Zivot posle zivota?

Naravno da je izvanredna.

Bolja je od one priče iz Biblije, gde "bog govori kroz magaricu"

I biljke i životinje su živa bića, potpuno ravnopravna.

Gde sam rekao da čupam biljke i da ih jedem? Ako nađeš takav moj post izješću sve što sam izasrao od Nove godine do sada. Ja jedem samo zrele plodove biljaka, a to ti je kao da sečeš kosu ili nokte. Biljke nagrađuju nas životinje zrelim plodovima zato što raznosimo njihove semenke. Pametnom dovoljno. Namaste.



Sjeme i plodovi biljaka su kao i djeca čovjeka.

Nije do tebe da raznosiš nikome sjeme. Ima vjetar za to. A i plodovi padaju ispod drveta.
 
Sjeme i plodovi biljaka su kao i djeca čovjeka.

Nije do tebe da raznosiš nikome sjeme. Ima vjetar za to. A i plodovi padaju ispod drveta.

Apsolutno netačno. Plod biljke je dat životinji da je pojede kao nagradu za to što raznosi seme. Svi ljudi su primati i sisari, a svi primati su životinje.

Mi kao životinje raznosimo seme biljaka, a za to jedemo plofdove, koji su pali na zemlju, kao nagradu. Po prirodnom zakonu samo onaj ko ulovi životinju ima pravo da jede njeno meso. I to sirovo. Termička obrada bilo čega je protivprirodna i neprirodna.
 
Poslednja izmena od moderatora:
O kakvim zakonima pričaš?
Sad praviš i zakone.

Dakle, ako si lovac imaš pravo da oduzmeš život stvorenju koje odlučiš da uloviš. Ne, ne samo da ti je dato da uloviš to stvorenje već i da ga pojedeš.

Ko je postavio taj zakon?

Koje je pravo onog stvorenja koje je lovljeno???

Ne buncaj i ne izmišljaj toplu vodu.
........

Mi smo duhovna stvorenja koja imaju tjelesna iskustva. Stoga, sve što se dešava našim tijelima dešava se po već unaprijed načinjenom dogovoru, prije nego li smo sebi projektovali materijalno tijelo. Ono što čovjek čini i treba da čini jeste da osvijesti taj dogovor kao i da osvijesti svoju duhovnu prirodu.

Ali ako već hoćeš da živiš kao duh onda je čak i hraniti se sunčevom svjetlošću suvišno. Duh se duhom hrani. Čak i to bi se moglo nazvati užasnim, jer kako god da obrneš i okreneš neko jede nekoga ili nešto. Crne rupe gutaju zvijezde. Koji užas, zamisli.
 
Ti kažeš da jedeš samo zrele plodove koji padaju na zemlju... ti mora da živiš ispod drveta koje rađa 365 dana godišnje.

Pričaš o GMO produktima, kao da se radi samo o mesu. I ti plodovi koje jedeš su već decenijama genetski modifikovani. 'Organic food' kažu prodavci... a ko ti garantuje da to što je 'organic' već odavno nije modifikovano?
 
O kakvim zakonima pričaš?
Sad praviš i zakone.

Dakle, ako si lovac imaš pravo da oduzmeš život stvorenju koje odlučiš da uloviš. Ne, ne samo da ti je dato da uloviš to stvorenje već i da ga pojedeš.

Ko je postavio taj zakon?

Koje je pravo onog stvorenja koje je lovljeno???

Ne buncaj i ne izmišljaj toplu vodu.
........

Mi smo duhovna stvorenja koja imaju tjelesna iskustva. Stoga, sve što se dešava našim tijelima dešava se po već unaprijed načinjenom dogovoru, prije nego li smo sebi projektovali materijalno tijelo. Ono što čovjek čini i treba da čini jeste da osvijesti taj dogovor kao i da osvijesti svoju duhovnu prirodu.

Ali ako već hoćeš da živiš kao duh onda je čak i hraniti se sunčevom svjetlošću suvišno. Duh se duhom hrani. Čak i to bi se moglo nazvati užasnim, jer kako god da obrneš i okreneš neko jede nekoga ili nešto. Crne rupe gutaju zvijezde. Koji užas, zamisli.

Pričam o prirodnim zakonima. Priroda ih je postavila.

Šta ti praviš? Zabole me.

Ako si lovac loviš samo ono što jedeš. Ako si čovek ubijaš iz obesti.

Priroda je postavila taj zakon.

Ne znam, pitaj to stvorenje? Da nisi ti?

Buncaj i izmišljaj hladnu vodu.

Ajd nacrtaj još tačkica i crtica.

