
Nezaborav
detinjstvom ukoricen
i komad hleba
što se mirisno puši
a mekota omamljuje nepca
pa zaboraviš da dišeš
Ulazim u dvorište tvoje
tiho da ne remetim bilo
iza žmiravih prozora očiju
nevidljivi život mrači
meškoljiš se po ležaju
poput mačka na suncu
predator i iščekivanje
nostalgija zabada nokte
širok osmeh bljesnu
zaboravljam da dišem
puštam pogled da se strmoglavi
niz bedeme tvoje požude
onda ritual počinje da
živi realni oblik
Oluja.Glad.
a potom?
Ritam.Muk.
Nasukana ladja i
udaranje talasa.
Ceo život
medjuprostor zvezdani
u dva udaha stao.
Bosiljkom posvud
cipovka napola još
vrela miriše
Ponovo dišem
/APČ/