Drugo dete - za i protiv?

hanibal77:
e da ima i jos jedno protiv:ovo prvo mi je ispalo savrseno,necu da kvarim prosek:lol:

jaoj,morala sam da citiram ovaj post....oduvek sam htela devojcicu,i dobila sam devojcicu(''malo'' pre vremena,ali to je sad potpuno nebitno...) koja sada ima 3 godine,slatka,pametna,umiljata,kao sto ti kazes,prosto savrsena...zasto rizikovati ? :lol: :lol: :lol:

sad ozbiljno....@gudajoka
mislim da ne mogu da ti dam savet obzirom na razliku u godinama(posto si ti 30 i neka,a ja 23,te imam jos dooooooooosta vremena da o tome razmisljam....),ali sam u slicnoj situaciji,presija sa razno-raznih strana,s tim sto se ja ne dam lako... 8-) 8-)
stavi sve na jednu vagu,izmeri koliko su bitni oni ZA i oni PROTIV pa vidi sta ce da prenagne.. :smile:
 
da,i samo jos nesto.....bitno je da ako odlucis da rodis drugo da u potpunosti budes sigurna u svoju odluku,jer je bitno da si ti srecna i zadovoljna,kako bi i tvoje dete bilo srecno i zadovoljno...bolje nemati drugo dete,nego ga nezadovoljno odgajati....
 
Ja sam oduvek htela dvoje i rodila sam dvoje, prvo sa 27, a drugo ove godine sa 32. Imam i brata i sestru i znam koliko je to bogatstvo, zato sam i htela da moja cerka ima nekog. Sve se stigne, ako imas pomoc bice ti jos i lakse. I meni je sve zvucalo zastrasujuce. Taman sam se navikla na "normalan" zivot, spavanje po celu noc, vreme za posao, muza, drustvo... kad odjednom opet trudnoca(komplikovana), tezak porodjaj, nocna budjenja, grcevi, pelene, flasice, dreka, cika, vriska..... I tako sam se prirodno ponovo na to navikla kao da sam celog zivota gajila male bebe. Ugojila sam se mnogo vise nego u prvoj trudnoci, teze sada i skidam kilograme, neispavana sam, umorna, nervozna, beba je jos mala a ja sam morala da pocnem da radim, nemam vremena za sebe, muza.... sve to stoji, ali kad dodjem uvece kuci s posla i ugledam onaj njegov osmeh, e pa cini mi se da bih pukla od srece.
Nisi sebicna kucka, odluci zajedno sa muzem, ako treba sacekaj jos malo, nije bas da nemas vise vremena. POdrzavam i za i protiv, sve je stvar izbora, najlakse je roditi, treba podici i odgajiti dete.
 
Glasam- ZA
Bilo bi mi tuzno nekako da jedno dete odrasta bez brata ili sestre. A sto vise dece, to je veselija porodica. Ja zbog zdravlja nisam mogla da planiram trece, ali na jednom detetu ne bih ostala.
Razlika od 3-4 godine ti je idealna za "prijem" novog clana porodice. Ja sam nakon prvog carskog reza tesko podnela to nespavanje ( ni danas ne podnosim kad malo spavam nocu!), ali posle drugog carskog reza sve mi je bilo nekako lakse. Valjda sto sam imala iskustva sa prvim detetom i organizacijom po kuci. Sve mi je lakse funkcionisalo, a bitna je i podrska supruga ili sire familije.
Mladje dete se lako i motivisano ukljuci u brigu o bebi, moj sin se odmah prihvatio da joj kupa nozice i pazi da je neko ne probudi isl.
I sto se pre odlucis, to bolje, dok si i ti u boljoj fizickoj formi. Srecno!
 
Kad spomenu podrsku familije, to je jos jedan od bitnih faktora. Mi nemamo nikoga da nam pomogne. I moji i njegovi su relativno daleko, rade, i mogu doci retko i kad je bas frka.
Zato je izmedju ostalog toliko i naporno. Od kada se rodila, izasli smo svega nekoliko puta i to kad odemo kod baba i deda u goste ili nam oni dodju. Da ne spominjem frku kad jedno od nas mora kod lekara, frizera, i sl. a drugo se zadrzi na nekom sastanku. Par puta se desilo da nas zena koja je cuva nazove da joj nije dobro i da dodjemo kuci, on na putu ja na sastanku... reorganizacija na vrat na nos. Par puta smo morali zvati moju mamu da uleti, pa zena seda na voz ili bus i putuje do nas jer mi ne mozemo na bolovanje.
Sve zajedno radimo i svugde idemo zajedno: kupujemo cipele, idemo kod lekara, idemo u posete.... ljudi nisam imala 3 god. momenat na samo sa sobom da odmorim.
 
