Blogovi

Cinila sam cuda da te zaboravim. LJubila sam mnoge da ne mislim na te, sve je zalud bilo, tvoja plava oka ko mora me prate. Za tobom oci jos uvek mi vlaze i bude trenutke varljive srece. Ti dobro znas da se ja kajem sada, al sto je bilo ponovit se nece. :(
Ti si svetlost u tami zivota, ti si u mojoj muzici jedina nota. Ti si beskrajna tema za moje sne, ti si moj zivot i moje sve. Ti si radost u beskrajnoj tuzi, ti si voz srece na carobnoj pruzi. Ti si miris cveta i suncani maj, ti si za svaki pocetak, najlepsi kraj. :heart::cmok:
Poznala sam te kad sneg se topi, topi, i duva vetar mlak. Blizina proleca dusu mi opi, opi pa zudno udisah zrak. S neznoscu gledah stopa ti trag, trag po snegu belom, i znadoh da ces biti mi drag, drag u zivotu celom. Poznala sam te u zvonak dan, dan pijan, svez i mek. Cinjase mi se vec davno znan, znan, kad te poznadoh tek. S neznoscu gledah stopa ti trag, trag po snegu belom, i znadoh da ces biti mi drag, drag u zivotu celom. Poznala sam te kad kopni led, led,dok se budi prolecni dah, kad dan je cas rumen, cas setan, bled, kad sretno se i tuzno u isti mah. S neznoscu gledah stopa ti trag, trag po snegu belom, i znadoh da ces biti mi drag, drag u zivotu celom. :super: :heart: Desanka Maksimovic
Eh, zivot ovaj ni lep ni ruzan, obojen bojama duge... i mladost ova puna gorcine, srece i tuge... Na ovoj stazi zivot sto se zove, naidje nekad i brod ljubavi, udje u luku... ostane malo- a onda mi pruzi za rastanak ruku. Gledam za njim.. pucina plava, talasi hode... a moje oci zamagle od suza, a...mozda su vlazne i od vode? Eh, zivot ovaj, ni lep ni ruzan, obojen bojama duge... A mladost prolazi s nadom u srcu da ce nam doci radosti druge. Dodje nam jedna, ponovo, topi nam srce i ojaca... a onda iznenada... oci nam se zgrce od placa! Eh, zivot ovaj... razne nam zamke sprema. Ali...pobedicemo, druge nam nema!:bye::D:
Kroz noć me provlači moje razmošljanje. Tačnije sve one crne mi misli proizvode tu tamu. Zarobio sam samog sebe u samom sebi kao vrabca koji više voli polje i mraz nego kavez u toploj sobi. Toliko puta pominjem SAM. Da, ja navikoh da sam sam i to svoje sam volim. Sumnjam da bih i sa tobom pobedio to svoje SAM, kao što nisam u zagrljaju mnogih. Istina, ti si drugo, ali svejedno kada iz dana u dan sve više volim i cenim to moje SAM. Ali često me zaboli samoća.
Ništa, ne govori. Od tebe i ne očekujem da nešto kažeš. Čak i kada te zamišljam ti samo ćutiš, osmehuješ se i kriješ pogled kao dete. Suvišne su reči. Ja eto govorim previše, uglavnom ne povezano. Zato tvoja pojava govori sve, o tebi ili, pak, ono šta želiš da kažeš. Ostani da slušaš. Ti si žena koja zna da sluša i ne želim više od tebe. Između ostalog, svaka tvoja reč bi me ubila.
Želim da te vidim. Sve druge me prolaze i olako ih prebacujem preko glave. Ali ti ne. Da li znaš kako je kad kraj svake samo dublje otkrivam tvoj lik i raskopavam zakopane rane? Ili ne. Želim da te vidim. Često sanjam rat, bedu i svoje pozive, a tu negde si i ti , uvek onako gorda i večna stojiš na kiši kao da me opominješ da nikad, a ni tad, nisi moja, i spremaš se na putovanje. Želim da te vidim. Treba mi ispovest, Treba mi pomilovanje.
Sada, kada smo tako blizu, kad nas razdvaja samo jedan zracak meseceve svetlosti i dve senke stopljene u jednu, sada kada smo tako blizu, osecam da smo daleko jedno od drugog. Izmedju nas su nase misli koje polaze razlicitim putevima. Sada, kada smo tako blizu, tek sad vidim da smo mi dva stranca u prolazu... :confused::(
Često sanjam, Oče. Sanjam sive oblake na kojima trunu sva moja bludna prijateljstva. Sve one teške crne misli i bludne radnje kao kakav nepodnošljivi teret u obliku bola padnu na mene. Lice mi promeni oblik i gle, malo ličim na čoveka koji se kaje.onda se osvrćem panično oko sebe ne bi li našao trunku svetlosti na tom mom mračnom i prljavom nebu. Sanjam ta ista prijateljstva i kao uzvišenja, kupole koje oplemenjuju moje biće.podignem gordo glavu u tamne oblake i ne vidim ništa do, ispod, ispred, iza, iznad sebe. Postojim samo ja i moje potrebe. Voda se ,Oče, mutna razbistri ako miruje i mulj se slegne, ali za to često treba mnogo vremena.
