Drugo dete - za i protiv?

Hellen:
Кад су заједно онда се некад сатима играју и ја имам време за себе и за кућне послове.. А кад је једно дете само, онда стално тражи пажњу одраслих, стално тражи да га неко забавља, да се бави њиме...и то изискује много више времена и ангажовања родитеља него двоје деце!

И још: ове моје две се играју заједно, скачу по креветима, млате се, јурцају се....увек је динамика... Једно дете или мора да тражи да се родитељи играју са њим, или морају свакодневно да му доводе неке другаре из комшилука...или се, сирото, игра само

hehehehhe, ovo je istina.
teze je imati samo jedno dete.
 
Hubba Bubba:
Jeste ruzna, zaista, ali je realna. Jasno kao i za sve drugo nije to 100% i za svakog receno i napisano, vec se misli na cinjenicu da covek kad ima decu ima i probleme i strahove i svi mi tezimo da deci obezbedimo najbolje a mi smo tu u nekom drugom, trecem planu, zavisi. Ko nema decu taj doceka starost, u vecini slucajeva da razmislja, da li ce imati ko casu vode da mu prinese, a kamoli da ko zaplace za njim kad napusti ovaj svet.
Ja se zaista izvinjavam, ovo definitivno nije tema.

Sta to znaci, da cu ja da rodim dete da bi me sluzilo kad omatorim??? I da narice pored moje samrtne postelje???? :shock: :shock: Pa znas kako, onda bolje da ih nemam uopste ako tako nesto ocekujem od njih.
Dete se radja zbog deteta a ne zbog mene, tetke, babe, strine ili komsije.
I jos jednom moram da napomenem da je ta recenica vrlo ruzna, i da dodam da je aposolutno netacna.
 
Nisam bas mjerodavna jer nemam nijedno bebce jos uvijek, ali kada krenem, zelim da napravim kulturan razmak izmedju prvog i drugog, a pride planiram ih do cetvoro.
Ali, kako rekoh - niti znam kako je biti trudan, radjati, baviti se bebom, baviti se djetetom... Kad dodje prvi mali bubamarac, razmisljamo o sledecem. Ipak, ne zelim da moje dijete bude jedince.
Moji su htjeli da ja budem jedince, ali je njihovo plavokoso zlato dolazilo urlajuci kao da je slonic kako svi imaju batu ili seku, a ona (ja) nema nikoga. Kada su me umirili, pocela su pitanja zasto, kako, sta. Bila sam izricita - hocu da mi rodite starijeg brata. :) Lazovi su mi rodili mladju sestru. Sve obrnuto od zahtjeva. Sto su onda ista i pitali? U svakom slucaju, drago mi je sto imam schwester!
 
Moram da priznam da sam u zivotu upoznala samo jednu osobu koja se zalila na to sto nema brata ili sestru. Cak imam dosta dobrih prijatelja koji su jedinci i kojima je cak drago sto nemaju nikoga od brace i sestara. A takodje sam upoznala i dosta ljudi koji nisu mogli da smisle svog brata/sestru. Jedna devojcica sa kojom sam se druzila u osnovnoj skoli je svog brata toliko mrzela da je znala sa njim da ne progovara mesecima (bukvalno, jednu rec sa njim nije prozborila) pa cak mislim da je to na kraju postalo i godinama. Takodje jedna devojka sa kojom sam se druzila u srednjoj a i danas, svog mladjeg brata ne moze da smisli, i konstantno se sa njim svadja. U stvari kad malo bolje razmislim moj brat i ja smo jedan od retkih primeraka dobrog slaganja.
 
Nova sam ovdje....tako da Vas sve prvo zelim pozdraviti :) :) i nadam se da sam dobrodosla i da cemo se ok druziti..drage mame i one koje ce to tek postati.

E pa i ja se ovih dana "mucim" pitanjem da li jos jedno jedno ili ne.Imam jednu djevojcicu,poprilicno zivahnu :) :shock: i cerku iz prvog braka mog muza ,..
Voljela bih sve vise i vise da rodim jos jedno..iako sam u pocetku bila protiv.Ne znam,cini mi se da djeca odrastaju u zdravije licnosti kada rastu sa bracom i sestrama.Nauce da nisu centar svjeta,nauce sta je njihovo,sta nije a sta je zajednicko,djele ljlubav,naklonost,paznju roditelja.Spremniji su za spoljasnji svjet,koji je generalno mnogo drugaciji od roditeljskog doma...gdje jedinac uziva kao mali car...nepripremljen.
 
