Dragan_srbcg
Ističe se
- Poruka
- 2.641
U našoj južnoj pokrajini ima uglja, hroma, mangana, bora, volframa i uranijuma...
Za koga je čuvana kosmetska nafta punih pet decenija?
Zdrav razum govori da u kosmetskom podzemlju ima značajnih rezervi nafte.
To potvrđuju i podaci o gotovo tajnim istraživanjima tokom proteklih pola veka
Početkom februara, asocijacija Gustafson u ime Manas Petroleuma saopštila je da je u severnoj Albaniji otkriveno veliko nalazište nafte i gasa, od 2.987 milijardi barela nafte i 1.004 triliona kubnih metara gasa. Saopšten je još jedan podatak vredan pažnje: gotovo polovina dokazanih rezervi nafte na Balkanu utvrđena je u Albaniji. Gde je drugih pedeset odsto? U Grčkoj nafte nema, na crnogorskom primorju zna se za veoma male količine, dok se u Srbiji samo nagađa da nafte ima i na Kosmetu!
Poznato je da savremena nauka omogućava da se nalazišta minerala, a i nafte otkrivaju merenjima iz satelita. Naročito precizne snimke tla bogatog mineralima i naftom, načinili su Amerikanci. Zna se da su svojevremeno snimali i Kosmet. Tada su i počela nagađanja o tome, ne da li ima, nego koliko ima nafte i gasa u Kosovskom pomoravlju. Čak ima mišljenja da su rezerve nafte u južnoj srpskoj pokrajini veće od azerbejdžanskih!
Daleke 1936. godine, kod Gračaničkog jezera je istraživana ruda bakra, ali je sve okončano procenom da je vađenje rude neisplativo. Naime, gračaničkog bakra je bilo od 2,45 do 3,5 odsto po toni, dok je tada u rudniku Bor bilo 7 odsto bakra. Samo dve decenije kasnije, u rudniku „Trepča“, proizvodilo se oko 11.000 tona najfinijeg katodnog bakra! To znači da je prethodna procena o svrsishodnosti vađenja bakra bila pogrešna. Slično je bilo i sa drugim rudama, na primer boksitom, koji je zanemaren, a ima ga u neprocenjivim količinama, što smo saznali mnogo kasnije.
U drugoj polovini prošlog veka, na Kosmetu je procenat istraženih mineralnih sirovina bio samo 37 odsto od uobičajenog procenta u ostalim evropskim zemljama. Zašto je to bilo tako, danas nema odgovora. Kao da je neko u ondašnjoj Jugoslaviji namerno ćutao, nastojeći da rudno blago dočeka neke druge eksploatatore?
Između Suve reke i Prizrena ušuškano je selo Šumadija, nekada najlepše na celom Kosmetu. Izgradili su ga solunski borci, kojima je država dala zemljište da posle surove ratne epopeje u Prvom svetskom ratu, podignu nove domove. U Kraljevini, selo je raslo, razvijalo se, stanovnici su bili sretni i zadovoljni.
Ni Drugi svetski rat nije narušio idilu seoskog ambijenta, iako su okupacione godine donele teške trenutke pre svega sa šiptarskim življem iz okoline.
Odjednom, 1958. godine, u ataru sela Šumadija došli su nepoznati ljudi sa čudnim mašinama. Bušili su zemlju, proračunavali i merili. Stručnjaci državnog preduzeća tragali su za naftom. Kao što su počeli, radovi su i odjednom okončani. Bušotine su sanirane, otvori zabetonirani, a bušotine nisu zatrpane. Kao da su ostavljene za neko drugo vreme. Ova epizoda je zaboravljena jer je svim učesnicima istraživanja naređeno da o rađenom i pronađenom zauvek ćute. Takvu obavezu deo stručnjaka je morao da potvrdi potpisom. Od tada je prošlo pola veka. U životu je samo nekoliko znalaca te kosmetske tajne. I danas se nećkaju da govore. Dokumentacija je nestala, ali, ono što se događa sa Kosmetom, jača pretpostavku da su dokazi o nafti, gasu i još nekim retkim mineralima na Kosmetu, završili izvan granica Srbije.
GEOLOŠKI PREDUSLOVI
Kosmet, poznat po ogromnim rezervama uglja (dovoljne za narednih pet vekova) mora da sadrži značajne količine nafte. Pre nekoliko stotina miliona godina Balkan, Mediteran i Severnu Afriku prekrivao okean Tetis. Tektonski poremećaji su stvorili Paratetis (Vardarski okean), čije su vode, u periodu kasne jure, odneli nekadašnji Ibar, Vardar i Morava. Može samo da se nagađa kolika je bila plodnost tla, a kakve su tek hemijske reakcije u kosmetskom podzemlju stvarale naslage uglja, analogno tome i nafte.
