Interesantna tema.
Posle čitanja "paralelnog sveta" i "Priče o karmi" ( na vr' mi jezika, al sad ne mogu da se setim ko to beše napisao ), i ja sam neko vreme razmišljala o tome. Ono jest' istina, bila sam klinče, pubertetlijka, a deca u tom dobu se lože na sve i svašta

I dalje mi je interesantno, ali sada malo više kritički razmišljam. Prvo i osnovno, ta teorija reinkarnacije i ponovnog rodjenja u drugom telu, povlači za sobom jasan zaključak da na planeti "obitava" samo ograničen broj duša, koje se sele iz tela u telo. Kad se kritički pogleda, mal' je nelogično. Broj stanovnika planete stalno se uvećava. Odakle sad te duše, gde su do sad bile? Uzmimo pri tome u obzir da se ljudski vek znatno produžio u odnosu na pre samo stotinak godina.
Na prvom času fizike, tamo negde u šestom osnovne, prvo što kažu deci je - materija se ne može ni stvoriti ni uništiti, samo menja oblik. Ok, tako je kako je. Relacija materija - energija je jasna. I sada se zagovornici teorije o reinkarnaciji pozivaju na tu tvdnju. Duša se ne može uništiti.
Hmmmm

A šta je duša?
Da li je iko ikada dao, makar i klimavu i nepreciznu definiciju, tj. bolje reći objašnjenje, šta je duša uopšte. Šta je to što jednom organizmu, uredjenom sistemu ćelija, tkiva, organa i organskih sistema, daje tu životnu energiju? šta mesu i krvi daje mogućnost da se kreće, razmišlja, govori.... šta je to što pokreće metabolizam???
Imaju li životinje to nešto nazvano - duša? Odnosi li se reinkarnacija i na njih?
I konačno, šta daje život organizmu nastalom tj. začetom veštačkom oplodnjom? A o kloniranim organizmima, trenutno i zvanično samo životinjskim, i da ne govorim.
Elem, samo glasno razmišljam. Imaju li zagovornici ove teorije odgovore na ova pitanja?