O kakvim zakonima pričaš?
Sad praviš i zakone.
Dakle, ako si lovac imaš pravo da oduzmeš život stvorenju koje odlučiš da uloviš. Ne, ne samo da ti je dato da uloviš to stvorenje već i da ga pojedeš.
Ko je postavio taj zakon?
Koje je pravo onog stvorenja koje je lovljeno???
Ne buncaj i ne izmišljaj toplu vodu.
........
Mi smo duhovna stvorenja koja imaju tjelesna iskustva. Stoga, sve što se dešava našim tijelima dešava se po već unaprijed načinjenom dogovoru, prije nego li smo sebi projektovali materijalno tijelo. Ono što čovjek čini i treba da čini jeste da osvijesti taj dogovor kao i da osvijesti svoju duhovnu prirodu.
Ali ako već hoćeš da živiš kao duh onda je čak i hraniti se sunčevom svjetlošću suvišno. Duh se duhom hrani. Čak i to bi se moglo nazvati užasnim, jer kako god da obrneš i okreneš neko jede nekoga ili nešto. Crne rupe gutaju zvijezde. Koji užas, zamisli.
Pričam o prirodnim zakonima. Priroda ih je postavila.
Šta ti praviš? Zabole me.
Ako si lovac loviš samo ono što jedeš. Ako si čovek ubijaš iz obesti.
Priroda je postavila taj zakon.
Ne znam, pitaj to stvorenje? Da nisi ti?
Buncaj i izmišljaj hladnu vodu.
Ajd nacrtaj još tačkica i crtica.
E, kakvih sve ovde slučajeva ima... štaš, kad nisu za bolje... Čika Zoranu nije čudo to što neko prestane da kadi đavolu svoja usta, odnosno da puši duvan, jer je veće čudo to što vernik počinje da pretvara svoja usta u kadionicu đavolju i da priča onima koji razumeju više od njega, i vide dalje nego on, kako će završiti u paklu, ili biti uništeni u Armagedonu (žalosno je to što satanisti koji piju kravlju krv i gnoj iz industrijskog GMO mleka prirodne ljude nazivaju satanistima); a ni to nije čudo... Veće je čudo razumeti jezik mrava, simetriju njihovih mravinjaka i njihovih šestonožnih tela, njihove idealne države i društvenog uređenja u kome nema pobuna i nesuglasica, kao u društvu ljudske marve, nego “ikone i kipove koji isceljuju i leče”, bogorodice trojeručice i ostale asimetrične božice... Za čika Zokija nema ni bogova ni molitava, ni hramova, ni rituala, niti dobrih i zlih duhova. Uzalud se krv na oltarima proliva. Čika Zoki traži povratak u svetlost i stoga se mora odreći tame, odnosno svega ovozemaljkskog, a počeo je poodavno tako što se odrekao spasenja preko bilo čije krvi. Čika Zoki mora da sledi zakone večnosti, a ne zakone jednog trenutka. Na njemu je da bira svoj put koji ga vodi gde on želi ili puteve koje mu nude otpadnici slični njemu. Čika Zoki može da sledi njihove puteve i bude njihov putnik ili da sâm sebi zacrta svoj put. Na tom putu nema prepreka. Ako ih bude, Čika Zoki mora sam da ih ukloni. Nema nikakvih ograničenja, jer nema ko da ga i da nas kazni. Niko nikoga ne kažnjava. Kaznili smo sami sebe tako što smo sišli iz svetlosti u tamu, iz duhovne egzistencije u bedu materijalnog postojanja. Nema nikakvih idola i duhovnih učitelja. Svako je sâm svoj hram i treba dovoljno da svetli samome sebi. Povratak u svetlost zavisi samo od njega. Čika Zoki zna šta je bilo juče, određuje šta će biti danas, a ne zna šta će biti sutra. Oni otpadnici koji ne znaju šta je bilo juče, a govore o sutrašnjici, lažu i sebe i druge. Čika Zoki je slobodan. Može da ide gde god hoće i da radi šta god hoće. Svaki njegov korak je samo njegov korak. Niko mu ništa ne