Jos jedna dolazi noc a moje te telo ne zeli... i sta da mislim o tebi i sta da mislim o sebi, nekim velikim zidom mi smo razdvojeni... Jos jedna dolazi noc i sve se buni u meni, svaki me tvoj dodir boli, svaki me tvoj poljubac pece, svaka me tvoja rec gusi i osecam...sve se u meni rusi... Jos jedna dolazi noc a ti si stranac pored mene, uzalud je traziti ljubav, cak i njene sene, jer sve sto ces uciniti i reci proci ce mimo mene... :confused::whistling:
:eek:Uvek sam sumnjala u to sa rodom i decom koja se kroz dimnjak spustaju... Zaboravi na nestasnog sincica i crvenokosu cerkicu... Nema od toga nista. Ako jos jednom budes tako bezobrazan:roll: necemo se vise drzati za ruke i setati uvece... Znala sam ja... Nikakve rode i dimnjaci, vec te hulje, ti muskarci...:per::lol:
Vetar umire u liscu lipove grane. Mesec se prevrce nag. Gledaju plave vrbe tuzno Na moj prag. Tvoje su kose mirisne trave Iz tudjeg vrta. Tvoja dva oka, biseri sjajni. A usne blage, meke , Kao tuga... :heart::(
Proslo je petnaest godina zivota mog od prvog dana kada se rodih, od 8. septembra tog. Srecno detinjstvo brzo prodje i nece mi uspeti da ga vratim. Samo mi ostaje da za njim placem i duge, dosadne dane da skratim. Kako je bilo lepo bezbrizno ziveti - ni na sta ne misliti! A nisam verovala da cu za tim detinjim danima nekada zazaliti. zar sam morala da porastem? Zasto nisam jos uvek dete? Zar su morali dani mladosti i na mene da slete? Zajedno sa danima detinjstva nestade i moja sreca. Mladost mi donese dane tuge koja je sve veca i veca... A onda tiho, necujno, ljubav se u meni rodi lako. Zavoleh jednog decka, ni sama ne znam kako? I petnaesta ce brzo proci, kao i sve godine sto lete a ja cu za detinjstvom zaliti jer zelim da sam uvek...
Kada vise razloga nemam da je imam trazim je zovem Kada vise snage nemam da je zadrzim jecam i molim boli me Kada vise ne moze odlazi, bez pokreta odgovor daje Kada nas vise nema ostaje put, koji smo izgradili da nas zivot ne razdvoji.
Pojavila se Pojavila se iznenada i niotkuda kao deo pravog proviđenja, kao rudnik prepun ruda uz nedopustivost poređenja. Simbol je pobede i nade jedinstvena u svom stavu obuzdavajući tugu i jade tražila je ljubav jedinu i pravu. Dostojanstvena u svakom porazu skromna i uzdržana do svoje pobede, život ne pretvara u običnu frazu niti dozvoljava da je sa bilo kim porede. Sve aktivnosti truda baš ne vrede oživljava davno zaboravljene strasti uz želju da se unutrašnji nemiri srede a deo je svoje i opšte propasti.:bye::bye::bye:
svi vi pricate o nekim partizanima i titu,koji je bio pravi izdajica srba,Tito je samo branio Hrvate i svoju prestonicu,dok su Cetnici ratovali za sve Srbe {posebno srpska krajina},a niko se nije setio pogledati Film ruski "hrvat na celu Srba" de kaze da je Tito saradjivao sa Nemcima i pokazuju dokaze za to,a glavni razlog je jer se bojao da mu Drazo ne oduzme vlast,zapita li te se ikad kako jedan bravar po zanimanju moze biti na vlasti pored jednog VISOKO ODLIKOVANOG ratnika koji je 1 od najodlikovanijih u istoriji sveta,Tito je slao ljude na Goli otok a malo njih se vratilo "koga je Drazo na takav nacin ubio"zbog neke vlasti...A da je Drazo saradjivao sa NEmcima oni nebi nudili 100 hiljada maraka u zlatu za njegovo hapsenje vec bi ga...
