Život posle smrti ??

Pa koliko se ja sjecam iz skole, "pricalo se" o nekom Principu ocuvanja energije.
Energija ne moze da se unisti, nego samo da se transformise...Ja ne mogu da vjerujem da se zivot pretvori u trulez (ili pepeo i prah, zavisi od licnog ukusa).

Pogresno si naucila.
Sta mislis da taj trulez, pepeo i prah ne nosi nikakvu energiju?
Svaki atomcic iz lesa pokojnika ce jednog dana biti ugradjen u neku novu zvezdu i tamo ce dati svoj maksimum da nekoj drugoj planeti podari zivot.
 
Pogresno si naucila.
Sta mislis da taj trulez, pepeo i prah ne nosi nikakvu energiju?
Svaki atomcic iz lesa pokojnika ce jednog dana biti ugradjen u neku novu zvezdu i tamo ce dati svoj maksimum da nekoj drugoj planeti podari zivot.
OOOO.....Ovo je tvoj poetski trenutak :)
"Bog zna od cega smo sastavljeni, Bog zna da smo samo prah" Stari Zavjet
 
Ko veruje u reinkarnaciju?

Hinduisti, budisti i pripadnici drugih religija cvrsto veruju u to sto govore: "Mi smo vec jednom ziveli i posle kraja sadasnjeg zivota zivecemo novi." I rani hriscani verovali su u to da se dusa cisti tokom reinkarnacija koje slede jedna za drugom (reinkarnacija: od latinske reci reincarnatio = ponovo postati meso). Tek je na petom ekumenskom saboru u Carigradu 553. godine utvrdjeno za veru hriscanske crkve: mrtvi ce ustati na dan Poslednjeg suda. Ko je sada u pravu? Ako se takva diskusija moze voditi dokazima, pristalice reinkarnacije sigurno imaju bolje karte u rukama. Jer, nauka je nemocna pred zapanjujucim primerima dokazane reinkarnacije.

Zasto Indijanac govori sanskrit?

Psihijatar, profesor dr Jan Stivenson sa univerziteta Virdzinija smatra se najznacajnijim istrazivacem na podrucju reinkarnacije. Sa ekipom koja ima vise od 50 saradnika proucio je 2000 slucajeva reinkarnacije. Njih 400 je zakljucio sa napomenom: "Reinkarnacija je potvrdjena." Stivenson se bavi samo decom. Kod dece uzrasta od dve do pet godina iskljuceno je da ih film, televizija ili govorkanja mogu podstaci na to da "sami izmisle" neki predhodni zivot. Sem toga, mladi ljudi stariji od sest godina gube secanje na zivot pre zivota. Dva od tih istrazivanja objavljena su u Casopisu za nervna i dusevna oboljenja, jednom od najvaznijih naucnih casopisa na svetu. U jednom slucaju radilo se o decaku iz indijanskog plemena Tlingita u americkoj drzavi Aljaska. Decakovi roditelji - oboje nepismeni - izjavili su da njihov sin govori jezikom koji oni ne poznaju. Stivenson je utvrdio da se radi o sanskritu, starom indijskom jeziku kojim vladaju samo naucnici i nekoliko hiljada Indijaca. Jos je vece interesovanje izazvala cinjenica da je mali indijanac znao da cita i sto je razumeo komplikovane naucne tekstove. Ali na engleskom nije znao da procita ni jednu jedinu rec. Pazljivo ispitivanje je pokazalo da je mali Indijanac bio ucitelj u nekom selu kod Bombaja. Cinjenica je da su u tom selu ziveli samo analfabeti. Ali postojao je mali manastir u kojem su se ljudi intenzivno bavili tekstovima na sanskritu. Pre nekoliko godina umro je mladi svestenik koga su ostali svestenici ismevali jer je govorio kroz zube. Mali Indijanac Tlingit na Aljasci takodje je govorio kroz zube. Slucajnost? Kod daljeg proucavanja plemena Tlingita Stivenson je naisao na njemu nepoznat oblik reinkarnacije: proricanje ponovnog rodjenja. Indijanac Viljem Dzordz, koji je ziveo od ribolova, rekao je svom sinu i snaji: "Vraticu se i postacu vas sin. Prepoznacete me po mladezima koje imam i u ovom zivotu." Avgusta 1949. godine Dzordz se udavio za veme ribolova. Ubrzo posle toga, njegova snaja je zatrudnela. Novorodjence je zaista imalo mladez kakve je imao stari Indijanac. Stivenson: "I rano je pokazao veliko znanje o ribolovu i camcima. Imao je saznanja o ljudima i mestima koja su daleko nadmasivala ono sto je mogao saznati na normalan nacin." Kada je mali Viljem - dobio je ime po dedi - ugledao onaj zlatni sat koji je u svom "prvom zivotu" poklonio sinu, posegnuo je za njim i rekao: "Moje sat." Cak je znao i sta pise ispod poklopca: "Viljem Dzordz, 17. januar 1947."

