Blogovi

"Radost i vedrina su sunce, pod kojim sve uspijeva. Radost produzava zivot i ucvrshcuje zdravlje" - Udal Budite radosni kad god vam se za to ukaze prilika. Minut ciste radosti vrijedi vise nego citavi dani, mjeseci i godine naseg zivota provedene u mutnoj igri nasih sitnih i krupnih strasti i prohtijeva. Radost ostaje u nama kao vjecni sja, kojeg ne moze nista zamraciti. Kada ga zahvati panika, covijek trci sam u krugu, a kad je radostan on udruzuje svoje ruke sa drugima i zajedno sa njima zajedno plese u krugu.. Ni zbog cega se ne treba previse radovati, abogami ni rastuzivati, jer sve je prolazno na ovome svijetu. Da bi zaista radosni bili, moramo imati nekoga sa kim radost mozemo i podijeliti. Radost je vjecna mladost duha, a...
Djetinjstva jos pamtim dane i cvrkut veselih ptica bogate jesni rane i buket ljubicica. I zubor bistrog potoka prve petice u skoli, te u vodu hrabrog skoka zbog Nele koja me voli. Sjecam se jos puno cega iz moje bajne mladosti, pa prvog cudnog snijega i mnostva prave radosti. Odigrane utakmice na livadi punoj cvijeca, poderane cipelice djetinjstvo je prava sreca.
Bila je mjesečina, snijeg i mi išli smo tihi i nesretni. Monogram naših snova blistao je nama, kao blistav svjetionik. Vjetar. Tama. Ja sam bio sam i ti si bila sama. Bili smo straža na mrtvačkoj straži, na pogrebu jedne tihe laži. I tako smo stigli na kraj drvoreda. Tvoj parfem od gnjilih, uvelih rezeda... Rosa u staklu staklenog pogleda, Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da. Miroslav Krleža
Poslušaj me I zagrli užase čvrsto Obećaj da te noć neće sakriti U meni si... Šaljem te vetru i vraćam sebi Čujem tvoj glas U vazduhu te osećam Sličan si ovoj blagoj noći u doticaju zvezda Skrivaš se nag u meni... Obećaj mi Da jedno je nebo i u njemu ti Prema tebi vode svi moji putevi. Sve je pesma Sve ljubavni stih Što nosiš u sebi... Budi mi sunce i njegov sjaj Plavet neba budi mi Jutrom kap rose na ružama majskim Al' opet neka te prema meni Vode svi putevi Sve je pesma Sve ljubavni stih Što nosim u sebi...
Sedim sam u sobi. Sa radija dopiru zvuci Devete Betovenove. Napolju besni severac. Zima je. U sobi bubnja „kraljica peći“. U sobi je nered. Nedeljama nisam sredjivao stvari. Na stolu, predamnom, je mašina za kucanje sa umetnutim papirom. Već danima pokušavam da otkucam nešto, neku priču, ali ne ide. Na vratima se začu tiho, bojažljivo kucanje. - Napred! – viknuh. Vrata se lagano otvoriše i u sobu udje Vera. Imala je 23 godine i radila u istoj firmi sa mnom, kao tehničar. - Zdravo! – reče tiho i svuče belu, kratku bundu. - Zdravo! – rekoh. – Dugo te nije bilo. - Nije. Vera okači bundu o čiviluk, izu čizme i sede naspram mene. - Kako si? – pitao sam. - Dobro, - reče. - Šta radiš? - Ništa. Dugo sam posmatrao njeno srcoliko, gojazno lice...
Gde nisi ti i tvojih očiju sjaj, tamno je meni. I uz jasno treperenje sveća, tamno je meni. I kraj tihog plamena vatre, tamno je meni. I sunčeva svetlost me ranjava, tamno je meni. Gde tebe nema i tvojih očiju, tamno je meni.
Bela soba ispunjena neonskim svetlom i tišinom. Sedela je pored njega nesposobna da bilo šta kaže. Sati su prolazili i praznina u njenoj glavi postajala je beznadežno duboka. Tišinu je prekinuo on, pitanjem na koje je, izgleda, potrošio pola rezerve snage. -Jesi li me nekad prevarila? Sačekala je da joj u ispražnjenoj glavi utihne eho njegovih reči. On je pogrešno protumačio ovu pauzu i vidno pokušavao da skupi snagu za sledeću rečenicu. U poslednjem trenutku se prenula. -Nikad. On je polako podigao pogled uronivši u njene krupne crne oči. Uzvratila mu je pogledom. -Nisi? Tanka crvena linija spojila je njihove duše. Sa olakšanjem je shvatila da je ovim pogledom ispravila grešku oklevanja. -Ne, nikad. Izgleda da mu je ovaj...