određuje. Ko dozvoli da mu neko drugi odredi gde da ide i šta da radi, i još veruje da mu je tako suđeno, on je sam odlučio da ne bude slobodan; on je pao u najmračnije predele tame. Ko veruje u bilo šta, on nije slobodan. Onaj ko zna, on ne veruje. U šta da veruje onaj ko zna? Veruje samo onaj ko nije siguran da li postoji to u šta veruje. Čika Zoki neće reći - “Verujem da će sutra osvanuti dan” - zato što zna da će osvanuti. Ništa nije predodređeno. Najniže je pao onaj ko veruje u krv i spasenje preko nečije krvi. Umesto na svetlosti, on podiže hram na krvi ili na nečijem prahu. Ko stremi ka svetlosti on se gnuša izmišljenih bogova kojima otpadnici prinose krv. Ti su bogovi veći bednici od tih otpadnika. Žreci tih nepostojećih bogova nazivaju sledbenike svetlosti otpadnicima zato što traže spasenje preko svog puta ka svetlosti a ne preko nečije krvi. Čika Zoki i sledbenici svetlosti ne poštuju ništa osim vatre i svetla. Za njih nema ni svete krvi, niti svetih otpadnika ispalih iz prljavih majčinih utroba, ni svetih brojeva, niti svetih simbola; njima ništa nije sveto. Oni ne mrze otpadnike koji ne misle kao oni, niti pozivaju u sveti rat protiv njih. Oni poštuju slobodu i svačije pravo na slobodu. Oni ne poštuju materiju i ne vezuju se za nju. Oni je ne grle, ne umnožavaju i ne ostavljaju nikoga iza sebe. Oni je koriste samo za čulnu spoznaju sveta, što je suština materijalnog postojanja. Oni u svoja prolazna tela ne unose krv niti ono kroz šta teče krv; oni se ne hrane delovima tuđih tela. Oni razlikuju svetlo od tame i dobro od zla. Na učinjeno dobro uzvraćaju duplim dobrom, a na zlo trostrukim zlom. Oni znaju da vatra može da opeče, a da tama odmara oči. Oni znaju da ne postoji apsolutno dobro ni apsolutno zlo; da nema apsolutne ljubavi ni apsolutne mržnje. Za njih nema ni žrecâ, ni proroka, ni svetaca. Oni znaju da postoji samo jedan krug po kome se sve kreće. I da su oni ispali iz tog kruga. Oni znaju (ako su videli) ili su spoznali (ako nisu videli) da najuzvišenije biće u tim krugovima ne vlada tim krugom; i da egzistira u struji vremena. Njima je jasno da ono ne nadgleda materijalne svetove, da ih ne vidi i da ni ne želi da ih vidi. Čika Zoki vam kaže: “Slobodni smo. Niko nam ne pomaže i ne odmaže. Niko nas ne traži. Niko se ne žrtvuje za nas. Niko nas ne kažnjava i ne sputava. Možemo krenuti putem svetlosti.” Čika Zoki je slobodan sledbenik svetlosti. I poziva sve pobunjenike da se sete svoje daleke prošlosti, jer će uskoro kucnuti čas za povratak u duhovne svetove; uskoro, kad bude prestao da postoji 3D svet, ali kad će oni koji veruju u spasenje preko nečije krvi i dalje ostati u 3D svetu, za razliku od nas koji ćemo se preseliti u 4D svet. Možete mrzeti i/ili voleti čika Zokija, ali ga nikako ne možete ignorisati i/ili nadgovoriti, jer čika Zoki nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Možda je čika Zoki najružniji na svetu, ali svakako nije budala i nije glup. Pozdrav svim ljudima dobre volje. Namaste.
Ti i duh dva različita pojma. Dok god piješ mleko puno kravlje krvi i gnoja, i umišljaš da si bog, odnosno "Ja sam onaj koji jesam", nema od svega toga ništa.
- - - - - - - - - -
Ti kažeš da jedeš samo zrele plodove koji padaju na zemlju... ti mora da živiš ispod drveta koje rađa 365 dana godišnje.
