Знам да је било...

pff, ne mogu da mu oprostim sto me ostavio bez razloga... ali mislim da sam u pocetku lakse prastala neke greske itd.. kasnije je teze, kad se nakupi toliko toga sto sam oprostila, teze prelazim preko gresaka koje postaju sve dublje i dublje.......

Slažem se. U početku je lakše oprostiti, još ako se zaljubiš do ušiju... A kasnije, što kaže cupkica nakupi se toliko toga pogrešnog, da prosto pomisliš ima li svrhe uopšte praštati više... U početku sam bila spremna da oprostim sve, ali sada već više ne verujem u to... Ili sam samo ja postala rigoroznija? :)
 
:neutral: imam tu jednu osobinu da sam iskljucivi monogamista i s toga ne oprastam nista sto vuce na neprivrzenost....to me automatski odbija...podosta sam tolerantna ali s obzirom da sam i dosta zahtevna prema sebi, takva sam i prema partneru, i ako izneveri moja ocekivanja nema oprosta....i puna energije, sto za nekoga ko je ima manje, predstavlja problem, i ako ne moze da me prati, raspad sistema.....

ti si kao kontrolni iz matematike....tezak slucaj...:whistling:
 
Lakse prashtam na pocetku...jer, jos uvek mi ta osoba, ma u kakvoj vrsti odnosa nije previse bitna, treba mi vremena za bliskost.
Nikada ne prashtam nesigurnost u sebe( to i ne mora da ima veze samnom, direktno,ali je vrlo opasna stvar ) , neodluchnost i neduhovitost.
Mada..sve redje sa takvim ljudima i odem dalje "od pochetka".
 
Шта је то што никад не можете да опростите особи до које вам је стало?
Праштате ли неке ствари у почетку, а касније не?
Да ли лакше праштате на почетку, док се упознајете или касније?

Mislim da ne praštam sebi više nego osobi do koje mi je stalo
pa onda i on trpi posledice besa prema sebi...
Ovo je nezahvalno postavljeno pitanje ~ šta si hteo da pitaš?
Mislim da lakše praštam na početku. Paradoks....
 

Back
Top