Odakle je Imad poznavao porodicu?

Godine 1964. Stivenson je sa drugim naucnicima otisao u seoce kod Bejruta u Libanonu. Tamo se 1958. godine rodio decak po imenu Imad, cija je prva izgovorena rec bilo zensko ime "Dzamila". Niko ga to nije naucio, niko u njegovoj okolini nije znao sta to ime znaci. Tek kasnije se otkrilo da se radilo o imenu ljubavnice koju je imao izvesni Ibrahim Boumazi, a cija je reinkarnacija, izgleda, bio mali Imad. Imadov otac nije poznavao porodicu Boumazi. Tek su Stivenson i naucnici koji su ga pratili povezali Imada, koji je u medjuvremenu napunio pet godina, i Dzamilinu porodicu. Decak je momentalno prepoznao sve clanove porodice i nazvao ih po imenu. Stivenson je pripitivao Imada o porodici. Od 58 pitanja Imad je tacno odgovorio na 54. Kod odgovora na preostala cetiri pitanja samo je razmisljao.

Ko je verovao u nastavak zivota?

Mnogi veliki evropski duhovi verovali su u ponovno rodjenje. Gete je napisao: "Siguran sam, kao sto vi mene vidite ovde, da sam vec hiljadu puta bio tu i nadam se da cu se jos hiljadu puta vratiti." Pesnik Hajnrih fon Klajst napisao je 1806. godine u jednom pismu: "Dodji, daj da ucinimo nesto dobro i pritom umremo! Jednom od milon smrti kojom smo vec umirali i kojom cemo jos umirati! To je kao da prelazimo iz jedne sobe u drugu..." Fridrih Veliki je prd smrt rekao: "Osecam da ce se moj zemaljski zivot uskoro zavrsiti. Ali, s obzirom na to da sam uveren u to da se nista sto postoji u prirodi ne moze unistiti, znam pouzdano da plemenitiji deo mene zbog toga nece prestati da zivi. U svom buducem zivotu necu doduse biti kralj, ali tim bolje: vodicu normalan zivot, a uz to povezan sa manje nezahvalnosti."
 
Ajd' da se vratimo na temu.

Kako se bira dalaj-lama?

Dalaj-lama, duhovni i politicki tibetanski vodja, odredjuje se iskljucivo uz pomoc reinkarnacije. Sadasnji dalaj-lama, cetrnaesti po redu od 1391. godine, prognan je iz Tibeta, a 1989. godine dobio je Nobelovu nagradu za mir. Prema verovanju njegove religije, on je reinkarnacija. Posle smrti 13. dalaj-lame 1933. godine u letnjoj palati u Lasi, pocelo je dugo intenzivno traganje po celoj zemlji za inkarnacijom umrlog. Do tada je Tibetom privremeno vladao namesnik. Predznaci su upucivali svestenike na to da se decak moze naci na severoistoku Tibeta. Godine 1935. namesnik je imao viziju na svetom jezeru Lhamoi Latse: posle duge molitve i meditacije ukazala mu se slika manastira sa kao zad zelenim i zlatnim krovovima, kao i slika kuce sa tirkiznim crepovima. Godine 1936, tri godine posle smrti 13. dalaj-lame, grupa lama i velikodostojnika dosla je najzad do manastira Kulmbum. On je imao zlatne i kao zad zelene krovove. A u obliznjem selu Tektseru nalazila se seljacka kuca s tirkiznim ciglama u kojoj je stanovala seljacka porodica sa decakom od nepune tri godine. Velikodostojnici su posetili kucu, ali nisu rekli o cemu se radi. Jedan od clanova grupe predstavio se kao namesnik, dok se pravi namesnik zadrzao u pozadini u odeci sluge. Ali decak se odmah bacio na pravog namesnika da ga prijateljski pozdravi. Namesnik je na sebi nosio lancic sa brojanicom koja je pripadala 13.lami. Decak je odmah pokazao interesovanje za svetinju pa je hteo da je uzme. Posle toga dete je moralo da prodje dalja ispitivanja. Tako je decak iz gomile brojanica izabrao onu koja je pripadala 13. dalaj-lami. Ponovo je prepoznao i bubanj i stap za hodanje. Nakon dugih procena i mnogo molitvi namesnistvo se slozilo da su nasli 14. dalaj-lamu. Cetrnaestog dana prvog meseca u godini Gvozdenog zmaja decak je postavljen na lavovsko postolje. Godine 1959. Kina je primorala dalaj-lamu da napusti Potalu, rezidenciju u Lasi, i ode u progonstvo.
 
