Bio jednom * otok na kojem su zivjeli svi osjecaji i ljudske vrijednosti..Dobra volja, tuga, znanje...i medju ostalima i ljubav.
Jednog su dana shvatili da ce njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili.
Jedino je ljubav zeljela ostati do posljednjeg trenutka.
Kada je otok bio tren do potonuca, ljubav je odlucila traziti pomoc.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i ljubav je upitala : "Bogatstvo, mozes li me povesti sa sobom ?" " Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta".
Ljubav tada odluci pitati ponos koji je prolazio na velicanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, mozes li me povesti sa sobom ?", " Ne mogu ti pomoci ljubavi", odgovori ponos, "Ovdje je sve tako savrseno, mogla bi mi unistiti brods!".
Tada je ljubav zamolila tugu, koja je prolazila kraj otoka : "Tugo, molim te povedi me sa sobom.", " Oh ljubavi", odgovori tuga, "tako sam tuzna da ne mogu".
Kada je dobra volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti cula ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav zacuje neki glas : "Dodji ljubavi, ja cu te povesti sa sobom. "
Bio je to starac u malenom camcu.
Kada su stigli do kopna, ljubav se iskrca, a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita znanje : "Znanje, ti sigurno znas tko me spasio ?", "To je bilo Vrijeme", odgovori znanje.
"Vrijeme ?", upitala je ljubav, "pa zasto bi me vrijeme spasilo ?".
Znanje odgovori : "Zato sto je samo vrijeme sposobno procijeniti koliko je ljubav vazna u zivotu."
Jednog su dana shvatili da ce njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili.
Jedino je ljubav zeljela ostati do posljednjeg trenutka.
Kada je otok bio tren do potonuca, ljubav je odlucila traziti pomoc.
Bogatstvo je prolazilo u blizini i ljubav je upitala : "Bogatstvo, mozes li me povesti sa sobom ?" " Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta".
Ljubav tada odluci pitati ponos koji je prolazio na velicanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, mozes li me povesti sa sobom ?", " Ne mogu ti pomoci ljubavi", odgovori ponos, "Ovdje je sve tako savrseno, mogla bi mi unistiti brods!".
Tada je ljubav zamolila tugu, koja je prolazila kraj otoka : "Tugo, molim te povedi me sa sobom.", " Oh ljubavi", odgovori tuga, "tako sam tuzna da ne mogu".
Kada je dobra volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti cula ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav zacuje neki glas : "Dodji ljubavi, ja cu te povesti sa sobom. "
Bio je to starac u malenom camcu.
Kada su stigli do kopna, ljubav se iskrca, a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita znanje : "Znanje, ti sigurno znas tko me spasio ?", "To je bilo Vrijeme", odgovori znanje.
"Vrijeme ?", upitala je ljubav, "pa zasto bi me vrijeme spasilo ?".
Znanje odgovori : "Zato sto je samo vrijeme sposobno procijeniti koliko je ljubav vazna u zivotu."