Blogovi

Zarobljena sokolica
Još uvek sanjam plavetnilo neba Kojim sam nekada kružila, A sada bih se na pomen leta Izuzetno rastužila ... Jer preko očiju mi je povez I skresana su mi krila, I više nisam sokolica moćna Kakva sam nekad bila. Igračka sam svog gospodara, I sve umornija bivam, U nametnutom zarobljeništvu Svoju slobodu snivam. Zanimljiv sam i ulov i trofej Teraju me da trikove učim, Sve te karikature ljudske Ne mareći za to - što se mučim ... Samo da mi je makar još jednom Damoćno raširim krila, Da budem kruna nebeskom svodu Kakva sam nekad bila! Da žarko mi sunce miluje perje, Da mi vetar pomaže let Da me umiruje miris šuma Dok vešto oblećem čitav svet ... Al' avaj! Povez me i dalje guši Sve starija i tromija bivam, Iščezava čak i sećanje davno O...
Ne dam te nikom, iako nisi moj, ne dam te slicnoj, a kamoli njoj, jer ona te ima, ljubi i dise, u ovom zivotu ona te cuva. A ja bih ti tako ljubila ruke, i cuvala misli od slucajne tuge, kad bi bar znala to sto zna ona, stavit te njezno iznad duge. A tko sam tebi ja, ti pijes ljubav sa moga izvora, a bjezis njoj do kraja zivota, samo budi siguran da tebe tuga ne gleda, i da je mene zgrabila.......:dash: Moja prica....zivotna.... Nina
Znas li da nisam mogla disati, jedva sam misli stigla sabrati, kad sam te tada vidjela, srce mi je moglo zastati. Htjela sam istog trena otici, tvoj pogled mogao me ubiti, ko da je bilo sudjeno, sve moje tad je tvoje postalo ... "Sjecam se nasih prvih susreta, uvijek prekratka noc za zagrljaj, kako si me njezno ljubio, ne znas kolko si mi falio.... " Nije me sram ti si mi uvek bio drag, nisam ti mogla, ni znala ti reci, da moje srce od prvog trena ti pripada.. Nije me sram neka zagrme gromovi, neka se kisa kroz oblak prelomi, nek cuju svi da MOJA LJUBAV SI TI.....:heart::heart: VOLIM TE NAJVISHE NA SVETU !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Doručak
Nezaborav detinjstvom ukoricen i komad hleba što se mirisno puši a mekota omamljuje nepca pa zaboraviš da dišeš Ulazim u dvorište tvoje tiho da ne remetim bilo iza žmiravih prozora očiju nevidljivi život mrači meškoljiš se po ležaju poput mačka na suncu predator i iščekivanje nostalgija zabada nokte širok osmeh bljesnu zaboravljam da dišem puštam pogled da se strmoglavi niz bedeme tvoje požude onda ritual počinje da živi realni oblik Oluja.Glad. a potom? Ritam.Muk. Nasukana ladja i udaranje talasa. Ceo život medjuprostor zvezdani u dva udaha stao. Bosiljkom posvud cipovka napola još vrela miriše Ponovo dišem /APČ/
Na tržištu Srbije nedavno su se pojavile genetski modifikovane budale. Pošto prenose veoma opasnu i zaraznu bolest-žuticu, dužni smo da vas upozorimo na to kako da prepoznate genetski modifikovane budale kad ih vidite na ulici, da biste mogli da begate od njih: -Glasaju za DS, G17-, LSD, SPS i ostale lopovske stranke -Koeficijent inteligencije im je na nivou pileta obolelog od prasećeg gripa -Većina njih nema mozak a kod ovih što ga imaju, mozak je toliko mali da je vidljiv samo pod mikroskopom-i to elektronskim -Veruju u akcije od 1000 evra po komaTu -Prodaju veru za večeru. A i za doručak. I užinu -Preko partijske knjižice dolaze do državne sise. Ali kad naprednjaci dođu na vlas', od te državne sise ima da im ostane samo...
Tvoje reči unele su strah. I nemam drugog izbora sem da te pitam : Misliš da neću da ga volim? Žao mi je zato što ne očitavaš poraz u mojim očima. Koji je u tim istim očima, osmeh. Radije bih da me voli slobodno koliko hoće. Ili da me ne voli ni malo ako tako želi. Znam, gubitak je za mene da volim muškarca koje neće znati za ljubav. Ali verujem da i on voli mene. I nisam se osećala loše dok ti nisi izgovorio te reči. Ne želim da jurim okolo da bi me zavoleo. Samo da izgovori reči koje želim da čujem. Ko sam ja? Zar samo ja želim? Na žalost tvoju, želi i on. A ko sam ja da mu kažem da želi loše? Naravno da me povredjuje. Povredjuje me ta razlika izmedju nas. Na kojoj kasnije zahvaljujem Bogu. Što nas je stvorio različite i uneo strast...