- Kako, bre, šta me briga?- reče on.- Idi u kuhinju i pusti me da ga svučem i uspavam. Snežana ništa ne reče. Mladen se okrete i udje u sobu. Dečak je sedeo na trosedu, tresao se, a niz lice su mu tekli potoci suza. Mladen mu polako pridje, pomilova ga po plavoj kosi i nasmeši mu se. - Daso, Daso...- tiho reče Mladen.- Hajde, smiri se malo, pa da popričamo. Ti i ja. Jel’ važi? Dušan steže zubiće i rukavom obrisa suze. Još uvek je isprekidano disao. Mladen ga pomilova po obrazu i poljubi. Dušan mu obavi ruke oko vrata. - Čiko! Čikice moj!- reče Dušan i još jače ga steže. - Hajde sad da se svučemo, pa na spavanje. Jel’ važi?- reče Mladen grleći ga. Dečak potvrdno klimnu glavom. Mladen krete rukom ka dugmetu tregera. Dušan vrisnu. - Šta je...
Pre nego odes iz mog zivota izvuci se tiho iz mojih misli ne ostavljaj trag,neka bude tren ova bolna misao na tebe; Ne ostavljaj zar u nocima dugim neka tvoja sen u mome oku iscezne sa odlaskom tvojim ne ostavljaj reci, Ne ostavljaj nista sto seca na tebe. Da odlazak tvoj ne zaboli...
O sreci prikrivenoj vejavicom nezne ceznje,zelite da Vam pricam? Bojim se,bice poput nezrelog makovog zrna usahlog na suncu danju, a nocu pokrivenog svilenim laticama boje rubina. Za mene tako maleno,iskricavo,zudno, za druge-prolazno. Kao maestral u zenitu iglene svetlosti, dah Njegovog velicanstva na mom vratu. Na krilima staklaste tisine, urlik najsladjih reci na svetu. Na vratima skupih nadanja, moje zelje stoje: neme,zvezdane i dostizne. Zatvorenoh ociju,na raskrscu svojih zadovoljstava stojim ja,mirisna,svetlosna,spokojna i vekovna. Sa rukom u Tvojoj.
S Tugom jednostavno treba umeti. Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola. I pazi... Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu. I onda si gotov. Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih musterija. I nikad te vise nece zaobici.
Posle dvočasovne šetnje gradom odlučili su da krenu u stan. - Hajdemo prekoputa, do Jedinice, da vidim pošto je mast,- reče Snežana. - Ti je topiš i pakuješ, a ne znaš cenu, kako to?- upita Mladen. - Ne znam! - A, sem toga, šta će ti cena? Šta će ti mast? - Majka mi je rekla da pitam. - Šta će joj to kad su nedavno klali svinje? - Šta ja znam! Mladen je pogleda iskosa. - Dobro,- reče on. Krenuli su ka ulici. Dušan je čvrsto držao njegovu ruku. - Daso,- reče on detetu.- kako se prelazi ulica? - Šta se glupiraš- reče Snežana. - Kako, Dušane? Dete pogleda desno pa levo i, kad vide da nema automobila, zakorači na ulicu. - Je li doblo ovako, čiko? - Odlično, daso! Bravo! Snežana ih popreko pogleda. Predjoše ulicu i stadoše pred izlog...
Bestseleri su višežanrovske i dinamične kreacije, zanimljivog zapleta i nagomilane radnje, puni neočekivanih obrta i sadrže ne jednu, već mnoštvo kulminacija, tako da čitalac nikad ne zna šta se krije u sledećem poglavlju. Takođe, vrlo vešto definišu psihološke profile aktera drame, pa oni deluju istinito. Ukratko – kada takvu knjigu uzmete u ruke, ne možete da je ostavite sve dok je ne završite. I ono, što je najvažnije: bestseleri su po pravilu filmični, tj. čitalac može čitati i, ujedno, vizuelno doživeti pojedine epizode, što je prvi uslov da se od čitane i dobro prodavane knjige 'napravi' gledan i komercijalan film. U novije vreme, to se i potvrdilo na primeru «Da Vinčijevog koda». (O Stivenu Kingu da i ne govorimo.) Tipičnog...
Kad me ispuniš postajem svetla iznutra i svetleći, obasjavam prostor u koji te unosim. Kad te nestane odjednom se ugasi iskra, tvoja želja preobražava me kao što mene preobražava tvoja tamna senka. Ostani prisutan u meni jer tek tada bih nestvarna za ceo život sjala u nedodirnutim zracima tvoje nežnosti. I otišla bih iz tamnih ponora naših duša...