E, kakvih sve ovde slučajeva ima... štaš, kad nisu za bolje... Čika Zoranu nije čudo to što neko prestane da kadi đavolu svoja usta, odnosno da puši duvan, jer je veće čudo to što vernik počinje da pretvara svoja usta u kadionicu đavolju i da priča onima koji razumeju više od njega, i vide dalje nego on, kako će završiti u paklu, ili biti uništeni u Armagedonu (žalosno je to što satanisti koji piju kravlju krv i gnoj iz industrijskog GMO mleka prirodne ljude nazivaju satanistima); a ni to nije čudo... Veće je čudo razumeti jezik mrava, simetriju njihovih mravinjaka i njihovih šestonožnih tela, njihove idealne države i društvenog uređenja u kome nema pobuna i nesuglasica, kao u društvu ljudske marve, nego “ikone i kipove koji isceljuju i leče”, bogorodice trojeručice i ostale asimetrične božice... Za čika Zokija nema ni bogova ni molitava, ni hramova, ni rituala, niti dobrih i zlih duhova. Uzalud se krv na oltarima proliva. Čika Zoki traži povratak u svetlost i stoga se mora odreći tame, odnosno svega ovozemaljkskog, a počeo je poodavno tako što se odrekao spasenja preko bilo čije krvi. Čika Zoki mora da sledi zakone večnosti, a ne zakone jednog trenutka. Na njemu je da bira svoj put koji ga vodi gde on želi ili puteve koje mu nude otpadnici slični njemu. Čika Zoki može da sledi njihove puteve i bude njihov putnik ili da sâm sebi zacrta svoj put. Na tom putu nema prepreka. Ako ih bude, Čika Zoki mora sam da ih ukloni. Nema nikakvih ograničenja, jer nema ko da ga i da nas kazni. Niko nikoga ne kažnjava. Kaznili smo sami sebe tako što smo sišli iz svetlosti u tamu, iz duhovne egzistencije u bedu materijalnog postojanja. Nema nikakvih idola i duhovnih učitelja. Svako je sâm svoj hram i treba dovoljno da svetli samome sebi. Povratak u svetlost zavisi samo od njega. Čika Zoki zna šta je bilo juče, određuje šta će biti danas, a ne zna šta će biti sutra. Oni otpadnici koji ne znaju šta je bilo juče, a govore o sutrašnjici, lažu i sebe i druge. Čika Zoki je slobodan. Može da ide gde god hoće i da radi šta god hoće. Svaki njegov korak je samo njegov korak. Niko mu ništa ne određuje. Ko dozvoli da mu neko drugi odredi gde da ide i šta da radi, i još veruje da mu je tako suđeno, on je sam odlučio da ne bude slobodan; on je pao u najmračnije predele tame. Ko veruje u bilo šta, on nije slobodan. Onaj ko zna, on ne veruje. U šta da veruje onaj ko zna? Veruje samo onaj ko nije siguran da li postoji to u šta veruje. Čika Zoki neće reći - “Verujem da će sutra osvanuti dan” - zato što zna da će osvanuti. Ništa nije predodređeno. Najniže je pao onaj ko veruje u krv i spasenje preko nečije krvi. Umesto na svetlosti, on podiže hram na krvi ili na nečijem prahu. Ko stremi ka svetlosti on se gnuša izmišljenih bogova kojima otpadnici prinose krv. Ti su bogovi veći bednici od tih otpadnika. Žreci tih nepostojećih bogova nazivaju sledbenike svetlosti otpadnicima zato što traže spasenje preko svog puta ka svetlosti a ne preko nečije krvi. Čika Zoki i sledbenici svetlosti ne poštuju ništa osim vatre i svetla. Za njih nema ni svete krvi, niti svetih otpadnika ispalih iz prljavih majčinih utroba, ni svetih brojeva, niti svetih simbola; njima ništa nije sveto. Oni ne mrze otpadnike koji ne misle kao oni, niti pozivaju u sveti rat protiv njih. Oni poštuju slobodu i svačije pravo na slobodu. Oni ne poštuju materiju i ne vezuju se za nju. Oni je ne grle, ne umnožavaju i ne ostavljaju nikoga iza sebe. Oni je koriste samo za čulnu spoznaju sveta, što je suština materijalnog postojanja. Oni u svoja prolazna tela ne unose krv niti ono kroz šta teče krv; oni se ne hrane delovima tuđih tela. Oni razlikuju svetlo od tame i dobro od zla. Na učinjeno dobro uzvraćaju duplim dobrom, a na zlo trostrukim zlom. Oni znaju da vatra može da opeče, a da tama odmara oči. Oni znaju da ne postoji apsolutno dobro ni apsolutno zlo; da nema apsolutne ljubavi ni apsolutne mržnje. Za njih nema ni žrecâ, ni proroka, ni svetaca. Oni znaju da postoji samo jedan krug po kome se sve kreće. I da su oni ispali iz tog kruga. Oni znaju (ako su videli) ili su spoznali (ako nisu videli) da najuzvišenije biće u tim krugovima ne vlada tim krugom; i da egzistira u struji vremena. Njima je jasno da ono ne nadgleda materijalne svetove, da ih ne vidi i da ni ne želi da ih vidi. Čika Zoki vam kaže: “Slobodni smo. Niko nam ne pomaže i ne odmaže. Niko nas ne traži. Niko se ne žrtvuje za nas. Niko nas ne kažnjava i ne sputava. Možemo krenuti putem svetlosti.” Čika Zoki je slobodan sledbenik svetlosti. I poziva sve pobunjenike da se sete svoje daleke prošlosti, jer će uskoro kucnuti čas za povratak u duhovne svetove; uskoro, kad bude prestao da postoji 3D svet, ali kad će oni koji veruju u spasenje preko nečije krvi i dalje ostati u 3D svetu, za razliku od nas koji ćemo se preseliti u 4D svet. Možete mrzeti i/ili voleti čika Zokija, ali ga nikako ne možete ignorisati i/ili nadgovoriti, jer čika Zoki nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Možda je čika Zoki najružniji na svetu, ali svakako nije budala i nije glup. Pozdrav svim ljudima dobre volje. Namaste.

Ti i duh dva različita pojma. Dok god piješ mleko puno kravlje krvi i gnoja, i umišljaš da si bog, odnosno "Ja sam onaj koji jesam", nema od svega toga ništa.

- - - - - - - - - -

Ti kažeš da jedeš samo zrele plodove koji padaju na zemlju... ti mora da živiš ispod drveta koje rađa 365 dana godišnje.

Pričaš o GMO produktima, kao da se radi samo o mesu. I ti plodovi koje jedeš su već decenijama genetski modifikovani. 'Organic food' kažu prodavci... a ko ti garantuje da to što je 'organic' već odavno nije modifikovano?

Apsolutno jedem samo plodove. Ne jedem stabljike biljaka. Pomešao si me sa kamaelom. On jede GMO soju i pravi kobasice i čvarke od nje, jer mu se jede meso, pa ga kopira. :bljak: Fuj. Ti kažeš da jedeš sve. Mora da živiš ispod vimena jadne GMO krave, pa umesto u muzilicu pičiš njeno mleko pravo u sopstveni drob.