Pričaš o GMO produktima, kao da se radi samo o mesu. I ti plodovi koje jedeš su već decenijama genetski modifikovani. 'Organic food' kažu prodavci... a ko ti garantuje da to što je 'organic' već odavno nije modifikovano?
Apsolutno jedem samo plodove. Ne jedem stabljike biljaka. Pomešao si me sa kamaelom. On jede GMO soju i pravi kobasice i čvarke od nje, jer mu se jede meso, pa ga kopira.

Fuj. Ti kažeš da jedeš sve. Mora da živiš ispod vimena jadne GMO krave, pa umesto u muzilicu pičiš njeno mleko pravo u sopstveni drob.
Pričaš o GMO voću i povrću, a ne umeš ni da ga prepoznaš. Dakle, potrudite se da konzumirate samo prirodnu hranu, onu koja nije proizvedena u fabrikama/tvornicama. Uhhh... mnogo toga je GMO: paradajz koji ima mali krug na mestu gde se bere, a lepo izgleda, velik i crven, bez uboda insekata, a kad ga presečeš nožem ima samo “meso”, a malo ili nimalo semenki... nektarine u većini slučajeva, one silne pomorandže što ih žene donose na veganske radionice i konzumiraju i pored toga što sam im rekao da su GMO, jer nemaju semenke... prirodne pomorandže imaju semenke... isto važi i za limun i mandarine... kivi koji ima svetlo-zelenu boju i vrlo malo ili čak nimalo semenki... ananas koji ostaje tvrd dugo vremena, a ima ukus plastike... sve velike i na oko lepe jabuke (i kruške), koje izgledaju kao da su fotokopirane, imaju čak i kvrge na istom mestu... generalno svo lepo voće i povrće... lubenice koje imaju roze boju iznutra i vrlo malo (gotovo nimalo) semenki, koje neće da niknu kad ih baciš u saksiju... dugačke i na oko lepe banane koje dugo zadržavaju lepu boju i izgled, a tvrde su na zagriz... velike šljive koje nemaju nijedan ubod insekata (izgledaju lepo)... velike breskve, kajsije, kao i one breskve što imaju koru kao jabuke... grožđe koje ima veliku pucad i dugo ostaje sveže, kao da je tek ubrano... jagode koje imaju kvrge (nešto što liči na ljudske prste, što su pune ljudskih gena, pa ko ih jede ne da nije vegan, već je ljudožder), a imaju bljutav ukus... ogromne kelerabe... ogromne glavice karfiola koje dugo ostaju sveže... ogromne glavice brokolija koje dugo ostaju sveže... ogromne šargarepe koje su dugo sveže (sve prirodno brzo uvene)... crni i beli luk koji nikada ne izbacuje klice (ja kupujem samo onaj koji klija), a beli luk ogroman... neprirodno velike glavice cvekle... neprirodno velike glavice kupusa i kelja, koje dugo ne venu... dinje koje dugo ostaju sveže a imaju malo semenki... pirinač 85% (nemoguće je naći onih 15% na tržištu)... kukuruz 90% (nemoguće je naći onih 10% na tržištu)... sva soja i svi njeni proizvodi (nemojte se igrati da konzumirate tofu sir ili bilo šta od soje, recimo sojino mleko, što propagira Nina Martinović, ali i ostali nabeđeni vegani koji “ne konzumiraju GMO”, ali i izvesni samozvani nekadašnji Facebook sungazing guru, a sadašnji ravna ploča guru, CyberMikan, koji proždire meso, mleko i jaja, kao i masu industrijskih proizvoda, a laže budale kako nikada ništa ne jede)... itd... itd... jedino što 100% nije GMO, i to ne može biti, jeste kokosov orah, jer ljudi nemaju šanse da ga modifikuju, odnosno nemaju vremena za to, pošto drvo koje rađa plodove mora biti staro 50-ak godina... Malo više o kokosovom orahu Maja Volk je lepo objasnila ovde:
. U zdravlje.. Namaste.