Pozovi je... u mamurno jutro da te snenog budi Pozovi je... da te telom svojim zaštiti od sunca... da te usnama žudno ljubi i pije tvoje telo drhtavo i željno... Pozovi je... da te svojim telom zaštiti od sunca...
Reč 'bestseler' potiče iz engleskog jezika i, u bukvalnom prevodu, znači najbolje prodavanu knjigu. Po toj definiciji, najveći bestseler svih vremena je – Biblija. No, slobodnije tumačenje ovog termina podrazumeva izdanje u proznoj formi, najčešće roman. (Malo je verovatno da će, na primer, zbirka poezije, ma kako čitana i dobra, postati bestseler.) Taj roman svojom temom, jezikom i stilom pripovedanja zadovoljava široku čitalačku publiku. Stoga je i komercijalan: cena mu je pristupačna, tiraž veliki, a sadržaj, naravno, filmičan. Primer tipičnog bestselera je „Prohujalo sa vihorom“, američke spisateljice Margaret Mičel. Tridesetak godina pre pojave Braunovog «Da Vinčijevog koda», planetarni uspeh postizali su američki tzv...
TRAZIM TE, BEJBE TRAZIM TE, BEJBE Slusam muziku i trazim sebe, Trazim a hocu li se naci, I onda nadjem tebe,bejbe Pa pokusavam te stici. Kad sam nasao sebe, Tad sam izgubio tebe, Zna li neko koliko sam te trazio Koliko saa te nalazio, bejbe Ne, niko to ne moze znati, To samo ti mozes saznati,bejbe Nalazim te, trazim te Volim te, ti mene,bejbe? Ne , ni to ne znam, Ali znam, ako ne, bejbe Onda si mi srce prepolovila. Srce si mi prpolovila. Da li si ga ubila, bejbe
Ludujem nocima, trag tvojih usana je na mojima, cekam te..... u ovoj pustinji od svetova, cekam te.... Ti me u mislima proganjas, Kao vila sa dva snezna krila, Pokusavam da te sakrijem u svojim mislima, Nikome te ne dam, Moja si inspiracija nepresusnih razmisljanja, Istaknuta misao koja se napija Ljubavlju koju ti saljem ja - JE TVOJA.
U Novom Sadu, u naselju Liman, počela je gradnja kompleksa "Park City", čija je investiciona vrednost 45 mil EUR. Investitor je holandska kompanija "Vondel Capital" sa sedištem u Amsterdamu, koja je za nadziranje rokova i kvaliteta radova angažovala kompaniju "Mace". Plasman i posredovanje u ugovaranju povereno je kompaniji "Colliers". Kompleks "Park City" se gradi po arhitektonskom rešenju "Biroa M+" iz Novog Sada koji je prošle godine dobio prestižnu arhitektonsku nagradu "Ranko Radović" za najbolji novoizgrađeni objekat u 2007. godini. Objekat će imati četiri jedinice ukupne površine 45.000 m2, a u podzemlju se gradi garaža sa 400 mesta. Kompleks je osmišljen kao stambeno-poslovni, sa oko 250 stanova površine od 40 do 60 m2 i...
Isključio je utikač rešoa iz utičnice, podigao lonče s rešoa, sipao kafu u šolju za čaj i lonče ubacio u umivaonik. Vratio se pisanju dnevnika dok se kafa hladila, a sa radija čula simfonijska muzika. Završio je dnevnik, strpao ga u fioku stola, pripalio cigaretu, nalaktio se na sto i srknuo kafu. - Mmm...- reče. „Kafa je izvrsna“, pomisli. “I dan je protekao izvrsno. Na poslu me nisu mnogo gnjavili i niko mi mije upropastio popodne i veče. Možda je kafa izvrsna?“ Povukao je nekoliko dima, jedan za drugim, otpio mali, odmereni gutljaj kafe, zadržao ga u ustima i pustio da se razlije po jeziku. Kafa je, zaista, bila izvrsna. Sedeo je, ispijao kafu, pušio cigaretu i razmišljao o nebitnostima. Imao je 27 godina, crnu talasastu kosu, smedje...
:kiss: U mom zhivotu bar na kratko dusho bio si sve i kako vreme ide vidim da mi ne ide. Jer qd god krenem,qd god podjem samo za tebe znam,priznajem od tog dana sebi ja ne pripadam.... Kao u nekom filmu celi moj se srushio svet,i chekam da se neshto desi,chekam preokret. Jer qd god krenem,qd god stanem samo za tebe znam, ne zhelim biti sama,zhelim samo tebi ja da pripadam! Kao sheo se pripada po prvi put reci da nije bilo uzalud, da tvoja ljubav josh traje,na tren.... da znash,da znash,kako pogled me tvoj josh boli da znash kako srce te moje voli da znash kako tuzhna sam bez tebe da znash uvek bio bi tu kraj mene :kiss: Kad se jednom razocharash u ljubav,izgubish veru u ceo svet... Shvatitjesh da ti prijatelji svi...