Pričaš o GMO voću i povrću, a ne umeš ni da ga prepoznaš. Dakle, potrudite se da konzumirate samo prirodnu hranu, onu koja nije proizvedena u fabrikama/tvornicama. Uhhh... mnogo toga je GMO: paradajz koji ima mali krug na mestu gde se bere, a lepo izgleda, velik i crven, bez uboda insekata, a kad ga presečeš nožem ima samo “meso”, a malo ili nimalo semenki... nektarine u većini slučajeva, one silne pomorandže što ih žene donose na veganske radionice i konzumiraju i pored toga što sam im rekao da su GMO, jer nemaju semenke... prirodne pomorandže imaju semenke... isto važi i za limun i mandarine... kivi koji ima svetlo-zelenu boju i vrlo malo ili čak nimalo semenki... ananas koji ostaje tvrd dugo vremena, a ima ukus plastike... sve velike i na oko lepe jabuke (i kruške), koje izgledaju kao da su fotokopirane, imaju čak i kvrge na istom mestu... generalno svo lepo voće i povrće... lubenice koje imaju roze boju iznutra i vrlo malo (gotovo nimalo) semenki, koje neće da niknu kad ih baciš u saksiju... dugačke i na oko lepe banane koje dugo zadržavaju lepu boju i izgled, a tvrde su na zagriz... velike šljive koje nemaju nijedan ubod insekata (izgledaju lepo)... velike breskve, kajsije, kao i one breskve što imaju koru kao jabuke... grožđe koje ima veliku pucad i dugo ostaje sveže, kao da je tek ubrano... jagode koje imaju kvrge (nešto što liči na ljudske prste, što su pune ljudskih gena, pa ko ih jede ne da nije vegan, već je ljudožder), a imaju bljutav ukus... ogromne kelerabe... ogromne glavice karfiola koje dugo ostaju sveže... ogromne glavice brokolija koje dugo ostaju sveže... ogromne šargarepe koje su dugo sveže (sve prirodno brzo uvene)... crni i beli luk koji nikada ne izbacuje klice (ja kupujem samo onaj koji klija), a beli luk ogroman... neprirodno velike glavice cvekle... neprirodno velike glavice kupusa i kelja, koje dugo ne venu... dinje koje dugo ostaju sveže a imaju malo semenki... pirinač 85% (nemoguće je naći onih 15% na tržištu)... kukuruz 90% (nemoguće je naći onih 10% na tržištu)... sva soja i svi njeni proizvodi (nemojte se igrati da konzumirate tofu sir ili bilo šta od soje, recimo sojino mleko, što propagira Nina Martinović, ali i ostali nabeđeni vegani koji “ne konzumiraju GMO”, ali i izvesni samozvani nekadašnji Facebook sungazing guru, a sadašnji ravna ploča guru, CyberMikan, koji proždire meso, mleko i jaja, kao i masu industrijskih proizvoda, a laže budale kako nikada ništa ne jede)... itd... itd... jedino što 100% nije GMO, i to ne može biti, jeste kokosov orah, jer ljudi nemaju šanse da ga modifikuju, odnosno nemaju vremena za to, pošto drvo koje rađa plodove mora biti staro 50-ak godina... Malo više o kokosovom orahu Maja Volk je lepo objasnila ovde:
. U zdravlje.. Namaste.
 
E moj čika ti, još dok sam bio dijete u Jugoslaviji seljaci su đubrili svoje njive vještačkim đubrivima i uzgajali "hibride". Te hibride su i sami jeli, hranili stoku njima a da ne govirimo da su njima "oplodili" zemlju, ne samo onu na koju su bacali te GMO preparate, već cijelu zemlju oko sebe. A šta misliš odakle drveće uzima svoju hranu? Pa iz te sad "oplemenjene" zemlje i iz zagađenog vazduha.

Dakle, kad kažeš da ne jedeš GMO proizvode sam sebi lažeš. I zemlja je već zaražena tim virusima, i voda i vazduh takođe. Prihvatili smo realnost "staklenog zvona" a iz zemlje sad svi sisamo samo gnoj. Nije ni čudo što za te preparate kojima inficiramo zemlju imamo ime, ni manje ni više do: GNOJIVO.

I sad ti govoriš o zdravoj hrani i zdravim plodovima(?)

Nema više zdravih biljaka na zemlji, samo su gradacije bolesnih. Da ne govorimo o nuklerarnim eksperimentima i otpadi. Sve to je djelo čovjeka.
Rođen si u tim uslovima.

Nije poenta pljuvati po onima koji moraju da jedu nešto od toga već je poenta osvijestiti znanja u čovjeku, znanja o njegovoj duhovnoj prirodi i moći. Ne govorim o religijama već o duhovnoj higijeni.

Ako čovjeku pomogneš da uvidi alternativu koja je bolja za njega, siguran sam da će i sam htjeti promjenu. Način na koji ti pokušavaš da to prosvijetliš je nasilnički i kroz pljuvanje po ljudima i njihovim uvjerenjima. Naravno da će njihova prva reakcija biti da se zaštite i sa ti uzvrate istom mjerom. Samo neki mogu da odole tome i da se uzdignu iznad tog ping-pong odnosa.
 
Kakve ovo sve veze ima sa zivotom posle smrti ?

Jeo ili ne GMO umreces 100 %

Ima li zivota posle smrti, ja mislim da nema :neutral:



To što ti misliš je tvoje pravo. To što ti ne znaš, dakle nisi iskusio, to je sasvim druga stvar.

Kako vidim, ti, kao i mnoštvo koji se javljaju, zamišljaju da ako ima života 'poslije smrti', to mora biti život u kojemu si ti u istom tom tijelu, u istoj toj tjelesnoj svjesnosti sebe-čovjeka koji eto sad misli i zaključuje.
Problem je što ne znaš šta Život jeste. Poistovjećuješ Život sa životnim iskustvima. Život u tijelu je takođe Život... u tijelu, te sebe i ne vidi već vidi svoju tjelesnost. Kroz tjelesnost doživljava ostala iskustva. Međutim, Život, za razliku od tijela nije ograničen tjelesnom svjesnošću. Ta tjelesna realnost je samo jedna od bezbroj tjelesnih realnosti koje Život stvara i doživljava za sebe. Svjesnost u ovom 'tjelesnom iskustvu' je očito vezana za tjelesne doživljaje. Međutim, postoji i svjesnost koja je nevezana za to tijelo, primjer su snovi. U snovima Život sebi projektuje drugačije tijelo, tijelo koje odgovara scenariju sna. San je dodatna dimenzija ovoj trećoj, te stoga, sve ono što se u podsvjesnom razumu jedinke stvori a ne može da se manifestuje kao kontinium ove budne realnosti biva projektovano kao izolovana cjelina sna. U snu se ostvaruju one mogućnosti koje ne mogu da se povežu sa svim činjenicama i utvrđenim pravilima naše 'budne', tjelesne realnosti.

