Ja imam neobično ime i oduvek mi se to sviđalo jer nije bilo zabune, kad se moje ime spomene svi znaju o kome je reč
A moj brat ima jako lepo muško ime koje je toliko često da je uvek sa njim u razred išlo još nekoliko imenjaka pa nijednog nisu zvali po imenu nego po prezimenu. I onda je moj brat umesto lepog imena imao ružan nadimak
Zbog toga sam odlučila da svojoj deci dam kratka i ređa imena da bi ih zvali po imenu.
E sad dolazi zajeb - u vreme kada sam smislila muško ime (zajedno sa mm, hvala bogu isto smo razmišljali) nisam poznavala nijednog Luku. A sada kad viknem njegovo ime recimo na igralištu, okrene se bar 3 dečaka
tkacio:
Od toga toliko šizim da mi dođe da mu menjam ime. I u vrtiću ima jednog imenjaka
Za ćerku sam po istom principu smislila ime i za sada je još uvek retko, ali ne mora da znači da se to neće promeniti.