Mnogo puta sam se sporio sa svojim poznanicima i prijateljima koji su tvrdili da je ljudski rod veoma mnogo napredovao od pojave Hrišćanstva. Po meni to nije tačno, jer sve što je instituciolizovano radi iz i za lični interes. Dokaze za to svako, ko razmišlja svojom glavom, može naći u istoriji samo je pitanje da li to hoće ili će kao po ustaljenom ljudskom običaju zabiti glavu u pesak (biti u potrazi za ljubavlju, reći da on tu ništa ne može da izmeni, da on nema vremena za tako nešto...) i mirno čekati da neko sa strane dodje i da nam reši te probleme. Da li će to biti drugi diktator, ili mali zeleni nije ni bitno ni važno važno je to da nas ne boli to što se tamo nekom dešava. Napredak nije otvaren čak ni onda kada se pojavio...
mnoge stvari nisam htela i nisam smela,a sad bih zelela da vreme vrati se. sretju nosi vetar,a suze pije reka,poljubi me ko nekad i u korak prati me.. Ne znash da znam da me boli i nisam sebichna al' chesto plashim se,sretjo oprosti shto suzom te molim,tvoj zagrljaj mi treba-SHVATI ME. Kada prodje,suze lagano ronim s'lica moga slete,kad sve prodje ja sam ko ranjene ptice koje nikada ne polete.Pusti da opet budem samo tvoja,srce plache al' lizatje osmeh. bez tebe sam kao duga bez boja....suze kada spustim,pustim snove,glava dole je,snovi ne prolaze,a suze bole me,ti ne daj mi da odem ovde me vezhe,opet me stezhe bol,opet sam sama...opet ta tama bez traga svetlosti..i nema dana,sretje i nezhnosti,bol me zarobi,ljubav me vodi samo u...
mozhda nisam kap,ali tiho padam... mozhda pravim greshke,al" se tebi nadam mozhda nemam sretje ali ti si mi sve mozhda ja na tebe mislim,a ti na mene ne. Poslednju snagu sqpljam,ulazhem veliki trud,ove ti stihove pishem,jer nemam vishe qd. U ruci telefon drhti,u oq suza sja,zar nikad netjesh shvatiti da volim te je...:kiss:
Ruski milijarder Roman Abramovič zainteresovan je da dugoročno zakupi uvalu Valdanos na Crnogorskom primorju i spreman je da uloži više od 1,2 milijarde EUR, tvrdi podgorički magazin "CG ekonomist". Taj magazin piše da će Abramovič uskoro doći u Crnu Goru, ili će poslati nekog od čelnika svojih kompanija koji će imati kredibilitet da razgovara sa crnogorskim vlastima o tom poslu. Interesovanje za zakup Valdanosa, Velike plaže kod Ulcinja i crnogorskih aerodroma ranije je objavila i austrijska kompanija "Soravia", čiji je direktor Hano Soravia saopštio da bi ta kompanija želela da investira u najjužniji deo crnogorske obale. Crnogorski Savet za privatizaciju pozvao je 28. marta zainteresovane međunarodne investitore da do 15. maja...
"Jednom davno...svi ljudski osecaji i sve ljudske vrednosti su se nasli na jednom skrivenom mestu na zemlji.... Kada je DOSADA zevnula treci put, LUDOST je , uvek tako luda, predlozila: Hajdemo se igrati skrivanja! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osecajima! INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi precutati, zapitala: Skrivanje? Kakva je to igra? To je jedna igra, zapocela je objasnjavati LUDOST- u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milion, dok se vi ne sakrijete. kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUSEVLJENJE. SRECA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU, koje nikad nista nije...
Kad ostaneš sam, kad sklopiš oči umoran od sveta, kad ti zvezde ne ispune želje, kad duga izgubi svoje boje, kad Sizifov kamen niz brdo krene... Kad ostaneš sam, kad fontane želja odjednom zataje, kad princeza u srcu ti zaspi, kad se zapitaš gde život ide, kad Nojeve barke nema da te spasi... Kad ostaneš sam, u ovom svetu prevare i laži, kad shvatiš da ljubavi oko tebe nema, biću tvoj svetionik u moru mržnje, i tad slobodno me potraži...
Back
Top