Neki dan sam bila na sahrani oca moje koleginice koja je jedinica. Gledala sam je onako slomljenu kako grli mamu i shvatila da ce ostati potpuno sama kad joj i mama ode... Da li je to dobar razlog za vise dece? Da imaju jedno drugo kad mi odemo sa ovog sveta...
 
Hellen:
И још: ове моје две се играју заједно, скачу по креветима, млате се, јурцају се....увек је динамика... Једно дете или мора да тражи да се родитељи играју са њим, или морају свакодневно да му доводе неке другаре из комшилука...или се, сирото, игра само Значи: много је лакше имати двоје него једно дете! Са двоје деце имаћете више времена за себе.
Tako je!
Mi smo se dvoumili oko treceg deteta, ali kako devojcica sada ima 7 i po, decak 3 i po, po ceo dan su zajedno, igraju se, uzivaju, nesto suskaju da ih mi ne cujemo, stvarno predivan prizor, mislim da smo definitivno odustali od treceg...
Vise supruga nego ja, ona kaze da su deca taman poodrasla (narocito se to odnosi na mladje dete) da mozemo da ih saljemo same kod bake i deke i da ih ostavimo da se sami igraju, i da konacno imamo puno vise vremena samo za nas.
Dakle, za drugo dete ja ne vidim ni jedan razlog protiv, samo ZA.
I nemojte da pravite preveliku razliku!
 
gudajoka:
Neki dan sam bila na sahrani oca moje koleginice koja je jedinica. Gledala sam je onako slomljenu kako grli mamu i shvatila da ce ostati potpuno sama kad joj i mama ode... Da li je to dobar razlog za vise dece? Da imaju jedno drugo kad mi odemo sa ovog sveta...
Gudo, dobar razlog za dete je da ga ti želiš, na prvom mestu.
A ovo, iskreno mislim da je lakše kad vas je više, kad imaš nekog, između ostalog i zbog ovog primera koji si navela. Moji roditelji su ljudi, onako, nebaždareni za osećanja, interes, zaštitu i celog života sestra i ja smo upućene jedna na drugu (što ne znači da se nismo svađale k'o pas i mačka :-D ). Korisno je kad znaš da kod nekoga imaš podršku po default-u.
Mada je to moje lično mišljenje iz mog ličnog iskustva - znam i gomilu slučajeva gde braća i sestre imaju odnos ne dublji od komšijskog, ono, sreću se na svadbama i sahranama.
 
Mackic:
Sta to znaci, da cu ja da rodim dete da bi me sluzilo kad omatorim??? I da narice pored moje samrtne postelje???? :shock: :shock: Pa znas kako, onda bolje da ih nemam uopste ako tako nesto ocekujem od njih.
Dete se radja zbog deteta a ne zbog mene, tetke, babe, strine ili komsije.
I jos jednom moram da napomenem da je ta recenica vrlo ruzna, i da dodam da je aposolutno netacna.

Ti ne da ne razumes ono sto pokusavam da objasnim, nego neces da razumes! Nije mi normalno da je neko toliko komplikovan i negativan. Objasnila sam recenicu koju sam i sama cula i koja je definitivno tacna, kad proniknes u nju. Ali i za to je potrebna sposobnost i inteligencija. I sama kazem da je recenica ruzna, mnogo je sto sta na ovom svetu ruzno pa mi tu ne mozemo nista. Ja sam se udala mlada da bi mislila na to ko ce da me "sluzi kad omatorim", praunucad verovatno. A ti, ne znam sta da ti kazem, najbolje nista, jer neces razumeti.

E da i jedno pitanje za tebe, imas li ti dece?!
 
Mackic:
Moram da priznam da sam u zivotu upoznala samo jednu osobu koja se zalila na to sto nema brata ili sestru. Cak imam dosta dobrih prijatelja koji su jedinci i kojima je cak drago sto nemaju nikoga od brace i sestara. A takodje sam upoznala i dosta ljudi koji nisu mogli da smisle svog brata/sestru. Jedna devojcica sa kojom sam se druzila u osnovnoj skoli je svog brata toliko mrzela da je znala sa njim da ne progovara mesecima (bukvalno, jednu rec sa njim nije prozborila) pa cak mislim da je to na kraju postalo i godinama. Takodje jedna devojka sa kojom sam se druzila u srednjoj a i danas, svog mladjeg brata ne moze da smisli, i konstantno se sa njim svadja. U stvari kad malo bolje razmislim moj brat i ja smo jedan od retkih primeraka dobrog slaganja.

