Pa mozda zato sto sam slucajno upala u krug ljudi koji su bili na meti. Jedva sam uspjela da pobjegnem iz taksija prije explozije i utrcala u neku cudnu kucu sa laznim vratima. Kako su siromasni i jadni bili vlasnici. Ali, pokazali su mi put do glavne ulice. Daleko je. Put je uzasno nepristupacan. U trenutku se okrenem oko sebe i vidim da imam izlaz na ulicu odmah iznad kuce! Sjajno! Utrcala sam u dvoriste nekog fakulteta ili skole, makar tako je meni zgrada izgledala. I sjetih se. Tu sam vec bila. Na tremu je stajao on. Kako je divan. Ima tako blazeno, produhovljeno lice, plave oci, fenomenalnu kozu. Cim sam ga vidjela, smirila sam se. Kao da se nista do tada nije desavalo. Tako sam bila zaljubljena...
Mezimici Mojoj Kroz Sopstven Bol
Mezimici Mojoj Kroz Sopstven Bol Karaf si ovom žednom uzdrhtala srna pred vukom osmehom me otopi telom zdrobi da plovim u mimo hodu tebi tako tiše, od povorke za nekim kovčegom. Zar da nam ljubav ne zabuja? Zar strahovi su ta struja da polju odbojnosti se ćušnemo u svojoj nemosti, svom ćošku jer dan a i štivo dobro je iza tih tvojih zatvorenih vrata. Ne, ne sanjam više da svilenu ti kosu videh Ne, ne stidim se više da usne ti govore a glas ti od andjela neko ko je zaštićena, nema prava za dodirima.
MOJA ZEMLJA
MOJA ZEMLJA Učili su me kako da volim svaki krajičak te zemlje moje, da sam njen deo i da postojim kroz njene zvuke, mirise, boje. I volela sam nebo i ptice i hladovinu u Bulevaru, ulične tezge, tramvajske žice, školice dečje na trotoaru. I boje duge nad mokrim gradom, i gradsku buku, i huk sirena, dvorište moje s debelim hladom i hrpom dragih mi uspomena. I sunčan dan i pokislo veče, putovanja u prašnjavom vozu, miris kestenja kada se peče, knjige što gaje rimu i prozu. I svako polje, livadu, šumu, i sve planine, vrleti, stene, i svaku štraftu na svakom drumu, i sve, sve drugo tu oko mene. Tek kad odleteh negde daleko gde sunce pada kad tamo rudi, shvatih da nije nešto već neko što čini zemlju - da su to ljudi! Sad je već nemir...
TEBI LJUBAVI
Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović Volela bih da mogu da te prelijem osmehom... Da ti u oko pretočim ovaj moj iskričav sjaj koji kroz osmeh zaživi kad ti se spomene ime... Da ti stočim jos smelije pogled sa jasnim podstrekom koji vidi početke i ne priznaje kraj... Kako da ti ga predam? Ne postoje te rime... Kako sve da prenesem kad putevi ne postoje...? Nazirem samo drhtaj, kao dah, treperav, sneni u ono nemušto vreme kad noć smenjuje dan... I već mi sve nade streme put tog tananog zračka koji se niotkud razli u niti žute boje... I osmeh puče u meni poput zrelog maslačka i ode nošen nečim da ti oblije san... Volela bih da mogu svu ljubav da ti prenesem, taj oblak beskrajne čežnje i nežnosti i topline... Da se duž zlatnih niti sva...
Ja cu ti uvek pisati pesme
* -//- Ne cuje se pesma,ne vidi se stih, ostala je samo ceznja i tmurni dan tih. Moja te dusa vec dugo trazi, al' nadje jos samo sene neke, samoca siri sad pipke meke, sto ruke su tvoje sad tako daleke. Saljem ti nebo i zvezde sve, suncev zrak da te nezno budi, i pesma moja sazeta od nada, nek u tvoj san lagano pada. Vera u tebi da ne stane ne sme, jer ja cu ti uvek pisati pesme. -//-------------------- Mirjana Vodonoša
Na zalost nisam ozenjen, doduse bio sam veren, ali do svadbe nije doslo. Evo ZASTO: Za Novu Godinu hteo sam verenici da poklonim rukavice, koje bih joj poslao zajedno sa pismom. Medjutim, u prodavnici sam sreo koleginicu s faksa koja je kupovala gacice. Nespretna prodavacica je zamenila pakete, tako da je koleginica uzela rukavice, a ja sam verenici poslao gacice. SAD ZAMISLITE MOJU VERENICU POD NOVOGODISNJOM JELKOM KAKO OTVARA POKLON I CITA PISMO! EVO SADRZAJA PISMA: Dugo sam razmisljao kako da te razveselim i dokazem svoju ljubav. Zadnji put sam konacno primetio sta ti nedostaje, pa ti to saljem u paketu. Zelim ti da u njima provedes ugodne trenutke. Zeleo sam da ti kupim vunene, ali u njima bi se znojila, sto sam zapazio kod...
Моја мила, залуд ти је коса расута на мом јастуку и залуд ти је блуза раскопчана залуд тај поглед податан и обећавајући благо раширене и тек мало у коленима савијене ноге залуд, моја мила, залуд залуд полуотворене усне и залуд, заиста залуд, испружени дуги прсти Залуд то исчекивање да паднем као некад јер не волим те више, моја мила.