Talo isto, kada tijelo umre, umre i čovjek koji se doživljavao kao cjelina-duh, odraz duše, razuma i tijela. Kada nastupi smrt tijela ne znači da s tim umiru i razum i duša. Duša je iskonska namjera i ona ne nestaje sve dok se u potpunosti ne realizuje. Za realizaciju duše potreban je razum i tijelo (može biti i eteričko, duhovno). Međutim, kad se duša nađe u razumu i kada oko sebe oformi energetsko polje (tijelo) ona kroz to tijelo ne djeluje nasilno već dozvoljava tjelesnoj svjesnosti da i ona ima pravo da bira. Odatle imamo izbor koji se odvaja od namjere i stoga izbora svjesnosti sebe-duše. Tjelesnom svjesnošću bivamo motivisani i stvaramo izbor dok dušu potiskujemo u drugi plan. Samim tim tijelesna Svjesnost biva nasilna (nužna) a duševna Svjesnost joj dozvoljava da se ispolji. Samim tim tijelo živi svoju realnost kroz tu svjesnost i umire u njoj a duša ostaje nerealizovana. Takva duša se ponovo projektuje u isti razum sa različitim tijelom, tijelom koje će joj pomoći da se prvo oslobodi nagomilanih ubjeđenja u razumu, uslovljenim tjelesnim iskustvima tijela kojega je napustila.

Život pri tom i dalje biva. Svjesnost tjelesnog 'čovjeka' je umrla, više se nećeš doživljavati kao 'cleaner', njegov (cleanerov) razum još uvijek živi sa svim onim ubjeđenjima duboko utkanim u sebi, a posledice te utkane strukture (ubjeđenja iz prošlog tjelesnog iskustva-'cleaner-a') se otelotvoruju u novom tijelu; proživljavamo traume i blokade kojih nismo svjesni odakle nam dolaze, jer očito ne pripadaju našoj novoj tjelesnoj svjesnosti.

Duša je i dalje inicijator tjelesnog iskustva. Ona je ona istinska iskra koja ima zadatak da oko sebe gravitacijom okupi informacije koje će ponovo zavibrirati kao njeno tijelo, bilo da je eteričko ili pak 'fizičko'.

Cilj naših iskustava jeste manifestacija svih potencijala duše, stoga i tjelesne svjesnosti i njeno (dušino) osvješćenje koje će stvarti realnost u kojoj ćemo biti svjesni sebe-Boga-Kreatora.
 
Poslednja izmena:
Kruzi sada vest da je neki naucnik kategoricki utvrdio da je tako nesto nemoguce, jer, ukratko, ono sto ne moze da se izmeri, ne moze da postoji. Eventualni zivot posle smrti ne moze da se izdvoji, dakle ne postoji. I tu se vidi sva naucna arogancija koja vec dugo vlada. Ono sto je crkva nekad radila, sada radi nauka Naucinici pre nekih 200 godina nisu znali za struju. Po toj logici, ne mogu da izmere, onda ne postoji. Ipak, onda su dosli neki drugi, slobodoumni naucnici, koji su dokazali suprotno.

Da ne kazem da je najsramotnija naucna arogancija, makar kod mene, registrovana kada je pre par meseci izasao tekst da neka grupa naucnika ipak smatra da Bog postoji. Kako su dosli do tog zakljucka. Jednostavno, oni su potpuno sigurno utvrdili da u svemiru nema zivota jer je ubacivanjem pojedinih parametara (udaljenost od zvezde, postojanje vode itd) utvrdjeno da nijedna planeta osim zemlje to ne ispunjava. Tako da su nekom kombinatorikom ipak zakljucili da postoji neka vrsta Boga, ne onog hriscanskog ili slicno, vec neke intiligencije van naucnog domena, koja je sve to stvorila. Sta je ovde problem? Pa njihova potpuno samouverena tvrdnja da zivot van Zemlje ne postoji. Kako su to ustanovili, pa gledali teleskopom i zakljucili da je tako. Mi nasu planetu Zemlju nismo istrazili kako treba, ne znamo sta se nalazi kilometar ispod okeana, ali zato znamo da ne postoji zivot van nase zemlje. I to zato sto do sada nismo videli teleskopom. Ne znam ni sam koliko triliona zvezda se pretpostavlja da postoji u svemiru koji je, prema tvrtnjama naucnika, beskonacan. Tako arogantno, samouvereno, pa to je jos mogla samo ona srednjevekovna crkva da tvrdi.tipa zemlja je ravna i sve kruzi oko zemlje.

U krajnjem slucaju, tvrdnja naucnika i modernih ateista, da Bog ne postoji, a samim tim ni zivot posle smrti i mnoge druge religijske predstave, ne mogu oni objasniti upotrebom naucnih metoda. Vera, sama po sebi, ne podleze pod nauku. Sama rec govori, vera, ili imas ili ne, ili verujes ili ne. Strah od smrti je najjaci ljudski motiv, najjaca energija koja postoji. Moguce je da su religijske predstave samo "bensedin" za ljude koji su svesni svoje smrtnosti. Ipak, da li ce neko verovati ili ne, to ne odlucuju naucnici, vec svaki pojedinac posebno.

