U kojoj fazi života ste počeli da smatrate da znate ovo (a da i sad smatrate da ste bili u pravu)? Bar što se tiče stvari koje su vama bitne, koje vas dotiču.
OK, čovek se uči dok je živ ali koje vreme smatrate glavnim, prelomnim kad više niste sebe smatrali neiskusnim?
Koji su vam bili glavni izvori znanja?
Kad sam shvatio da i duhovni svet ima svoje zakone kao i materijalni (matematika , fizika,hemija) iako su tesko uocljivi . Onoliko smo napredni, koliko smo sposobni da ih spoznamo ,postujemo i upotrebimo na korist a ne da ih ignorisemo na nasu stetu.
Kao sto ne mozes da ignorises logiku u materijalnom svetu , tako ne mozes da ignorises logiku ni u duhovnom.
I u materijalnom i u duhovnom svetu , zakoni su logicni i ne zavise od nase uobrazilje.
Nepoznavanje tih zakona ,kako materijalnih tako i duhovnih jeste siromastvo u znanju.
Tipicna glupost je poricanje tih zakona od strane onih koji za njih ne znaju.
To sto neko nesto nije otkrio ili saznao ne znaci da to ne postoji.
Pravilo br .1:
Logika je struktura i temelj svake egzistencije.
Moze biti vidljiva ili nevidljiva, ali svakako postoji ,jer bez nje nikakva konstrukcija ili kreacija nije moguca.
Ona daje smisao svemu sto postoji.
Ono sto gubi smisao - prestaje da postoji...kao i ono sto ima smisao ,se ne moze ubiti u onome u cemu se smisao sastoji.Jer smisao je njegova sustina .
U odnosu na vecnost , sto gubi smisao-prestaje da postoji.Sto ima smisao - zivi vecno.