Zakljucala sam sva vrata, kljucevima znanim i neznanim
spustila roletne i pogasila svetla. Želim u okrepljujuci san,
Ne zelim da spica bude odjavna, da me ukrade zorama ranim,
da ne bude novog početka i da moje noćine radjaju dan.
Jer, ja se bojim! Otkud ovaj mirs jorgovana uveli, daleki
iza zabravljenih vrata i pogasenih svetala, nenadano se javlja?
Od kojih zaostalih zaliha, secanja, iz kojih vremena nekih
bas u casu kad zeljeni san mi misli zatire, srce zaboravlja?
A mirisu, bas mirisu...Ja bih da spavam i sanjam prve laste
krenule s juga...Otopljene snegove, iznikle prve nezne mladice
mirise tek procvalih svezih jorgovana, vidik koji buja i raste
prolecnih dahom, svezinom od koje cveta i dusa i srce i lice...
Lasto, moja malena...