Od sredine decembra pa na ovamo, širom planete se dešavaju misteriozne smrti raznih životinja u velikim brojevima, uglavnom riba i ptica... 13.12.2010 hiljade mrtvih riba u Australiji, uzrok nepoznat http://www.themorningbulletin.com.au...d-after-flood/ 15.12.2010 hiljade mrtvih riba u Floridi, navedeni uzrok hladno vreme http://www.cfnews13.com/article/news...rn-up-in-Cocoa 17.12.2010 stotine mrtvih riba u Indijani, navedeni uzrok zimske oluje http://www.wndu.com/localnews/headli...112105654.html 18.12.2010 hiljade mrtvih riba na Filipinima, uzrok nepoznat http://globalnation.inquirer.net/ceb...n-barangay-Ibo 22.12.2010 više od 100 mrtvih pelikana u Severnoj Karolini, uzrok nepoznat...
Eli više ne stanuje ovde
Morate me razumeti, gospodine! Eli više ne stanuje ovde. I sama sam bila iznenadjena gledajući je kako sakuplja po sobi svoje stvarčice, cepa neka pisma...Videla sam da joj je torba u koju je pakovala sve njeno, ipak premala da ponese svu tugu koja se prosto prosipala oko nje. Da li je što rekla ? - pitate. Da, rekla je nešto što ne bih mogla da vam prepričam,onako od reči do reči, jer je jecala glasno...Saznadoh jedino da ide negde gde niko neće tvrditi kako ništa i nije postojalo, da zaboravi nešto što je ipak bilo....Eh da, pitala je može li poneti sa sobom ćebe kojim se pokrivala! Kako da joj ne dozvolim? Važno joj je, rekla je, tu je ona, ispod tog ćebeta, krila celi svoj život. Ne, nije ostavila svoju novu adresu! A i da jeste...
Moderna devojka ljubi kroz zube. Ne nosi gacice ispod mini suknje. Moderna devojka ne misli o njemu. Ona poklanja grudi i kosu vetru. Moderna devojka lenjo stoji na prozoru. Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noc. Moderna devojka nikada Ne telefonira njemu. Moderna devojka ne vidi nikog. Ona nokautira pogledom. Ona mrvi na dlanovima neznost. Moderna devojka sedi cvrsto na zemlji Na cvrstom i zategnutom dupetu. Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica. Ona ne strahuje od prevare i druge zene. Moderna devojka ume da ne vidi. Ume da ne misli, ume da ne cuje. Modernu devojku poklanjam njemu. On je takodje moderan muskarac. A ja sam neka starovremena, Arhivski uzorak. Sa usnama sto se smeju veri i nadi, Sa telom koje bi samo...
Kad si beznadežno besan na sve oko sebe i sebe samog i nisi svesan da je to prolazna etapa samo Kad nemaš oči ni za sebe ni za druge i veruješ da nikada neće proći dani besa i tuge Pronadji svoj hram taj hram nebeske moći u kom si se često molio sam do kraja mnogih noći U svoje srce udji posle odiseja dugih tiho se pomoli i ono će ti pomoći da se nikad ne otudjiš ni od sebe ni od drugih Milan Višnjić
...da li ste nekad šetali noću po snegu?Ja da.Upravo,... Koračaš napred, noge ti upadaju svaki put kao prvi,...i vešto to rade kao da i ih učio. Na isti način leva, kao i desna,...Zastaneš li malo duže, imaš utisak da će te ovde zavejati, prekriti, i nema teeeeee,....Kako bi to fino bilo, al misliš, šta ako se smrznem,...I kao da je to bitno, kad te već nema,.....A to nema još nije došlo a ima brine,....pa se onda izvučeš iz te snežine i ideš dalje,....Vidiš neku svetiljku, pa kažeš, to je svetionik na Farosu,...i ideš da vidiš, da neki brod nije zavejan u snegu,...kad ono, nije,...A nije ni svetionik na Farosu do obična ulična svetiljka,...i nju sneg hoće da zaveje a svetlost ne da,....Ko metlom tera ga od sebe,....i gledaš te silne...
