Život pisan srcem

motivacioni-citati-sa-slikom.jpg
 
Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za tristo godina,
pa zar je to neko vrijeme?

Past ću ti na prozor u spodobi jednog bezprizornog
razrokog fotona.Posadit ću se u obliku
prašine, spale nelome s cipela,
na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi.

Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma to je
grozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od
žalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati
SExnKzG.jpg

Sotola Jiri
 
67974956_476933393100195_7085962002719309824_n.jpg


“Cesto uljuljkujem svoju uzavrelu krv da se smiri:nesto tako primamljivo,tako plaho kao sto je ovo srce nikad nisi video!Ali zar tebi dragi prijatelju treba to da kazem,tebi koji si toliko puta preneo teret gledajuci me kako prelazim iz tuge u raskalasnost,i iz slatke melanhonlije u kobnu strast.Mazim to svoje srdasce kao bolesno dijete;sve sto mu je volja dopusteno mu je.
Nemoj o tome dalje da pricas jer ima ljudi koji bi mi zamjerili…”


“Samo crne oci da joj vidim i vec mi je dobro…Ali ta praznina,ta uzasna praznina koju osjecam ovdje u grudima!-Mislim kad bi jedared mogao da je pritisnem na ovo srce,sva ta praznina bi se ispunila…”



J.V.Gete
 
Koraci jeseni

Kad prođe septembar ostavljajući rastrt ćilim

po kojem će prošetati oktobar,

kroz vrata proviruje novembar,

ciničan, hladan i pakosno realan,

opominjuć, tjerajući na jasan pogled

kroz tek otškrinuta vrata,

još maglovita, ali prokleto jasna i savršeno

bistra, tjeraju na razum...

razum koji izbriše bijeg od sopstva, bijeg od

okovane duše teškim lancima nepreboljenog

i prisili da podignem pogled,

širom otvorim oči,

razbistrim sjenke potisnutih sjećanja

i skupim krhotine poniženog bića u dostojanstvenu suzu,

jednu, jedinu...najtežu, a najvrijedniju.

60905104713822c2211031931a181b3a.jpg
 
"Nemati prošlosti je ostati bez budućnosti. Ali ako tamo ostanemo, ako se tamo zaglibimo, budućnost zbog koje smo se u nju vratili postaće nedostižna. Proći će pre nego što shvatimo da je sve - sadašnjost. Da je sve uvek u istoj ravni. Da je nerazumevanje onoga što je bilo juče jemstvo da ćemo još manje razumeti ono što nas čeka, a najmanje ovo što danas radimo."

Borislav Pekić
 
Gde si?

Razgolicena klizim ivicom
bez tebe i privlacim
neke sive duse,opasne
a opet preslabe za mene.
Imaju nadu a nemaju
snagu tvoju i dah tvoj
kojim ledio si
kosti moje i meso moje
I oci moje sada slepe
kojima te ne vidim vise.

Gde si ?

Plasim se One u meni
koju si stvorio odlazeci.
Kojoj si dao moc
da dan pretvori u noc
i zaljenje jedno kojim
ozidava zidove kuce
bez krova i dimnjaka
bez dovratka i vrata
bez prozora i muskatla
bez stubista kojima se
niko popeti ne moze
N.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top