Jos jedan razlog za. Sad, kad imam jedno dete, prosto me grize savest, sto se ponekad okrenem od nje i ne obracam paznju, pa me ona vuce za nogavicu. A kad budem imala drugo, kuliracu oboje, mirne savseti, misleci da sam se posvetila onom drugom.
 
Malo mi je čudna ta argumentacija da dete treba da ima brata ili sestru. Mislim, ispada kao da drugo dete treba da služi za zabavu ovom prvom. Ili da mu se osigura sapatnik u nekim budućim teškim trenucima. Meni upravo TO zvuči sebično.
 
Nisam majka, ali bih volela da imam dvoje dece.
Jedinci obicno pate zbog nedostatka drustva.
Ali, kao sto rekoh, nisam majka, pa ne mogu sagledati iz tog aspekta.
Ma ima da nadjem nekog razvedenog koji ima dete, pa da spojimo porodicu! :)
 
Joj gde nas nadje s ovom temom. Ja vec neko vreme razmisljam na istoj, kad bi bilo najbolje vreme za drugo dete, ( imam klinca 2 god i 3 meseca) ali lepo je neko rekao : " Najteze je odluciti se " , sve drugo dalje ide onako po nekim nepisanim pravilima. Inace ja sam ZA, ali zena sama treba doneti tu odluku , jer najveci teret pada bas na nju i ona jedina zna jeli spremna za jos jednu VELIKU odgovornost.
 
protiv: plasim se ponovnog porodjaja i svih mogucih komplikacija; još manje vremena samo za mene i samo za moje potrebe; još neprospavanih noci; hoćemo li imati dovoljno para da im obezbedimo normalan zivot, školovanje?; ukazala mi se prilika za napredovanje u poslu, ...

za: želimo još jedno dete

prevagnulo je za i radimo na tome da dobijemo batu ili seku : )
 
Ја сам увек ЗА!
Моја најбоља другарица је, у ствари, моја сестра! Значи, носим једно лепо искуство из своје примарне породице.
Моји родитељи су били посвећени нама, увек смо имале и једна другу, и са ким да се играмо, и са ким да се свађамо и да се потучемо, и са ким да делимо...и ни у чему нисмо биле ускраћене! Тако да сам ја, као девојка, маштала о четворо или бар троје деце!
Бог је хтео да дуго нисам могла да имам деце...Тај осећај....то никоме не бих пожелела! Тек кад нешто немаш, онда схваташ вредност тога...
После тога, кад сам остала трудна и кад се родила беба....била сам захвална Богу на свим ноћима неспавања, на дечијим болестима, на дрекању...на свим оним стварима које мамама обично падају тешко...
А непуних 5 месеци после првог порођаја ја (докторка се крстила!) поново останем трудна!
Кад је видела, питала ме је:''Да ли да вас питам да ли ћете задржати трудноћу?''
Рекла сам јој:''Не треба да ме питате!'' Знала сам да ми ништа неће бити тешко, ни две мале бебе истовремено (годину дана ралике - то је горе него близанци!)..ни све што иде уз то!

Пуно ми је срце када их гледам како се играју, кад чујем како певају из друге собе, кад увече из мрака њихове собе само чујем кикотање, кад видим колико брину једна за другу, колико су привржене једна другој...
Мислим да је то права ствар!
 
И још један разлог ЗА:

Моја другарица, која има само једно дете, као аргумент за само једно дете увек је говорила:''И ово једно ми је превише! Тражи превише времена, превише пажње...не бих могла још толико дати и другом детету!''

А у ствари: тек кад ми је једна девојчица отишла на недељу дана са школом на рекреативну (тада су се први пут на толико дуго раздвојиле)....и кад сам недељу дана била сама са једним дететом...тек тада сам схватила колико је ТЕЖЕ ИМАТИ ЈЕДНО ДЕТЕ!

Кад су заједно онда се некад сатима играју и ја имам време за себе и за кућне послове.. А кад је једно дете само, онда стално тражи пажњу одраслих, стално тражи да га неко забавља, да се бави њиме...и то изискује много више времена и ангажовања родитеља него двоје деце!

И још: ове моје две се играју заједно, скачу по креветима, млате се, јурцају се....увек је динамика... Једно дете или мора да тражи да се родитељи играју са њим, или морају свакодневно да му доводе неке другаре из комшилука...или се, сирото, игра само (Ћерка ове моје другарице трчи по кући и виче ''Не може! Не може! Сад можееее! Крећееем!'' Питам шта јој то значи, а другарица ми одговара:''Игра се жмурке!'' Јој, како ми је то било тужно, дете се само са собом игра жмурке, сама се сакрива и сама се тражи....)

