Za sve ovo boldovano nikad nisam cula...a mislila sam da ih sve znam
[B
Elem...i dan danas kad vidim jato ptica hvatam se za kosu....skoro sam otkrila da to i moja sestra radi....znaci nisam jedina luda na ovom svetu
ovo nije uopste za zezanje..
ja se secam da sam kao klinka izbegavala da prodjem ospod spojene bandere da ne bi dobila keca, i ni za zivu glavu ne bih prosla ako bi mi crna macka presla put..onda sam se vracala, pa isla drugom ulicom..
pricam o periodu kad sam isla u drugi, treci razred o.s.
to sam prestala po zavrsetku osnovne..
imala sam nekoliko drugarica kojima je to preslo u prinudne radnje..pa su se zbog crne macke vracale kuci..jednu od njih je na kraju pokosila anksioznost i zavrsila je prvo samoinicijativno zatvorena u kuci, a onda i na klinici za psihijatriju na lecenju..
mene ti paganski obicaji dovode do besa..
ok su mi u okviru neke mere - farbanje jaja za uskrs, lomljenje cesnice za bozic i sl..ali u drugim situacijama me izludjuju..
pre nepunih mesec dana smo sahranili rodjaku..
obicaj je da se izadje na grob prve subote, dvadesetog dana, cetrdesetog, na pola godine i na godinu.
i kad se izadje postoje odredjeni rutuali iznosenja i posluzivanja hrane
sto mene uzasava..
toga se pridrzava samo jedna tetka i na njeno insistiranje, deca sahranjene rodjake te obicaje postuju, a da ni same ne znaju zasto to rade..
pre dve subote smo izasli na 20 dana..padala je kisa i kako je to deo groblja na kome su svi sveze sahranjeni, blata koliko hoces..toliko je bilo klizavo, da smo jedva prisli i zapalili svecu..i u takvim uslovima tetka je insistirala da se hrana postavi na grob..
e tu mi je bilo muka vise od svega, jer je to sve na kraju umesto dostojanstvene posete grobu sahranjene rodjake i paljenje svece, licilo na burlesku.
mrzim gluposti valja se i ne valja se!!!