Inače, podzemlje Kosmeta pripada takozvanom Tetanskom evroazijskom metalogenetičkom pojasu (TEMB), nastalom u postmezozoiku, a prostire se do Indonezije i istovetnog pojasa na Pacifiku.
Savremenik se priseća prošlosti. Još 1947. godine, bušilice za naftu su iz Vojvodine premeštene na crnogorsku obalu, kod Petrovca. Nakon godinu dana vrlo tajnovitog istraživanja, oprema je povučena, ali ne nazad u Vojvodinu. O njoj se ništa nije čulo čitavu deceniju. Bušilice su osvanule kod sela Šumadija, gde je na dubini od nekoliko stotina metara, otkriven sloj uljanih škriljaca, iz kojih se dobija nafta. Danas je nepoznata debljina sloja škriljaca koje stručnjaci ubrajaju u „kaspijsku žilu“ koja se pruža do Jadranskog mora. Istraživanje kod sela Šumadija, a i na još nekoliko lokacija na Kosmetu, dobilo je oznaku „strogo poverljivo“! Tadašnja jugoslovenska vlast je učinila sve da kosmetsku naftu prekrije poluvekovna tama! Zašto? Kasnije su crpljene skromne količine nafte po Vojvodini, dok se o kosmetskom blagu nije govorilo. Ili nije smelo?
Da li je crno zlato bilo „kaparisano“?
Muk je trajao do 1999. godine, kada je uoči napada NATO na Jugoslaviju, dr Sara Flaunders, direktor Američkog akcionog centra, u listu Vašington Poust objavila članak naslovljen sa „Rat i rudnici“ u kojem piše o interesovanju multinacionalnih kompanija za naše područje. I ona, kao i mnogi drugi pisci o resursima Kosmeta, kao mačka oko vruće kaše obilazi oko kosmetske nafte, više se baveći grandioznim rezervama uglja (500 milijardi dolara). Tokom napada NATO na Srbiju, među špekulacijama o pravom razlogu napada, pojavila se ona o kojoj je govorio Džon Pilger - nafta. Reč je o projektu koji je dospeo na dnevni red SAD i velikih multinacionalnih kompanija odmah nakon okončanja hladnog rata: ostvarenje naftnog protektorata od Persijskog zaliva do Kaspijskog mora i od obala južne Evrope do Indijskog okeana.
Nafta, bor, volfram, bizmut i uranijum su bili najvažniji povodi da se posle Kumanovskog sporazuma (jun 1999), odmah iza prethodnice Kfora, britanskih trupa generala Džeksona, nađu ne jedinice ostalih članica Kfora, već poslenici multinacionalnih kompanija. Predvodili su ih ljudi američke kompanije „Braun i Rut“, a upravo su oni, pre dolaska američkih vojnika Kfora, izgradili ogromnu bazu Bondstil, koja je u blizini njima očito poznatih ležišta dragocenih minerala i nafte. Naravno, „Braun i Rut“ su i danas tamo. Šta tamo radi građevinska kompanija koja učestvuje i u mnogim naftnim poslovima, nije poznato, ali može da se pretpostavi. Podsetimo se i detalja godinu dana pre napada NATO, kada je Baljevac na Ibru, kod kojeg je rudnik veoma bogate žile uglja, ugostio jednog „predstavnika“ holandske firme nedefinisanih interesovanja. Bio je to Hans van de Bruk, tada član holandske vlade!? Inače u rudniku uglja kod Baljevca je otkriveno bogato ležite bora, u svetu retke, ali veoma upotrebljive rude u tzv. novim tehnologijama. Zanimljivo je to da ni ovaj mineral nisu iskopavale naše bivše države! Nisu preterivale ni sa vađenjem hroma, a na Kosmetu je 20 odsto svetskih rezervi!?
Sada je jasno da je kosmetsko mineralno bogatstvo, posebno nafta, dugo bilo pod mnogim velovima tajni. NJih su stavljale naše bivše države, naši ljudi. Zašto? Zbog čega? Za koga? Zar je moguće da su pre pola veka, ovi koji se spremaju da čerupaju Kosmet, znali čega sve ima ispod kosovskih božura? Zar je moguće da su naši nekadašnji lideri sve otkriveno prikrili, ostavljajući ga u nasleđe budućim otmičarima Kosova i Metohije?
