6) Povrememeno je mrzi da otvara usta i izgovara rečenice već izgovorene hiljade puta, poput: dodaj mi cigarete, upali tv, yebi se - qrcoliki, hoćeš li kafu...
Služi se mimikom, gestovima i neartikulisanim zvukovima koje proizvodi njeno grlce.
7) Kučka me zavodi kad gleda svoje omiljene soap operas. Pošto se one obično daju popodne, zamrači sobu, isključi sve telefone, nadohvat ruke smesti bocu piva i činiju s kikirikijem. Teško meni ako joj bučno upadnem u sobu, ili ako je nešto upitam. Gleda to televizijsko đubre kao najveća remek - dela. I kod svih klišetiranih mesta, kod srceparajućih scena, uzdiše. Ponekad joj se i obrazi ovlaže.
- Moderna umetnost je iskvarila svet. A bio je tako nevin i čist...kaže.
8. Stalno navlači moje čarape. Služe joj umesto papuča.
U odevanju, gotovo je nepotrebno reći, prilično držim do čarapa. Prilikom boravaka u Londonu, Rimu ili Parizu, ne propuštam priliku da, u već poznatim, boljim "kućama" kupim po tuce čarapa.
Sto puta sam joj rekao, upozorio je pa čak i podviknuo, da se više ne usudi da mi dirne čarape. Uvredi se, ali to primi ozbiljno. Zaista je sledećih dana ne zatičem u mojim čarapama. Posle izvesnog vremena, slučajno otkrijem u prljavom vešu nekoliko pari. Razvučenih, izobličenih. Nosi ih kad mene u kući nema. Uvek.
9) Piše mi pisma. Ne s puta, već u kući. Pisamca. Kad god može, ostavlja mi poruku. Umesto da mi kaže da je probudim u toliko i toliko sati, na nekom vidnom mestu ( na vratima friza, za ogledalom, na dasci wc šolje, na tuš bateriji...) kači ili lepi pisamce, duša moja. Ispod poruke sledi nekoliko ljubavnih fraza, često začinjenih citatima umnih ljudi, prepisanih iz mojih najomiljenijih knjiga, sreća moja ( kučka voli i Pavića, nedavno ga je citirala u jednom od pisama koje mi je ostavila na klozetskoj dasci. Obožavam ga. Nju želim. Znam da zna. )
10) Svakog meseca mi izmisli nov nadimak. "Nova priča - nov junak", kaže.
11) Jednom nedeljno izvodim dragu na večeru u obližnji riblji restoran, jedan od otmenijih. I skupljih, naravno.
Moja Dragana uvek isto naručuje: ostrige, škampe i buteljku stonog, oporog crnog vina.
Kad stignu ostrige, lice joj se ozari. Najpre zakači salvetu oko vrata i rasprostre je po svojim prelepim prsima, kao beba. A onda, onda dugo i pažljivo cedi limun na svaku ostrigu. Kod prvog zalogaja čuje se dugo i sladostrasno mumlanje i mljackanje. Kad završi prvu ostrigu, počinje da gleda ostale, kao da joj je žao da dalje arči to svoje blago. Posle poslednje, ponovo se vraća prvoj. Prinosi je ustima, srče sok i oblizuje ostatke.
Sve to traje trenutak, samo joj vidim crven, šiljat vrh jezička, koji poput zmijskog sevne iz usta.
I škampe jede polako.
Cokće. Gricka ih. Usisava. Iz usta joj curi sok. Od požude ili škampi - ne znam. Kad završi jednu, obliže prste. I tako, sve do poslednje. Onda, parčetom hleba, upije i pokupi preostali sos.
- Ako te ikad prevarim, biće to zbog škampi i ostriga - kaže i smeši se.
U uglu raskošnih usana crni joj se talog vina.