Zar ne vidis da si ti ovde jedina koja tvrdis kako je mnogo onih koji se "mrze" sa bracom i sestrama. Umesto ako je tako kao sto kazes da ste ti i tvoj brat jedan od retkih primeraka dobrog slaganja, ti pricas o tamo nekom petom i desetom. Zar to ne govori koliko si negativna. I ja se sa svojim bratom odlicno slazem i to bi svakom pozelela. I to je stvar vaspitanja. I navodis primere dece iz osnovne skole, pa svi smo imali probleme sa mladjom bracom i sestrama, meni je brat cepao i svrljao knjige, smestao svakojake smicalice i da ne pricam sta sve jos ali mi nikad nije palo na pamet da ga zbog toga mrzim ili da mi je zao sto ga imam, pa to su budalastine.
 
feferonka:
Nova sam ovdje....tako da Vas sve prvo zelim pozdraviti :) :) i nadam se da sam dobrodosla i da cemo se ok druziti..drage mame i one koje ce to tek postati.

E pa i ja se ovih dana "mucim" pitanjem da li jos jedno jedno ili ne.Imam jednu djevojcicu,poprilicno zivahnu :) :shock: i cerku iz prvog braka mog muza ,..
Voljela bih sve vise i vise da rodim jos jedno..iako sam u pocetku bila protiv.Ne znam,cini mi se da djeca odrastaju u zdravije licnosti kada rastu sa bracom i sestrama.Nauce da nisu centar svjeta,nauce sta je njihovo,sta nije a sta je zajednicko,djele ljlubav,naklonost,paznju roditelja.Spremniji su za spoljasnji svjet,koji je generalno mnogo drugaciji od roditeljskog doma...gdje jedinac uziva kao mali car...nepripremljen.

Pozdrav i dobro nam dosla!
Nema sta da se mucis, kako Bog da, tako ce biti. Dece nikad dosta. Deca su ukras sveta! Svakako se slazem sa cinjenicom da dete treba zeleti, a sta je sa onima koji ga zele a nemaju. Zato kazem kako nam Bog da, On najbolje zna da li smo ili nismo spremni za ulogu roditelja. Ja imam cerku, i druga beba je na putu, ako Bog da, imacu ih jos. Imam ogromnu kucu od 250 m2, ogromno dvoriste, cak i ringispil sa 5 stolica :) tako da se on mora popuniti. :D Zato ne razmisljajte ljudi, volite se i radjajte decu.
 
Ren:
Tako je!
Mi smo se dvoumili oko treceg deteta, ali kako devojcica sada ima 7 i po, decak 3 i po, po ceo dan su zajedno, igraju se, uzivaju, nesto suskaju da ih mi ne cujemo, stvarno predivan prizor, mislim da smo definitivno odustali od treceg...
Vise supruga nego ja, ona kaze da su deca taman poodrasla (narocito se to odnosi na mladje dete) da mozemo da ih saljemo same kod bake i deke i da ih ostavimo da se sami igraju, i da konacno imamo puno vise vremena samo za nas.
Dakle, za drugo dete ja ne vidim ni jedan razlog protiv, samo ZA.
I nemojte da pravite preveliku razliku!

Poznajem mnogo ljudi koji su osvezili svoj brak trecim detetom, posle duzeg vremena. Mnogi od njih su iz moje uze familije. Nema nista lepse od toga, veruj mi.
 
Hubba Bubba:
Nema sta da se mucis, kako Bog da, tako ce biti. Dece nikad dosta. Deca su ukras sveta! Svakako se slazem sa cinjenicom da dete treba zeleti, a sta je sa onima koji ga zele a nemaju. Zato kazem kako nam Bog da, On najbolje zna da li smo ili nismo spremni za ulogu roditelja. Ja imam cerku, i druga beba je na putu, ako Bog da, imacu ih jos. Imam ogromnu kucu od 250 m2, ogromno dvoriste, cak i ringispil sa 5 stolica :) tako da se on mora popuniti. :D Zato ne razmisljajte ljudi, volite se i radjajte decu.
Hubba Bubba, kako to mislis da bog najbolje zna, izvini ali morao sam ovo da prokomentarisem. :|
 