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-03-03-2008/za-koga-je-cuvana-kosmetska-nafta-punih-pet-decenija
Za koga je čuvana kosmetska nafta punih pet decenija?
Zdrav razum govori da u kosmetskom podzemlju ima značajnih rezervi nafte.
To potvrđuju i podaci o gotovo tajnim istraživanjima tokom proteklih pola veka
Početkom februara, asocijacija Gustafson u ime Manas Petroleuma saopštila je da je u severnoj Albaniji otkriveno veliko nalazište nafte i gasa, od 2.987 milijardi barela nafte i 1.004 triliona kubnih metara gasa. Saopšten je još jedan podatak vredan pažnje: gotovo polovina dokazanih rezervi nafte na Balkanu utvrđena je u Albaniji. Gde je drugih pedeset odsto? U Grčkoj nafte nema, na crnogorskom primorju zna se za veoma male količine, dok se u Srbiji samo nagađa da nafte ima i na Kosmetu!
Poznato je da savremena nauka omogućava da se nalazišta minerala, a i nafte otkrivaju merenjima iz satelita. Naročito precizne snimke tla bogatog mineralima i naftom, načinili su Amerikanci. Zna se da su svojevremeno snimali i Kosmet. Tada su i počela nagađanja o tome, ne da li ima, nego koliko ima nafte i gasa u Kosovskom pomoravlju. Čak ima mišljenja da su rezerve nafte u južnoj srpskoj pokrajini veće od azerbejdžanskih!
Daleke 1936. godine, kod Gračaničkog jezera je istraživana ruda bakra, ali je sve okončano procenom da je vađenje rude neisplativo. Naime, gračaničkog bakra je bilo od 2,45 do 3,5 odsto po toni, dok je tada u rudniku Bor bilo 7 odsto bakra. Samo dve decenije kasnije, u rudniku „Trepča“, proizvodilo se oko 11.000 tona najfinijeg katodnog bakra! To znači da je prethodna procena o svrsishodnosti vađenja bakra bila pogrešna. Slično je bilo i sa drugim rudama, na primer boksitom, koji je zanemaren, a ima ga u neprocenjivim količinama, što smo saznali mnogo kasnije.
U drugoj polovini prošlog veka, na Kosmetu je procenat istraženih mineralnih sirovina bio samo 37 odsto od uobičajenog procenta u ostalim evropskim zemljama. Zašto je to bilo tako, danas nema odgovora. Kao da je neko u ondašnjoj Jugoslaviji namerno ćutao, nastojeći da rudno blago dočeka neke druge eksploatatore?
Između Suve reke i Prizrena ušuškano je selo Šumadija, nekada najlepše na celom Kosmetu. Izgradili su ga solunski borci, kojima je država dala zemljište da posle surove ratne epopeje u Prvom svetskom ratu, podignu nove domove. U Kraljevini, selo je raslo, razvijalo se, stanovnici su bili sretni i zadovoljni.
Ni Drugi svetski rat nije narušio idilu seoskog ambijenta, iako su okupacione godine donele teške trenutke pre svega sa šiptarskim življem iz okoline.
Odjednom, 1958. godine, u ataru sela Šumadija došli su nepoznati ljudi sa čudnim mašinama. Bušili su zemlju, proračunavali i merili. Stručnjaci državnog preduzeća tragali su za naftom. Kao što su počeli, radovi su i odjednom okončani. Bušotine su sanirane, otvori zabetonirani, a bušotine nisu zatrpane. Kao da su ostavljene za neko drugo vreme. Ova epizoda je zaboravljena jer je svim učesnicima istraživanja naređeno da o rađenom i pronađenom zauvek ćute. Takvu obavezu deo stručnjaka je morao da potvrdi potpisom. Od tada je prošlo pola veka. U životu je samo nekoliko znalaca te kosmetske tajne. I danas se nećkaju da govore. Dokumentacija je nestala, ali, ono što se događa sa Kosmetom, jača pretpostavku da su dokazi o nafti, gasu i još nekim retkim mineralima na Kosmetu, završili izvan granica Srbije.
GEOLOŠKI PREDUSLOVI
Kosmet, poznat po ogromnim rezervama uglja (dovoljne za narednih pet vekova) mora da sadrži značajne količine nafte. Pre nekoliko stotina miliona godina Balkan, Mediteran i Severnu Afriku prekrivao okean Tetis. Tektonski poremećaji su stvorili Paratetis (Vardarski okean), čije su vode, u periodu kasne jure, odneli nekadašnji Ibar, Vardar i Morava. Može samo da se nagađa kolika je bila plodnost tla, a kakve su tek hemijske reakcije u kosmetskom podzemlju stvarale naslage uglja, analogno tome i nafte.
