Ne znam šta su drugi napisali, jer mišljenja su različita i podeljena, i verovatno svako ima svoje razloge zašto (ne) Kanada, ili bilo koja druga država. Reći ću ti moje mišljenje. U nijednoj od navedenih država ne bih voleo da živim, jedino ako, recimo, me odbije Kanada, a u tim državama mi se pruži prilika da odem.
Pitaš:
To je dobro pitanje. Isto ono koje gomila Italijana, Francuza i Španaca pita kada vidi ilegalne imigrante. Kojih u Kanadi skoro i da nema. Sigurna država, ne možeš tamo da radiš na crno kao u Italiji, Francuskoj i Španiji, na primer. U Italiji može svako da te izrabljuje i da nikome ne odgovara. Ne postoji zakon za tebe, jer radiš na crno. U Kanadi to ipak ide malo teže. O civilizaciji jednih i drugih ne bih. I to može da bude relativno.
Kako za koga. Nijedan čovek koji je otišao (a da nije imao egz. problema), nije se nešto naročito požalio. Ima i toga.

I nije u pitanju samo nekakav egz. problem, jednostavno je u pitanju kvalitet života. Kome šta odgovara. Neko ne može bez prasetine, piva i slavlja, pa mu Srbija odgovara, a još se i ne radi previše, uvek se može izvući neki slobodan dan. Takvima ne odgovara sistem koji je drugačiji. Ali sve ima svoju cenu. Ima i rad, a ima i nerad.
Zašto? To je svačiji izbor. Da ode ili da se vrati.
Meni se više sviđa takva klima, kakva je u Kanadi. Valjda je to stvar ukusa? Navedene države (Fr, It, Es) bih izabrao među poslednjima ako računam Severnu i Južnu Ameriku, Australiju i Okeaniju, i Evropu.
Moj si čovek, ovo bih i ja izabrao. Možda je Švajcarska najslabiji favorit, ali bolja od Francuske, It, Es.
Meni s parama nije ovde najlepše. Ja da imam pare, nikad ne bih živeo ovde. Volim svoju državu, to svakako, ali imati para i ostati ovde meni nije cilj u životu. Poštujem onog koji drugačije razmišlja. Ali nije sve ni u parama, zar ne.
Srbija i nije neki primer duhovnog bogatstva, kad već pominjemo duhovnost.
Mislim da ti poređenje nije adekvatno. Možda si pre trebao spomenuti kanadske urođenike ili domoroce, kako da ih nazovem. Oni imaju više prava nego Kanađani. Što se tiče jezika, jezik društvene manjine se učio samo tamo gde je bilo tih manjina prisutno.
Po ocu sam mađar, mađarski ne znam, niti sam ga ikad učio, ali sam učio rumunski, jer sam živeo u selu gde je u to vreme bilo ja mislim pola rumuna. I sad ih je tu negde.
Šta mi fali? Ništa, naprotiv. Znam jedan jezik više (a ne znam mađarski, čudno).