Ja sam shvatila da Bog odluci ko je spreman a ko ne i ako nije spreman ne da mu decu.Mislim da nije lepo formulisala recenicu.Uostalom postoji toliko dece koja cekaju na usvojenje ne razumem zasto neko ko ne moze da ima decu ne usvoji dete.Imam dvoje 15 meseci razlike i mastam o trecem kad ovo dvoje malo porastu
 
Tosicka, pa i ja sam tako nekako shvatio, samo sam hteo da proverim, ma nije ni vazno, svako ima pravo na svoje misljenje.
Slazem se u vezi usvajanja, ali znam parove koji i po 10 - 15 godina pokusavaju na razne nacine da dodju do svog potomstva.
Pretpostavljam da je nama, koji imamo svoju decu, tesko da shvatimo zasto se takvi parovi ipak ne odluce na usvajanje, uopste ne mogu ni da zamislim kako bih se ja osecao i razmisljao u takvoj situaciji.
 
Verovatno nije tako mislila ali joj je koncept recenice malo los ! Veruj mi da sam jos dok sam se zabavljala pitala sadasnjeg muza sta bi se desilo da ne mozemo da imamo decu.Odmah je rekao da bi usvojio dete.Meni nije jasno da ce neko sebe da lisi roditeljskog osecanja samo zato sto dete nije bioloski njihovo.Ne mogu da shvatim.
 
drugo dete, naravno DA. Prvo sto je sa drugim detetom sve lakse ispravis sve greske koje si imala sa prvim, drugo jako dobro utice na prvo dete jer se osamostali i nauci da nebude sebicno i ljubomorno, zatim uvek ima drustvo i kada malo poraste igraju se zajedno i ti imas vise vremena nego sa jednim detetom. Ja imam dvoje dece i uopste se ne kajem, razlika izmedju njih je 3 godine a ovaj manji zna sve sto i veci naravno ima tu i svadja ali je mnogo lepo kada vidis da je jedno drugom najbolji prijatelj. A sto se tice nespavanja, ionako kazes da nespavas pa barem ujedno podizes i drugo dete.
 
Ti ne da ne razumes ono sto pokusavam da objasnim, nego neces da razumes! Nije mi normalno da je neko toliko komplikovan i negativan. Objasnila sam recenicu koju sam i sama cula i koja je definitivno tacna, kad proniknes u nju. Ali i za to je potrebna sposobnost i inteligencija. I sama kazem da je recenica ruzna, mnogo je sto sta na ovom svetu ruzno pa mi tu ne mozemo nista. Ja sam se udala mlada da bi mislila na to ko ce da me "sluzi kad omatorim", praunucad verovatno. A ti, ne znam sta da ti kazem, najbolje nista, jer neces razumeti.

E da i jedno pitanje za tebe, imas li ti dece?!
Ево, ја имам деце, али нисам проникла у ту реченицу....
Можеш ли је објаснити мало боље?
Ја сам већ рекла у једном посту, можда си га пропустила...
Нити људи који имају децу живе као пси (ружно и нетачно), нити цркавају патећи се око деце (ко бригу око деце схвата као жртвовање, патњу и цркавање не треба ни да има децу)...
Нити људи који немају деце живе ''достојанствено'' (испада да људи са децом не живе достојанствено?!), нити умиру као пси...(побогу, зашто би, и шта то уопште значи?)

Заиста, из те реченице испада да људи који имају децу цркавају и живе недостајно само да би једнога дана имали неког да им дода чашу воде... Зар због тога рађамо децу?
 
Hubba Bubba:
Ti ne da ne razumes ono sto pokusavam da objasnim, nego neces da razumes! Nije mi normalno da je neko toliko komplikovan i negativan. Objasnila sam recenicu koju sam i sama cula i koja je definitivno tacna, kad proniknes u nju. Ali i za to je potrebna sposobnost i inteligencija. I sama kazem da je recenica ruzna, mnogo je sto sta na ovom svetu ruzno pa mi tu ne mozemo nista. Ja sam se udala mlada da bi mislila na to ko ce da me "sluzi kad omatorim", praunucad verovatno. A ti, ne znam sta da ti kazem, najbolje nista, jer neces razumeti.

E da i jedno pitanje za tebe, imas li ti dece?!