Verujem da Bog postoji. Ne bas onakav kakvim ga crkva predstavlja, ali najslicnije nesto sto hriscanstvo propagira. Ne smatram da su pitanje Boga i nauka suprotstavljeni, naprotiv. Jedini problem je trenutno sto ta naucna arogancija ne dopusta postojanje bilo cega sto nije merljivo, iako do skoro nije znala za mnoge, okom nevidljive stvari, koje su otkrivene, kada je neki otvoreni um to uvideo. Pomenuo sam struju, da dodam, zracenje, viruse, svasta, sto ranije nije moglo da se izmeri, sto "nije postojalo", postojalo je uvek, samo sto je danas otkriveno. Ovakav stav dela naucnika bukvalno zatvara vrata za dalji napredak ljudske rase. A sve koji se bave naukom cenim, jer nauka je otkrivanje i pronalazenje, a ne postavljanje granica necemu.

Mesas aroganciju sa necim sto se zove strogo utvrdjena pravila. Nauka mora biti takva, jer onda ne bi bila nauka. Nauka ima svoje principe i metode strogo definisane, i oni se moraju ispostovati. Kazes da nauka ne postavlja granice necemu. Pa ona mora da ih postavi, a onda da ih probije, jer tako nauka radi - korak po korak, polako, strpljivo, vekovima, milenijumima. A onda ono sto utvrdi i potvrdi, nakon jednog tako strpljivog i metodicnog rada, onda to bude apsolutna istina.
Svako ko se makar jednom u zivotu bavio nekim naucnoistrazivackim radom, zna o cemu pricam.
Batalite ono sto vidite na filmovima. Nauka o nekoj oblasti je kao gradjenje Keopsove priamide, i to ne kamenom po kamenom, vec zrnom po zrnom peska.
 
Mesas aroganciju sa necim sto se zove strogo utvrdjena pravila. Nauka mora biti takva, jer onda ne bi bila nauka. Nauka ima svoje principe i metode strogo definisane, i oni se moraju ispostovati. Kazes da nauka ne postavlja granice necemu. Pa ona mora da ih postavi, a onda da ih probije, jer tako nauka radi - korak po korak, polako, strpljivo, vekovima, milenijumima. A onda ono sto utvrdi i potvrdi, nakon jednog tako strpljivog i metodicnog rada, onda to bude apsolutna istina.
Svako ko se makar jednom u zivotu bavio nekim naucnoistrazivackim radom, zna o cemu pricam.
Batalite ono sto vidite na filmovima. Nauka o nekoj oblasti je kao gradjenje Keopsove priamide, i to ne kamenom po kamenom, vec zrnom po zrnom peska.

Nisam se bavio naucnim radom, makar ne u prirodnim naukama. Ono sto znam sa fakulteta, svaka nauka ima predmet i metod istrazivanja. Sada, ne znam predmet koje nauke je "zivot posle smrti", a metod su u stvari matematicke jednacine. Kada sam naveo primer naucnika (skoro bio tekst mrzi me da kopam link), njegov apsolutni dokaz nepostojanja zivota posle smrti je ukratko da tako nesto ne moze da se izmeri, a ako ne moze da se izmeri to ne postoji. Tu apsolutni vidim aroganciju u pristupu. Meni je jasno da se on kao naucnik bavi empirijom, a vera je nesto sto je stvar pojedinca. Ovde sam dao kontraprimer, pre 200 godina ljudi nisu znali za struju. Nisu ljudi izmislili struju, oni su je otkrili. Otkrili su nesto sto postoji od nastanka sveta. Sad, da su imali stav naucnici koji su radili tamo sredinom 19. veka da nesto sto ne vide i ne opazaju culima, ne postoji, danas ne bismo imali struju. Da ne govorim o raznim vrstama zracenja koja smo otkrili, viruse, svasta. To sto nesto nije dostupno nasim culima govori da nasa cula nisu ni pripremljena za tako nesto, ali to ne znaci da nesto ne postoji. Da je ovaj naucnik koji je sa ovakvim stavom prisao pitanju "zivota posle smrti", radio u 19. veku, on bi otkrio nista, jer sa tako zatvorenim umom u najboljem slucaju predavao bi negde matematiku.

U krajnjem slucaju, imajuci u vidu da je za njega empirija ne samo postulat, vec zivotni stav, onda taj naucnik, dok ne umre, ne iskusi "nepostojanje zivota posle smrti" i ne vrati se da to dokumentuje, jednostavno ne moze da dokaze nista. A to je samo ako bi sledio sopstvena naucna nacela i stavove. Mislim da primecujes koliko je to glupo.
 
Kazes da nauka ne postavlja granice necemu. Pa ona mora da ih postavi, a onda da ih probije, jer tako nauka radi - korak po korak, polako, strpljivo, vekovima, milenijumima. A onda ono sto utvrdi i potvrdi, nakon jednog tako strpljivog i metodicnog rada, onda to bude apsolutna istina.


U nauci ne postoje apsolutne istine.
U nauci je sve relativno. Relativno je uslovima i zakonitostima, stoga nije apsolutno.
Apsolutnost istine je samo u Bogu, tj, u onom dijelu sebe, kojemu nauka nema pristup.
Zašto nauka ne može dokazati i pobiti postojanje Boga, zašto nauka nema pristup Bogu?
Zato što se nauka bavi pojavama i njihovim zakonitostima a Bog je izvan pojave.

Apsolut (postojanje), za razliku od Boga, je i u Bogu i u pojavi, samo način na koji apsolut sebe zna u jednom ili u drugom nije isti.
Nauka podrazumijeva postojanje stvorenja-naučnika koje nešto proučava, traži odgovre na pitanja i pronalazi. Za takvo bitisanje, naravno, potrebno je prisustvo samog postojanja-apsoluta u onom koji nešto traži. Da postojanje nije prisutno u njemu on-ono, kao stvorenje koje istražuje ne bi imalo vrijednost nečeg postojećeg, stoga istraživač ne bi postojao. Dakle, i samo stvorenje je stoga postojeće relativno samo prisustvu volje i pažnje apsoluta u njemu. Kroz prisustvo svoje volje i pažnje u stvorenju apsolut to stvorenje čini postojećim.