Inače, podzemlje Kosmeta pripada takozvanom Tetanskom evroazijskom metalogenetičkom pojasu (TEMB), nastalom u postmezozoiku, a prostire se do Indonezije i istovetnog pojasa na Pacifiku.
Savremenik se priseća prošlosti. Još 1947. godine, bušilice za naftu su iz Vojvodine premeštene na crnogorsku obalu, kod Petrovca. Nakon godinu dana vrlo tajnovitog istraživanja, oprema je povučena, ali ne nazad u Vojvodinu. O njoj se ništa nije čulo čitavu deceniju. Bušilice su osvanule kod sela Šumadija, gde je na dubini od nekoliko stotina metara, otkriven sloj uljanih škriljaca, iz kojih se dobija nafta. Danas je nepoznata debljina sloja škriljaca koje stručnjaci ubrajaju u „kaspijsku žilu“ koja se pruža do Jadranskog mora. Istraživanje kod sela Šumadija, a i na još nekoliko lokacija na Kosmetu, dobilo je oznaku „strogo poverljivo“! Tadašnja jugoslovenska vlast je učinila sve da kosmetsku naftu prekrije poluvekovna tama! Zašto? Kasnije su crpljene skromne količine nafte po Vojvodini, dok se o kosmetskom blagu nije govorilo. Ili nije smelo?
Da li je crno zlato bilo „kaparisano“?
Muk je trajao do 1999. godine, kada je uoči napada NATO na Jugoslaviju, dr Sara Flaunders, direktor Američkog akcionog centra, u listu Vašington Poust objavila članak naslovljen sa „Rat i rudnici“ u kojem piše o interesovanju multinacionalnih kompanija za naše područje. I ona, kao i mnogi drugi pisci o resursima Kosmeta, kao mačka oko vruće kaše obilazi oko kosmetske nafte, više se baveći grandioznim rezervama uglja (500 milijardi dolara). Tokom napada NATO na Srbiju, među špekulacijama o pravom razlogu napada, pojavila se ona o kojoj je govorio Džon Pilger - nafta. Reč je o projektu koji je dospeo na dnevni red SAD i velikih multinacionalnih kompanija odmah nakon okončanja hladnog rata: ostvarenje naftnog protektorata od Persijskog zaliva do Kaspijskog mora i od obala južne Evrope do Indijskog okeana.
Nafta, bor, volfram, bizmut i uranijum su bili najvažniji povodi da se posle Kumanovskog sporazuma (jun 1999), odmah iza prethodnice Kfora, britanskih trupa generala Džeksona, nađu ne jedinice ostalih članica Kfora, već poslenici multinacionalnih kompanija. Predvodili su ih ljudi američke kompanije „Braun i Rut“, a upravo su oni, pre dolaska američkih vojnika Kfora, izgradili ogromnu bazu Bondstil, koja je u blizini njima očito poznatih ležišta dragocenih minerala i nafte. Naravno, „Braun i Rut“ su i danas tamo. Šta tamo radi građevinska kompanija koja učestvuje i u mnogim naftnim poslovima, nije poznato, ali može da se pretpostavi. Podsetimo se i detalja godinu dana pre napada NATO, kada je Baljevac na Ibru, kod kojeg je rudnik veoma bogate žile uglja, ugostio jednog „predstavnika“ holandske firme nedefinisanih interesovanja. Bio je to Hans van de Bruk, tada član holandske vlade!? Inače u rudniku uglja kod Baljevca je otkriveno bogato ležite bora, u svetu retke, ali veoma upotrebljive rude u tzv. novim tehnologijama. Zanimljivo je to da ni ovaj mineral nisu iskopavale naše bivše države! Nisu preterivale ni sa vađenjem hroma, a na Kosmetu je 20 odsto svetskih rezervi!?
Sada je jasno da je kosmetsko mineralno bogatstvo, posebno nafta, dugo bilo pod mnogim velovima tajni. NJih su stavljale naše bivše države, naši ljudi. Zašto? Zbog čega? Za koga? Zar je moguće da su pre pola veka, ovi koji se spremaju da čerupaju Kosmet, znali čega sve ima ispod kosovskih božura? Zar je moguće da su naši nekadašnji lideri sve otkriveno prikrili, ostavljajući ga u nasleđe budućim otmičarima Kosova i Metohije?
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-03-03-2008/za-koga-je-cuvana-kosmetska-nafta-punih-pet-decenija