Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Po ko zna koji put moram postaviti ovo pitanje - uopste ili u opste? Ima li razlike u znacenju i ako ima, napisite po situaciju (slucaj) u kojoj se koriste. I jos jedna nedoumica - putem ili putom?

Pravilni oblici su i putem i putom.
Oblik s nastavkom -em obično se koristi u slučajevima kada treba označiti put kojim se nešto kreće: Ovim putem se ide u selo.
U svim drugim slučajevima instrumental imenice put običniji je sa završetkom -om: nad putom, svojim poslednjim putom u inostranstvo mi smo mnogo dobili...

Gramatika, M. Stevanović
 
pa sad bi se i u ovim slučajevima reklo putem umesto putom, Stevanović je ipak zastareo za ovakve nedomice

Čovek je pitao šta je pravilno, a ne šta se češće upotrebljava; odgovor je da je pravilno i jedno i drugo, a Stevanovića sam citirala jer objašnjava u kojim slučajevima se mora upotrebiti oblik na -em, a u kojima je pravilan i oblik na -om.

Danas se, naravno, češće upotrebljava prvi oblik, "pogotovu u prenosnom značenju 'posredstvom', npr. putem televizije" (Srpski jezički priručnik).
 
Poslednja izmena:
Postoji jedna interesantna teorija koju sam cula od "obicnih smrtnika", a to je da vokativ tog imena zavisi od toga kako je akcentovano ime.
Ako je Maaaja (dugo a), onda smatraju da je prikladan vokativ MajO.
Ukoliko je Maja (kratko a), onda im vise odgovara vokativ MajA.

Po pravilu, imenice zenskog roda s nastavkom -a u vokativu imaju nastavak -o (sudbO kleta! i sl.), ali, recimo, mamu skoro niko danas nece zvati mamO, nego mamA. Ima, doduse, jedan primer iz knjizevnosti kojeg se secam, mislim da je u pitanju neka decja pesma, ne mogu se setiti autora, "MamO, mamO, evo ti sunce poklanjamo". Medjutim, ako neko baku ili, redje, majku zove nanom, vokativ ce biti nanO.

Moglo bi se na ovu temu jos dosta pricati, ali tvoj istancani sluh, u svakom slucaju, nece pogresiti ni ako kazes MajO ni ako kazes MajA!

Ispravno je i jedno i drugo....Bila je diskusija kod nas u skoli izmedju dve profesorke i obe su se slozile da je i jedno i drugo ispravno....
 
Ja bih, ako dozvolite, DA POVRATIM na jedan padeznI oblik koji se poslednjih nekoliko godina NEVIDJENO NATUCAVA srpskom narodu (jeziku)

Dakle: koga, sta - akuzativ

KOJEGA, sta

Oprostite, al' DO MOJEGA! :rtfm:

Ispada da oblici koga, tvoga, moga, svoga... nisu ispravni vec predstavljaju degradaciju srpskog jezika!

(ne morate da mi citirate Ivana Klajna, on je primer kako strucni ljudi imaju mogutjnost da "upotrebljavaju" svoj autoritet)

Ili, usisivac USISIVA?

tj. usisAvac usisava.

Na ovo od filologa redovno dobijam krajnje retardirana objasnjenja i to veoma ozbiljnim tonom i znacajnim pogledom (koji svedoci "mi filolozi smo nosioci Logosa")

Hvala Bogu da imam dnevnu stampu i knjige od pre ravno sto godina gde se isto pominju i "objasnjavaju" "nepravilni" oblici reci koji su tada ulazili u upotrebu a koji su danas postali pravilni.

Za takvu jednu iskompleksiranu ISKLJUCIVOST filologa ja ne mogu natji reci komentara, ali sam nasao "smajlija":

:bljak:



(izvinjavam se OSTALIMA sto je ovaj post dobio pomalo prostacku konotaciju, s obzirom da se licno trudim da odrzim nivo diskusije na ovom forumu, ali ovaj slucaj predstavlja DIREKTAN ATAK NA UM, i od samosvesnog coveka moze napraviti psihopatu - kao i inace svaki brainwash)

post ti je vrlo nejasan - da li nešto pitaš ili konstatuješ

zatim nije u redu da povraćaš na filologe i da ih nazivaš retardiranim, ja sam se npr. osetila prozvanom, mislim generalizacije svake vrste su, u najmanju ruku, pokazatelj mentalne krutosti, dogmatizma, ograničenosti i u krajnjem slučaju gluposti (nedoboljne stručnosti); ako hoćeš da te ozbiljno shvate ozbiljni sagovornici ne možeš biti isključiv, as simple as that

kaže se i koga i kojega

moga, tvoga su takođe ispravni oblici, kao i mog, tvog, nisam skontala kako to "ispada" da je jedno pravilno a drugo nije - ko to kaže

u oba primera radi se o jezičkim pojavama - promenama koje su posledica jedne od osnovnih osobina jezika, a to je težnja za ekonomičnošću

i još jedna važna stvar koja se se stalno i na razne načine provlači u javnim raspravama o jeziku: dakle, ljudi koji su maternji govornici nisu dovoljno kompetentni da komentarišu jezičke pojave, promene i ispravnost; za to postoji nauka u jeziku i ljudi koje se njome bave; ostali su laici i nedovoljno kompetentni; oni mogu imati svoje mišljenje, ali ono nije validno, već lično, privatno, interno
 
nisu, jer postoji nauka o jeziku i nešto što bi se odredilo kao metajezik. svakodnevna i tzv. zdravorazumska logika odmažu pri razumevanju jezičkih pojava i promena:

npr. zdravorazumska logika laička kaže: kako usisivač a usisavati a ne usisavač, odn. usisivati
a nauka u jeziku to objasni, ima pravilo, dakle jezik je sistem u kome figuriraju pravila apriori, i tu se procesi vrlo sporo odvijaju i u tom smislu sporo se stvari menjaju i ne menjaju se dosledno, itd....
a pravopisna norma je podložna promenama, zato što je ona spoljašnja, dakle na bazi dogovora, a ljudi koji o tome odlučuju nikako da se dogovore oko nekih pitanja, pa se dogovore pa promene pa bla bla, dakle to nema mnogo veze s tim da li se u jeziku odvija asimilacija ili ne, to je unutrašnji proces
 

Back
Top