LIVADA U ovoj livadi poznajem ja već mnoge vlati. Juče je ova, u suton, bila travka svijena. Sad ima žute ivice i suve kad ih dirnem. Kad gledam iz daljine u zeleno: ona se sama zlati. Iznad usana mi je već miris sena: Sutra ću i druge izbrojati. U ovoj livadi do žbuna ima devet mravinjaka. Prođem i gurnem nogom a zemlja se zacrni. Onda podignem glavu i gledam igru oblaka. Ja znam kolika je livada: Kada se raskoračim pređem je u dvanaest koraka. Na žbun mogu da stanu tri ptice najviše. Kad pođem prema njemu: prvo jedna poleti. Pogledam za njom u nebo: I dve se izgubiše. Onda razbijam glavu na šta me to podseti. I najbolje je u suton kad počne mrak da pada: Onda mi se učini da šapuće livada. Napregnem uho i slušam...
O "cistom" i "razbludnom"... Svako mora da ima upaljen fenjer u glavi. Da mu svetli danju i nocu. Jer,ko ne svetli iznutra,taj ne zivi. Fenjer pomaze da bolje vidimo lica,predmete,sta se dogadja. On pomaze da odaberemo,nanizemo i svaku sitnicu povezemo u sliku,u pletivo; da u jednom zivotu otkrijemo sto takvih drugih. Bez upaljenog fenjera nema ni reci;nema price u kojoj zivot dise,jeca ili se razliva od miline. Danas mi je sasvim jasno da su devicanstvo i razbludno,cisto i “prljavo”(djavolsko) samo dve strane jednog te istog. Celovita predstava o zeni bez njih je nemoguca. I ja bih,da nije toga,bio polovican i neostvaren. Stoga,iako nije sve u meni cisto,ja ne patim; naprotiv,iz potaje merkam i u snove prizivam i jedno i...
LIRIKA O VODI Kad vode osete da prilazim one postaju mirne, izjednače se sa mnom i ja postajem kao one. (znam:to mi se tako samo učini.. ali to je duboko u meni, toliko duboko da poverujem da je tako.) Evo ih:sada imaju moje oči i zamišljeno gledaju, imaju moje ruke i ne znaju šta će sa dubinama. I moje noge imaju: i stoje zapanjeno, sa ohladnelim stopalima ukočenim na dnu gde raste mali kamen,zemlja,spirala trave i dva okrugla sjaja potonula iz mene. Sad:idu mi u susret dve ribe i belasaju snegom slabina i baš kod prstiju se lome i grade pravi ugao. ... meka je mahovina vode i guta moj potiljak, dok mirno otplovljujem kao stablo tišine. Jedan prst svetlosti, pružen iz daljine sunca, pokušava da mi obnaži oči i pronađe...
Zasto bi mene neko zelio da ubije? Pa mozda zato sto sam slucajno upala u krug ljudi koji su bili na meti. Jedva sam uspjela da pobjegnem iz taksija prije explozije i utrcala u neku cudnu kucu sa laznim vratima. Kako su siromasni i jadni bili vlasnici. Ali, pokazali su mi put do glavne ulice. Daleko je. Put je uzasno nepristupacan. U trenutku se okrenem oko sebe i vidim da imam izlaz na ulicu odmah iznad kuce! Sjajno! Utrcala sam u dvoriste nekog fakulteta ili skole, makar tako je meni zgrada izgledala. I sjetih se. Tu sam vec bila. Na tremu je stajao on. Kako je divan. Ima tako blazeno, produhovljeno lice, plave oci, fenomenalnu kozu. Cim sam ga vidjela, smirila sam se. Kao da se nista do tada nije desavalo. Tako sam bila...
.. kada gledaš grčku .. izgleda ti tako .. sve je slično .. .. kamenje vatra ideja .. riječi .. i kurvini sinovi sa druge strane .. sve .. isto .. .. šezdesetosma je zadnja revolucija .. izgrađena je na komunizmu .. na toj ideji .. koja je u biti potpuno jednostavna i glasi .. dobri ljudi mogu živjeti zajedno .. upravo tako .. jednostavno .. .. za razliku od kapitalizma koji živi na .. sebičnost je glavna sila napretka .. .. ključ svega je nešto .. jebeno jednostavno .. i glasi .. zajedno ili sam .. .. to je usrano daleko više nego što se misli .. jer kapitalizam tjera samostalnost ali mu trebaju ljudi ubitačno .. a komunizam tjera zajedništvo ali sanja o samoći .. .. pa ih jebi .. obojicu .. (.. ima pravo ovaj .. ove zvjezdice...
Brala sam hmelj u poljima oko sela . I sad poslije puno godina cujem glasove veselih paora...Sto se razmile rano zorom da dok je jos rosa uberu sto vise hmelja i predaju na mjeru da bi za to branje dobili adekvatnu novcanu naknadu.Brala je i moja mama i moja strina i moja prva komsinica i jedna prekoputa moje kuce...Cijeli dan i sljedeci i onaj sledaci ...Sve dok ga cijelog ne oberemo... U sami sumrak idemo kuci na pocinak onako u horovima mijenjamo saznanja koliko je ko ubrao *VIKA* neka mjera za korpu od pruca punu hmelja...Zelenog suskavog laganog papernatog hmelja od koga ce se u lancu proizvodnje praviti pivo.Dok sam ga brala sjedeci na skanju koji mi je djed napravio ne da ga vucem u branje hmelja,cesto sa gledala majku kako to...
BESMRTNA PESMA Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro sam evo šta će biti. Hiljadu šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vreme leteti visoko... Visoko. Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava može da bude sutra koren breze il' trava? Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag. Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos...
Back
Top