Interesantna tema.
Posle čitanja "paralelnog sveta" i "Priče o karmi" ( na vr' mi jezika, al sad ne mogu da se setim ko to beše napisao ), i ja sam neko vreme razmišljala o tome. Ono jest' istina, bila sam klinče, pubertetlijka, a deca u tom dobu se lože na sve i svašta :mrgreen:
I dalje mi je interesantno, ali sada malo više kritički razmišljam. Prvo i osnovno, ta teorija reinkarnacije i ponovnog rodjenja u drugom telu, povlači za sobom jasan zaključak da na planeti "obitava" samo ograničen broj duša, koje se sele iz tela u telo. Kad se kritički pogleda, mal' je nelogično. Broj stanovnika planete stalno se uvećava. Odakle sad te duše, gde su do sad bile? Uzmimo pri tome u obzir da se ljudski vek znatno produžio u odnosu na pre samo stotinak godina.
Na prvom času fizike, tamo negde u šestom osnovne, prvo što kažu deci je - materija se ne može ni stvoriti ni uništiti, samo menja oblik. Ok, tako je kako je. Relacija materija - energija je jasna. I sada se zagovornici teorije o reinkarnaciji pozivaju na tu tvdnju. Duša se ne može uništiti.
Hmmmm :think:
A šta je duša?
Da li je iko ikada dao, makar i klimavu i nepreciznu definiciju, tj. bolje reći objašnjenje, šta je duša uopšte. Šta je to što jednom organizmu, uredjenom sistemu ćelija, tkiva, organa i organskih sistema, daje tu životnu energiju? šta mesu i krvi daje mogućnost da se kreće, razmišlja, govori.... šta je to što pokreće metabolizam???
Imaju li životinje to nešto nazvano - duša? Odnosi li se reinkarnacija i na njih?
I konačno, šta daje život organizmu nastalom tj. začetom veštačkom oplodnjom? A o kloniranim organizmima, trenutno i zvanično samo životinjskim, i da ne govorim.
Elem, samo glasno razmišljam. Imaju li zagovornici ove teorije odgovore na ova pitanja?
 
atakualpa zanimljivo... nikad toliko nisam razmisljao o reinkarnaciji. Mislim da je ljudima mnogo lakse da veruju da ce opet da se rode na ovom svetu, nego da ce da odu u neki tamo nepoznati svet, za koji cak nije sigurno ni da postoji. Za ovaj smo valjda sigurni da postoji. :) U Srbiji je verovatno mnogo lakse da se veruje u odlazak na taj drugi nepoznati svet. :) Mnogo bi bilo nezgodno da zivis nekoliko zivota ovde. :)

A sto se tice onih prica. Zanimljive su. :)
 
Atakualpa ako dozvoljavas da odgovorim na tvoja pitanja

Prvo i osnovno, ta teorija reinkarnacije i ponovnog rodjenja u drugom telu, povlači za sobom jasan zaključak da na planeti "obitava" samo ograničen broj duša, koje se sele iz tela u telo. Kad se kritički pogleda, mal' je nelogično. Broj stanovnika planete stalno se uvećava. Odakle sad te duše, gde su do sad bile?
Ali nisi uzela u obzir da se i broj zivotinja smanjuje. I zivotinjske duse koje evoluiraju inkarniraju se u coveka. Sigurno je da takve duse koje su skoro zavrsile sa zivotinjskim iskustvom mozes da nadjes i u svojoj okolini. Ja takve duse ponekad nazivam nezrele duse. Nezrela je zato sto je tek pocela sa ljudskim iskustvom - zato je tako bliska sa zivotinjama. Zato je tako materijalna u svemu, cvrsto se drzi granica uma i za sve trazi culne dokaze koji njoj odgovaraju.
A o kloniranim organizmima, trenutno i zvanično samo životinjskim, i da ne govorim.
Elem, samo glasno razmišljam. Imaju li zagovornici ove teorije odgovore na ova pitanja?
I klonovi imaju dusu. Telo je kopirano,i onda dusa ili udje spontano ili u specificnim slucajevima dusa za koju su odlucili da ce da animira to telo je nasilno ubaceno u njega. Kloniranje vec postoji od 1927 god. A to sto serviraju naivnim ljudima da postoji od sad,to je za malu decu. Nego,ima jos neke stvari u koje ja nisam hteo ulaziti.

Ljudski klon se ne moze prepoznati. Ove sad nove reptilske,da.Cekam da vidim da li ce ovog meseca da mi posalju ovakve.Rado ih cekam,da mogu da usavrsavam svoje borbene sposobnosti.Neko bi mozda pomislio da ja imam nameru samo da se odbranim.ne,ne
 

Back
Top