Da li postoji zaborav . Postoje mehanizmi koje naš mozak primenjuje da bi lakše izašao na kraj sa neprijatnim situacijama u koje se nepromišljeno upustio .Veoma je bitno prebaciti odgovornost na nekoga kako bi se lakše prenoćilo a sšjutri je novi dan . E SA SRCEM JE VEĆ DRUGOJAČIJE . Ono boli , guši dušu obnovljenim sećanjima , đavolski peče u grlu ,izaziva suze i trpi čini lakomislene taštine . Nema se kud ,soba je tesna . Nema vazduha ni na terasi . Suze se kotrljaju same ,dlanovi razmazuju šminku i samo isprekidani duboki uzdasi potsećaju da nije prošlo , još. Um čika razum da za kratko potisne ovu gorčinu i uspeva .Hukneš duboko ,odmahneš glavom i bude lakše za nekoliko . Tako do prve popodnevne dokolice uz tragove omiljene...
Uz laku noć koju želim svim prijateljima stiže jedna molba. Sutra me očekuje veliki dan. Odoh sada da spavam, a vi ako vam nije teško setite se sutra mene i uputite mi malo svoje pozitivne energije. Ljubim vas i volim. :p:p:p:bye:
Samo sada i nikada vise zelim da te zagrlim. Mozda te nikada vise ni ovde necu sresti. I ova noc je samo Bogom dana,da se setim. Sudbina ce i dalje svoje konce plesti. Samo cu sada poljubiti nezno te zelene oci. Da ne preteram,da te mozda uplasim. Znam da to drugacije nikada necu moci. Samo cu u snu tobom da se utesim. Samo sada kazi:”Drago mi je,Majo, sto te vidim”. Da se osmelim u zagrljaj tvoj da krenem. Da se pred tobom nemoci svoje ne postidim. I odem kao tada,ledja ti nemilo okrenem. Samo sada pusti da verujem da sam ti i sada mila. Ne budi me ljutnjom svojom zbog moje drskosti. Probudi me osmehom da znam i da sam to bila. Snovi su snovi,samo mi u snovima sve oprosti.
Cupkamo u mestu ne bi li malo zagrejali noge čekajući bus. Razmenjujemo po koju šalu, pričamo o nekim svojim iskustvima. Tema – naši roditelji. Obrni, okreni, ma šta postigli u životu naši roditelji nikada neće biti zadovoljni. Moglo je da bude onako kako su oni zamislili. Ustvari, kapiram. Svi njihovi neostvareni snovi smo mi. Pa sada ako bi mogli mi na neki način da ostvarimo ono što oni nisu, bez obzira što nas ti njihovi snovi uopšte nezanimaju. Elem, da ispričam svoju kratku priču. Mobilni telefon je svirao jako poznatu melodiju. Moja ćerka. -”Ćao tata. Znaš šta ima novo? ” -”Ćao mali. Baš si me iznenadila pozivom.”, rekao sam jer obično ja nju nazovem; ”Šta ima novo? ” -”Moj rad je usvojen od strane komisije i idem za Petnicu!”...
Kažes da nećeš. Dobro, neću ako nećeš. Nećeš jer nećeš da na kraju neko neće. Neću ni ja da me nećeš. Ne možeš jer te sreća neće. A i da te hoće, Ti joj ne veruješ. Tako da nećeš. I nećeš ništa bezveze. Zato nećeš da hoćeš. Jer, lakše je da nećeš. Nećeš. A i da hoćeš. Šta to meni znači, kada nećeš!? I da nećeš. Šta to meni može da znači!? Kada ja hoću. Tako da nećeš. Ja hoću. Nije da neću. Nije da neću ako hoću. A ti ako nećeš, nemoj. Ako ne možeš i nećeš. Nemoj da kažeš da bi mogao ako bi hteo. Jer ne možeš i nećeš. I nemoj.
Lako je II Lako je voleti takvu tebe jer ti nemaš vremena za sebe Lako je predati se tvojoj draži jer ti od života mnogo ne tražiš I tebi nikad ništa ne nedostaje jer ti živiš od onog što daješ Ti si misao moja prva u svanuće za tebe ne postoji reč:nemoguće Ti osmehom jednim rasteraš oblak sivi još samo da nadjem planetu gde živiš Milan Višnjić http://fontanasnova.blogspot.com/
Back
Top