A ti ocigledno ne kontas da ja tu recenicu hocu da predstavim kao netacnu. Decu kao teret i patnju (tj zbog njih zive "kao psi") dozivljavaju samo osobe koje nisu zelele da ih imaju. Svaki drugi roditelj koji je zeleo dete, ne moze nikako da ga smatra za nekog zbog koga ce "ziveti kao pas".
Ne, nemam dece, imam tek 22 god, ali zato sam u zivotu upoznala koliko hoces majki i oceva koji su decu dozivljavali kao robiju, i onih koji su na njih gledali kao na blagoslov.
 
Hubba Bubba:
Zar ne vidis da si ti ovde jedina koja tvrdis kako je mnogo onih koji se "mrze" sa bracom i sestrama. Umesto ako je tako kao sto kazes da ste ti i tvoj brat jedan od retkih primeraka dobrog slaganja, ti pricas o tamo nekom petom i desetom. Zar to ne govori koliko si negativna. I ja se sa svojim bratom odlicno slazem i to bi svakom pozelela. I to je stvar vaspitanja. I navodis primere dece iz osnovne skole, pa svi smo imali probleme sa mladjom bracom i sestrama, meni je brat cepao i svrljao knjige, smestao svakojake smicalice i da ne pricam sta sve jos ali mi nikad nije palo na pamet da ga zbog toga mrzim ili da mi je zao sto ga imam, pa to su budalastine.


E pa vidis ova devojcica je iskreno mrzela svog brata do poslednjeg dana skolovanja pa i posle. Ona je pisala pismene sastave u kojima je sve najgore o njemu ispisivala. Cak je govorila da bi bila najsrecnija da je on mrtav. Cini mi se da je ta situacija ipak malo dalja od klasicnog cepanja knjiga, i pravljenja gluposti.
Takodje ono sto hocu da istaknem je da drugo dete ne mora uvek da ispadne na dobro. Kao sto rekoh znam mnoge jedince koji su srecni iako su sami.
Ovo pisem zbog toga sto se vecina zanela da treba da rodi drugo dete, a u stvari je ta odluka samo na njoj, jer ni ti ni ja ne mozemo da znamo da li ona zaista ima vremena i volje za jos jedno dete.
Btw nisam negativna nego prosto realna. Svaka situacija ima svoju losu i dobru stranu.
 
@Mackic:bices divna mama
Dete je robija. To je cinjenica, koja ne iskljucuje i cinjenicu da od deteta vise neces voleti nikog drugog, nego dvoje dece. I sto ih je vise, to je robija veca, ali je i vise zagrljaja, poljubaca, smeha, umiljavanja, prenemaganja, nestasluka, bisera...i svega onog sto mami da snagu da se ujutro probudi sa zeljom da detetu spremi dorucak, a ne da nastavi da spava od umora. Mozda ce biti dobro drugo dete, mozda gad, mozda ce ga majka podizati sama, mozda ce je muz voleti jos vise, mozda ovo, mozda ono, ali nista nece biti kao pre i nikad majka nece shvatiti kako bi bilo da ima drugo dete sem kad ga rodi.
 
Hm mozda ni sama necu imati vise od jednog deteta, ali znam da nema tih reci da opisem srecu koja me zadesila zato sto imam sestru. Moje detinjstvo je bilo obogaceno time, zaista sam bila srecna jer sam uvek imala drustvo za igru, razgovor, pa i svadju i prepirku.
Danas smo ostale jako vezane iako imamo vec svoje porodice. To je poseban ljubav, kada znas da na ovom svetu postoji neko na koga se u svakom trenutku mozes osloniti i ko te nece izneveriti.
 
Dete je robija.
Н емогу да се сложим ни са каквим ставом да је дете ''робија'' и да су родитељи жртве рођеног детета....
Наравно да ништа више није исто, као што није исто ни када упишемо факс, када се запослимо, када уђемо у брак... То не значи да је боље или горе, само је другачије, носи са собом и бриге и лепе тренутке.... Али израз '''робија'' носи изричито негативну конотацију (нико на робију не иде добровољно и по сопственој жељи, нико не ужива у њој и сви чекају да је се што пре отарасе), и стога никако не може да стоји уз појам родитељства.

Родитељство јесте обавеза, али у животу имамо и толико других обавеза које испуњавамо са радошћу и не сматрамо их робијом....како да рођено дете видимо као робију???
 

Back
Top