Nocas ponovo,po ko zna koji put, ja gubim...opet gubim...sebe! I nije mi bitno,bas nije vazno jer je zbog tvoje srece...zbog tebe! Ako se izgubim,potpuno nevazno! Neka je spokoj u mislima tvojim! Ja bar navikla sam,na besciljna lutanja i mraka u ovom tunelu,vise se ne bojim! Pusti me...da lutam,navikla sam tako, vecito u potrazi za necim lepim! Pusti me samo i ne brini, ja vecito hodim kolosecima slepim! I neka,nije ni vazno... to sto srce mi se slama! Naucila ja sam,bez ljubavi ziveti, u mraku bez truna svetlosti, ususkana tugom,nemocna i sama! Ako...tvoj osmeh je vredan toga! Raduje me da bar ti si sretan,negde sa njom! A ja cu i dalje kolosekom slepim, jer samo tu je moj pravi dom! Bacicu srce,negde kraj puta! Negde na pola puta...
Српство није основа, Српство није опредељење, Српство није жеља или сан, Српство није чињеница. Српство се неможе опипати, нити од њега сашити одело, нити сер оно једе. Српство је циљ и коначни резултат свих наших деловања, начина на који живимо, како се односимо према другим народима, верама, Српство је фина нит којом су проткана наша бића. Српство је променљива дефиниција. Биће добро, сјајно и велико ако смо ми добри, паметни и праведни, а биће мало и бедно ако смо ускогудри, шићарџије, курумпирани, расисти и мрзитељи. Оно ће тада бити безвредно. Српство то је циљ који је крхак, лаган и пипав, можемо га сломити и прејаком речи а морамо градити годинама и годинама. Ниеј Србин свако ко је испао из српске вагине. Србин се постаје...
Словенски фундаментализам – наш одговор Американци су учинили све да би испровоцирали исламски свет на прелазак у фундаментализам као одговор на дрски насртај Запада на њихове националне и религиозне вредности ислама. А сада ће добити словенски православни фундаментализам, који је већ просто на помолу. Уместо наказних, празноглавих и недотупавних скинхеда (које стално рекламирају као сведочанство националне претње) мора устати прави православни словенски фундаментализам. И то наоружани фундаментализам који уопште не обраћа пажњу на то како се понашају издајнички марионетски режими наших словенских православних влада. Куцнуо је час да узмемо судбину наших земаља, народа, култура и цивилизација у своје руке. Хапшење Караџића...
Ponekad je potrebno da prodju godine, Da bi shvatili zanos umrlog trenutka. I ptica bezi ka Suncu i od kise, A onda otvara kljun i - kapi sise. Nocas mi se igra, peva i pusi. Bas me briga za ptice i minute. Pokidacu okove tuge i pobeci od sebe - sebi...:):cool::heart:
Ja lutam u noci i trazim kraj svojoj samoci. Ulice puste, grad mirno spava... Moja glava spusti se na ruke neke bele al tako meke i daleke i osetih da taj pogled blag ne moze mi biti drag. I zato podjoh dalje da lutam u noci trazeci lepsi i srecniji kraj svojoj samoci...:(:neutral:
Чим сазнају за догађаје у Србији, многи Руси се сместа упитају -- а шта се може учинити да се братском народу помогне. Тако се десило да у наше доба тријумфа потрошачке психологије прво на ум падне хуманитарна помоћ -- намирнице, лекови, одећа итд. Изгледа да су нас тако навикли од почетка 1990-их година када је „саосећајан“ Запад слао у Русију, најбогатију земљу на свету, своје намирнице којима је истекао рок употребе и ношене ствари. Вероватно ће у будућности бити потпуно истражен феномен хуманитарне помоћи, и на светло дана ће изаћи оне негативности које ту појаву прате. Ситуација на Косову је стварно драматична, српско становништво у енклавама стварно пати, али не толико услед помањкања одеће и намирница, колико од сталног...
U osami neki vrag... mi neda mira Uzvikuje pa urlice svaki cas mi kosu dira Svira gropzne pesme cvili,kozu ljusti krklja,bira sta ce dalje da sakriva Pa bulazi,skvici i zavija U brlogu svome lezi i napija i napija..
Ti si samo tacka mala koja se pojavila onog dana kada smo oboje bili sami, trazili spokoj i mir u tami i tada smo ruku jedno drugom dali... Tacka je ubrzo pocela da se brise, ti si otisao novom zalu, ja drugim putem... i oboje zaboravismo nasu tajnu malu...;):heart::whistling:
Nikada te prijatelju nisam upoznala... a toliko puta sam tvoje oci sanjala... U njima sam videla tugu i mnogo boli, videla sam da si sam i da silno zelis da te neko voli... Dodji, cekam te nocas, u mojim ocima naci ces sve sto ti treba... i vise neces biti tuzan... poleteces cak do neba!:cmok:
Back
Top