Postojanje je apsolutno, apsolut je.
To znači da ono jeste ono-što-jeste nezavisno od bilo čega drugog.
Da bi postojanje moglo sebi potvrditi da ono jeste apsolutno, ono mora da ima i znanje-o-sebi kao takvom. To znanje mu je Svijest. I Svijest (kao odraz postojanja u njegovoj pažnji), kao i samo postojanje jeste apsolutna. Svijest je apsolutno znanje-o-sebi.

Kada postojanje ima Svijest o sebi-postojanju (apsolutu) ono Sviješću tad i potvrđuje da ono jeste ono-što-jeste i zna da kao takvo ne zavisi ni od čega drugog.
Apsolut se tad doživljava Bogom. Doživljaj sebe-Boga i doživljaj sebe-stvorenja nije ni blizu jedan drugome. To su dvije strane istog novčića (postojanja); jedna strana je odraz njega samog a druga strana je odraz onog što iz tog sopstvenog odraza stvara i projektuje kroz singularnu tačku, kroz um. Strana Svijesti je stoga strana u kojoj je znanje o svemu-što-jeste. To znanje je nemanifestovano, nestvoreno. Jednostavno to znanje jeste odraz onoga-što-jeste onakvog kakvo jeste.

Strana projekcije kroz singularnu tačku ("Big Benga") je strana u kojoj apsolut individualizuje volju i pažnju. Kroz taj proces stvara i Svjesnost o postajućem sebi-stvorenju. Svjesnost sobom isključuje Svijest.
Kao stvorenje sad, apsolut počinje da traži istinu o sebi, a pošto je stvorenje stvoreno kroz proces projekcije znanja-o-sebi (Jastva) kroz singularnu tačku (UM), i stvorenje, kao jednačina stvorena iz tih individualno projektovanih znanja, može doći do istine o sebi-stvorenju jedino kroz proces, korak po korak... unazad. Ali i onda kada dođe do istine o sebi stvorenju još uvijek sanja, još uvijek samo čaprka po prašini, po projekciji, jer istina koju pronalazi u projekciji nije i ne može biti apsolutna.
Da bi došao do apsolutne istine, apsolut (čija je volja u projekciji stvorenja) mora da uruši projekciju, da je isključi, pri čemu isključuje i Svjesnost-o-postajućem-sebi-stvorenju, svjesno 'umire'. Urušavanjem projekcije ostaje mu da svoju volju i pažnju usmjeri na jedino što je ostalo, na ono što uvijek jeste; na ono-što-jeste (ogoljeno postojanje). Na na mjesto Svjesnosti koju je ugasio isključivanjem projekcije, prema sebi uzdiže Svijest ili znanje-o-sebi kao svemu-što-jest.

Nauka je nestala u momentu kad je nestala Svjesnost i projekcija stvorenja.
 
Poslednja izmena:
Nisam se bavio naucnim radom, makar ne u prirodnim naukama. Ono sto znam sa fakulteta, svaka nauka ima predmet i metod istrazivanja. Sada, ne znam predmet koje nauke je "zivot posle smrti", a metod su u stvari matematicke jednacine. Kada sam naveo primer naucnika (skoro bio tekst mrzi me da kopam link), njegov apsolutni dokaz nepostojanja zivota posle smrti je ukratko da tako nesto ne moze da se izmeri, a ako ne moze da se izmeri to ne postoji. Tu apsolutni vidim aroganciju u pristupu. Meni je jasno da se on kao naucnik bavi empirijom, a vera je nesto sto je stvar pojedinca. Ovde sam dao kontraprimer, pre 200 godina ljudi nisu znali za struju. Nisu ljudi izmislili struju, oni su je otkrili. Otkrili su nesto sto postoji od nastanka sveta. Sad, da su imali stav naucnici koji su radili tamo sredinom 19. veka da nesto sto ne vide i ne opazaju culima, ne postoji, danas ne bismo imali struju. Da ne govorim o raznim vrstama zracenja koja smo otkrili, viruse, svasta. To sto nesto nije dostupno nasim culima govori da nasa cula nisu ni pripremljena za tako nesto, ali to ne znaci da nesto ne postoji. Da je ovaj naucnik koji je sa ovakvim stavom prisao pitanju "zivota posle smrti", radio u 19. veku, on bi otkrio nista, jer sa tako zatvorenim umom u najboljem slucaju predavao bi negde matematiku.

U krajnjem slucaju, imajuci u vidu da je za njega empirija ne samo postulat, vec zivotni stav, onda taj naucnik, dok ne umre, ne iskusi "nepostojanje zivota posle smrti" i ne vrati se da to dokumentuje, jednostavno ne moze da dokaze nista. A to je samo ako bi sledio sopstvena naucna nacela i stavove. Mislim da primecujes koliko je to glupo.

To sto navodis je stvar jednog naucnika, a ne nauke u celini. I dobar ti je point, u vezi toga "koja nauka se bavi izucavanjem zivota posle smrti". Ne bavi se ni jedna, i u tome je fora - nauka o tome i nema misljenje, vec samo pojedini naucnici koji sebi daju za pravo da se petljaju sa tim, i tu mozemo pricati o aroganciji pojedinca, ali ne i o aroganciji nauke.
Na primer, ovo sto se radi u CERN-u je upravo pokusaj otkrivanja neceg novog, pokusaj da se izmeri ("uhvati") nesto sto se pretpostavlja da postoji, ali nije jos uvek izmereno i ne moze se izmeriti osim kada se postignu odgovarajuci prilicno ekstremni uslovi, za sta je i kreiran tako veliki i kompleksan eksperiment. Tako da, ne radi nauka samo sa onim sto je merljivo, nauka radi i sa teorijama, pretpostavkama, bavi se i dokazima koji su dokazivi jedino odredjenom racunicom (matematikom) a ne merljivi opipljivim instrumentima.
S tim sto kada se kaze "naucna teorija", ne treba zaboraviti da je to u pitanju vrlo precizno definisan pojam, koji opet mora biti potkrepljen nekim dokazima, itd, itd, ali shvatas poentu.
 