Значи: много је лакше имати двоје него једно дете! Са двоје деце имаћете више времена за себе.
 
drugo dete:shock:
ma ne pada mi na pamet!


i onda sam zatrudnela....(slučano ili ne...nisam načisto)



dakle...zakevite...pa onda mućkajte glavom!
(sigurna sam da ćete imate i drugo dete:p )



uvek možete i da se predomislite, hvala medicini.
 
darkoje:
Ја имам троје и намеравам још,немам никог мог у близини.Када желиш онда и имаш децу а када не желиш онда смишљаш изговоре[

@darkoje
Svaka cast. Divno je cuti da ljudi imaju puno dece. I u pravu si generalno za izgovore,
ali ti si musko, nije da ne cenim tvoje misljenje i ne zelim da te omalovazavam, ali ne mozes da saosecas sa pola gore navedenih razloga protiv (kile, hemoroidi, dojenje, strije...)
 
gudajoka:
darkoje:
Ја имам троје и намеравам још,немам никог мог у близини.Када желиш онда и имаш децу а када не желиш онда смишљаш изговоре[

@darkoje
Svaka cast. Divno je cuti da ljudi imaju puno dece. I u pravu si generalno za izgovore,
ali ti si musko, nije da ne cenim tvoje misljenje i ne zelim da te omalovazavam, ali ne mozes da saosecas sa pola gore navedenih razloga protiv (kile, hemoroidi, dojenje, strije...)
Ma, darkoje je zensko, citaj prvu stranu
@tema - evo mene u skoro 38moj nedelji trudnoce, i nije mi nesto tesko pala. Sta znam, mi nekako vec odlucili da imamo barem dvoje dece, al' cekaj da se rodi ovo prvo, pa cu posle biti kompetentna da odgovorim na temu ;)
 
Tesko pitanje, i ja ga cesto sebi postavljam. Ne znam samo koliko je za prvo dete bitno da se rodi jos jedno. Imam brata, i dok smo bili mali nismo se slagali nikako, tuce svakodnevno, a to taj los odnos se nastavio i kad smo postali tinejdzeri. Malo je reci da ga volim toliko da bih svisnula kad bi mu se nesto desilo. Ali ne osecam da sam u periodu detinjstva i odrastanja bila privilegovana u odnosu na drugare koji su odrastali kao jedinci. Imam jednu cerkicu od 4,5 godine, i ona je mnogo drustvenija, komunikativnija, nego sto sam ja bila kao mala, iako ona raste sama a ja sam rasla uz brata. A moram da napomenem i da su mnogo vecu i znacajniju ulogu u mom zivotu odigrali prijatelji, u odnosu na brata. Tako da ako odlucis da imas jos jedno dete, nije pravi argument to sto ti dete raste samo. I mislim da je jedino srecna i ispunjena zena dobra majka.
 
gudajoka:
darkoje:
Ја имам троје и намеравам још,немам никог мог у близини.Када желиш онда и имаш децу а када не желиш онда смишљаш изговоре[

@darkoje
Svaka cast. Divno je cuti da ljudi imaju puno dece. I u pravu si generalno za izgovore,
ali ti si musko, nije da ne cenim tvoje misljenje i ne zelim da te omalovazavam, ali ne mozes da saosecas sa pola gore navedenih razloga protiv (kile, hemoroidi, dojenje, strije...)

ја сам женско и имам и стрије и хемороиде и близанце и нисам спавала и дете које захтева посебну исхрану и немам вишак килограмо пошто јурим за свом том децом, дојила сам их све,и сматрам да сам врло меродавна да могу да ти одговорим Не желим да те осућујем само да те посаветујем ,.Мораш да схватиш да ниси сама,да мораш да имаш велику подршку мужа и да без њега једноставно не можеш,пошто си рекла да никог свог немаш у близини . Седи те вас двоје ,скувај кафу и озбиљно поразговарајте о свему ,не вреди разговарати са нама ако то не урадиш и са њим
 
Imam ja veliku podrsku i pomoc s njegove strane ali u nekim stvarima jednostavno ne moze da pomogne (da ne nabrajam opet zenski spisak)
Stalno pricamo na tu temu i vise nemamo ni ja ni on nista novo da kazemo, samo se vrtimo u krug...
Moracu probati s kafom mada je on ne pije :) :)
 

Back
Top