Majstor mi radio nešto oko struje pa naplatio materijal i ruke,
sve skupa nekih 50 KM, što je ruku na srce, bilo jako povoljno.
Druga stvar što nisam imala sitna, pa sam mu te pare obećala
sutradan odnijeti na ruke, pa sam se smzla dok sam išla njegovoj
radnji na drugom dijelu grada, iako su mi ruke bile u dzepovima.
Negdje na pola puta do njega sustiže me neki dečko vozeći
bicikl bez ruku.
Išlo mi je na ruku što je odjednom stao da nešto podesi na
biciklu, pa sam imala priliku da mu kažem da bude li tako
vozio može polomiti ruke. Poslušao me i nestao negdje ispred
mene. Produžila sam i ja dalje, a onda na trenutak zastala kraj
izloga knjižare koja je bila na putu do radnje, u čijem izlogu
ugledah Marinkovićeve "Ruke". Sjetih se kako...