E moj čika ti, još dok sam bio dijete u Jugoslaviji seljaci su đubrili svoje njive vještačkim đubrivima i uzgajali "hibride". Te hibride su i sami jeli, hranili stoku njima a da ne govirimo da su njima "oplodili" zemlju, ne samo onu na koju su bacali te GMO preparate, već cijelu zemlju oko sebe. A šta misliš odakle drveće uzima svoju hranu? Pa iz te sad "oplemenjene" zemlje i iz zagađenog vazduha.

Dakle, kad kažeš da ne jedeš GMO proizvode sam sebi lažeš. I zemlja je već zaražena tim virusima, i voda i vazduh takođe. Prihvatili smo realnost "staklenog zvona" a iz zemlje sad svi sisamo samo gnoj. Nije ni čudo što za te preparate kojima inficiramo zemlju imamo ime, ni manje ni više do: GNOJIVO.

I sad ti govoriš o zdravoj hrani i zdravim plodovima(?)

Nema više zdravih biljaka na zemlji, samo su gradacije bolesnih. Da ne govorimo o nuklerarnim eksperimentima i otpadi. Sve to je djelo čovjeka.
Rođen si u tim uslovima.

Nije poenta pljuvati po onima koji moraju da jedu nešto od toga već je poenta osvijestiti znanja u čovjeku, znanja o njegovoj duhovnoj prirodi i moći. Ne govorim o religijama već o duhovnoj higijeni.

Ako čovjeku pomogneš da uvidi alternativu koja je bolja za njega, siguran sam da će i sam htjeti promjenu. Način na koji ti pokušavaš da to prosvijetliš je nasilnički i kroz pljuvanje po ljudima i njihovim uvjerenjima. Naravno da će njihova prva reakcija biti da se zaštite i sa ti uzvrate istom mjerom. Samo neki mogu da odole tome i da se uzdignu iznad tog ping-pong odnosa.

E, jadni đedo, što ždereš tuđa crijeva i tuđe tumore, ti ćeš da se baviš duhovnošću.

Sa mlekom u želucu, punim kravlje krvi i gnoja? Neće moći.

Rugaš se ljudima koji jedu plodove biljaka, a ne biljke. Neće moći.

Jedan mali vodič za prepoznavanje organskih plodova (ne biljaka, već njihovih plodova)...

Dakle, potrudite se da konzumirate samo prirodnu hranu, onu koja nije proizvedena u fabrikama/tvornicama. Uhhh... mnogo toga je GMO: paradajz koji ima mali krug na mestu gde se bere, a lepo izgleda, velik i crven, bez uboda insekata, a kad ga presečeš nožem ima samo “meso”, a malo ili nimalo semenki... nektarine u većini slučajeva, one silne pomorandže što ih žene donose na veganske radionice i konzumiraju i pored toga što sam im rekao da su GMO, jer nemaju semenke... prirodne pomorandže imaju semenke... isto važi i za limun i mandarine... kivi koji ima svetlo-zelenu boju i vrlo malo ili čak nimalo semenki... ananas koji ostaje tvrd dugo vremena, a ima ukus plastike... sve velike i na oko lepe jabuke (i kruške), koje izgledaju kao da su fotokopirane, imaju čak i kvrge na istom mestu... generalno svo lepo voće i povrće... lubenice koje imaju roze boju iznutra i vrlo malo (gotovo nimalo) semenki, koje neće da niknu kad ih baciš u saksiju... dugačke i na oko lepe banane koje dugo zadržavaju lepu boju i izgled, a tvrde su na zagriz... velike šljive koje nemaju nijedan ubod insekata (izgledaju lepo)... velike breskve, kajsije, kao i one breskve što imaju koru kao jabuke... grožđe koje ima veliku pucad i dugo ostaje sveže, kao da je tek ubrano... jagode koje imaju kvrge (nešto što liči na ljudske prste, što su pune ljudskih gena, pa ko ih jede ne da nije vegan, već je ljudožder), a imaju bljutav ukus... ogromne kelerabe... ogromne glavice karfiola koje dugo ostaju sveže... ogromne glavice brokolija koje dugo ostaju sveže... ogromne šargarepe koje su dugo sveže (sve prirodno brzo uvene)... crni i beli luk koji nikada ne izbacuje klice (ja kupujem samo onaj koji klija), a beli luk ogroman... neprirodno velike glavice cvekle... neprirodno velike glavice kupusa i kelja, koje dugo ne venu... dinje koje dugo ostaju sveže a imaju malo semenki... pirinač 85% (nemoguće je naći onih 15% na tržištu)... kukuruz 90% (nemoguće je naći onih 10% na tržištu)... sva soja i svi njeni proizvodi (nemojte se igrati da konzumirate tofu sir ili bilo šta od soje, recimo sojino mleko, što propagira Nina Martinović, ali i ostali nabeđeni vegani koji “ne konzumiraju GMO”, ali i izvesni samozvani nekadašnji Facebook sungazing guru, a sadašnji ravna ploča guru, CyberMikan, koji proždire meso, mleko i jaja, kao i masu industrijskih proizvoda, a laže budale kako nikada ništa ne jede)... itd... itd... jedino što 100% nije GMO, i to ne može biti, jeste kokosov orah, jer ljudi nemaju šanse da ga modifikuju, odnosno nemaju vremena za to, pošto drvo koje rađa plodove mora biti staro 50-ak godina... Malo više o kokosovom orahu Maja Volk je lepo objasnila ovde:
. U zdravlje i čuvajte se. Namaste.

Razgfuli odavde što se tiče mene, jer nisam ja tema, a i ovo nema veze sa temom. Ojha. Ende.

- - - - - - - - - -

Smrt je samo privremeni san kako govori Biblija. To je besvesni san do vaskrsenja. Za hrišćanina je vaskrs tela i povratak daha života nada. Tako da života posle smrti nema ali samo privremeno.

Autori Biblije nisu znali za Severnu i Južnu Ameriku, Australiju i Antarktik, kao ni za njihove stanovnike, a tvrdili su, u Postanju, da je Zemlja stvorena pre zvezda, te da su trave iz nje nikle pre stvaranja Sunca. Ovoliko neznanje nema nikakve veze sa bogom. Stoga nema potrebe njihovo neznanje pripisivati bogu kao božje znanje. I zašto bi iko normalan, ko uvažava boga i prirodne zakone, uvažio biblijske nebuloze. Nema nikakvog vaskrsenja, jer postoji i funkcioniše reinkarnacija. Nigde u svemiru nema pravolinijskog kretanja, niti će ga ikada biti. Sve se vrti u krug. Namaste.
 
To što ti misliš je tvoje pravo. To što ti ne znaš, dakle nisi iskusio, to je sasvim druga stvar.

Kako vidim, ti, kao i mnoštvo koji se javljaju, zamišljaju da ako ima života 'poslije smrti', to mora biti život u kojemu si ti u istom tom tijelu, u istoj toj tjelesnoj svjesnosti sebe-čovjeka koji eto sad misli i zaključuje.
Problem je što ne znaš šta Život jeste. Poistovjećuješ Život sa životnim iskustvima. Život u tijelu je takođe Život... u tijelu, te sebe i ne vidi već vidi svoju tjelesnost. Kroz tjelesnost doživljava ostala iskustva. Međutim, Život, za razliku od tijela nije ograničen tjelesnom svjesnošću. Ta tjelesna realnost je samo jedna od bezbroj tjelesnih realnosti koje Život stvara i doživljava za sebe. Svjesnost u ovom 'tjelesnom iskustvu' je očito vezana za tjelesne doživljaje. Međutim, postoji i svjesnost koja je nevezana za to tijelo, primjer su snovi. U snovima Život sebi projektuje drugačije tijelo, tijelo koje odgovara scenariju sna. San je dodatna dimenzija ovoj trećoj, te stoga, sve ono što se u podsvjesnom razumu jedinke stvori a ne može da se manifestuje kao kontinium ove budne realnosti biva projektovano kao izolovana cjelina sna. U snu se ostvaruju one mogućnosti koje ne mogu da se povežu sa svim činjenicama i utvrđenim pravilima naše 'budne', tjelesne realnosti.

Talo isto, kada tijelo umre, umre i čovjek koji se doživljavao kao cjelina-duh, odraz duše, razuma i tijela. Kada nastupi smrt tijela ne znači da s tim umiru i razum i duša. Duša je iskonska namjera i ona ne nestaje sve dok se u potpunosti ne realizuje. Za realizaciju duše potreban je razum i tijelo (može biti i eteričko, duhovno). Međutim, kad se duša nađe u razumu i kada oko sebe oformi energetsko polje (tijelo) ona kroz to tijelo ne djeluje nasilno već dozvoljava tjelesnoj svjesnosti da i ona ima pravo da bira. Odatle imamo izbor koji se odvaja od namjere i stoga izbora svjesnosti sebe-duše. Tjelesnom svjesnošću bivamo motivisani i stvaramo izbor dok dušu potiskujemo u drugi plan. Samim tim tijelesna Svjesnost biva nasilna (nužna) a duševna Svjesnost joj dozvoljava da se ispolji. Samim tim tijelo živi svoju realnost kroz tu svjesnost i umire u njoj a duša ostaje nerealizovana. Takva duša se ponovo projektuje u isti razum sa različitim tijelom, tijelom koje će joj pomoći da se prvo oslobodi nagomilanih ubjeđenja u razumu, uslovljenim tjelesnim iskustvima tijela kojega je napustila.

Život pri tom i dalje biva. Svjesnost tjelesnog 'čovjeka' je umrla, više se nećeš doživljavati kao 'cleaner', njegov (cleanerov) razum još uvijek živi sa svim onim ubjeđenjima duboko utkanim u sebi, a posledice te utkane strukture (ubjeđenja iz prošlog tjelesnog iskustva-'cleaner-a') se otelotvoruju u novom tijelu; proživljavamo traume i blokade kojih nismo svjesni odakle nam dolaze, jer očito ne pripadaju našoj novoj tjelesnoj svjesnosti.

Duša je i dalje inicijator tjelesnog iskustva. Ona je ona istinska iskra koja ima zadatak da oko sebe gravitacijom okupi informacije koje će ponovo zavibrirati kao njeno tijelo, bilo da je eteričko ili pak 'fizičko'.

Cilj naših iskustava jeste manifestacija svih potencijala duše, stoga i tjelesne svjesnosti i njeno (dušino) osvješćenje koje će stvarti realnost u kojoj ćemo biti svjesni sebe-Boga-Kreatora.

Opet pusta filozofija, nista konkretno :(
 
reko mi jedan beli mag da je u meni vido tri zivota od kojih je jedan gabriele d'anuncio... smrzo sam se al to valjda ima veze jer latinski parlam ko serbski :lol: e da, jos mi rece da sto imam mesec u ribama, osecajnost i sofistuciranost nosim bas od njega... sad da ga ebem :prstic:

- - - - - - - - - -

mozda me zato salecu zene osete da tu ima neceg misticnog :think:
 
Kakve ovo sve veze ima sa zivotom posle smrti ?

Jeo ili ne GMO umreces 100 %

Ima li zivota posle smrti, ja mislim da nema :neutral:
Nema tu šta da misliš nego da tvrdiš. Znaš i sam da je čovek deo živog sveta u prirodi, i u tom svetu je zastupljen zakon: rađanje/nastajanje-razvoj-razmnožavanje-smrt. Za čuđenje je da su neki ljudi, recimo, došli do neke vrste (ne)razuma, pa se ozbiljno bave budalaštinama kao što je život posle smrti. Na sve strane se otkopavaju rasturene kosti davno umrlih i sahranjenih, i eto, još ima "pametnih" koji govore o životu posle smrti.
 

Back
Top