Život pisan srcem

Nekada moraš otići, da vidiš ko će doći za tobom. Nekada moraš pričati tiše,
da vidiš ko te sluša. Nekada se moraš potući, da vidiš ko je na tvojoj
strani. Nekada moraš donosti pogrešne odluke, da vidiš ko će ih
ispraviti. NEKADA MORAŠ VOLJENOJ OSOBI DOPUSTITI DA ODE, DA VIDIŠ DA LI
TE VOLI DOVOLJNO DA SE VRATI ...
 
"Da li je kraj kada kazes da je kraj, ili kad to osetis a nista ne kazes? Ponekad mi se cini da nas zivot samara i kad nadjemo ono sto smo trazili, shvatimo da nemamo mogucnost da to imamo. Lampioni i secerleme u izlogu radnje. Vidis, ali ne mozes da ih dotaknes. Hteli bi, ali ne mozemo. Jednostavno, sve je protiv nas.

Tonemo devojcice, polako ali sigurno. Nestajemo u svojoj nemoci. I niko nije kriv za to sto vise nemamo daha da nastavimo jurnjavu za svojom senkom. Hteli bi da placemo ali suze su presusile. Sakrivamo bol gubitka. Moramo da idemo dalje stisnutih zuba. Tesimo se da smo, bogatiji za jedno iskustvo. Vreme leci sve!

I sta ce biti sa nama? Da li ce nas film ipak naci svoj happy end? Verovatno ne, jer to se dogadja samo u snovima ili na bioskopskom platnu. Ono HAPPY su nam ukrali, ostalo je samo END.
 
Bicu iskrena,jer ima onih koji mi veruju,
Bicu realna,jer ima onih kojima je stalo,
Bicu jaka,jer patnja je velika,
Bicu hrabra,jer izazova je mnogo,
Bicu prijatelj svima-i neprijatelju i onom sto prijatelja nema,
Davacu i zaboravicu da sam dala,Bicu nesalomljiva,jer slabosti svoje znam,
Popravicu se-i smejacu se-i voleti-i uzdici.
 
Moć duha
Svaka misao, je kamen u izgradnji sudbine
Vjera je sjeme svih čuda
Mir, akumulator snage
Razmažen omiljeni strah, mirno iščekivanje uspjeha
Moramo upoznati čudesnu moć koju imamo u sebi,
a nismo je ni svjesni. Ne poznavajuči život, često svoju
energiju usmjeravamo u negativno, tako uništavamo sebe i druge
 
Seli smo za sto daleko od gužve. Mirno i tiho i tamno. Dopalo mi se. Narucio sam jastoga. Džoana je uzela nešto cudno. Narucila je na francuskom. Bila je prefinjena, mnogo je putovala. U neku ruku, ma koliko to nisam voleo, kultura je korisna kad gledate u jelovnik ili tražite posao, narocito kad gledate u jelovnik. Oduvek sam vukao komplekse od kelnera. Stigao sam suviše kasno i sa nedovoljno toga. Kelneri su svi citali Trumana Kepota. Ja sam citao rezultate trka.
 
Pisano ..:heart:

Zavese navucene..samo lampa svetli...Ona pred njim..stoji..Grli je snazno..zavlaci prste u njenu kosu..privlaci je sebi lizuci joj uvo i vrat..pritiska je uza zid drzeci je za bokove...pogledom prati trag njenih prstiju..oseca njene usne ..ne skida joj haljinu..zna da ispod nema nista..ljubi joj male okrugle i cvrste grudi koje mirisu na breskve.Stiska je uza sebe..lagano je podize drzeci je za bokove da obavije noge oko njega..pritiska je uza zid..ona obara vazu na komodi trazeci oslonac...ubrzano dise..jeca..oseca njen dah na svom vratu ..stisak njenih nogu.. i kako se zateze ko struna na harfi dok ludost neopisiva pocinje da traje..



belikostim.jpg
 
More života...!
Bačena u ovo more života
da borim se kako znam
ponekad me i prekrije
koji plimni val...
Kad mi bol nagriza tijelo
kad spoznah ljudsku zlobu
kad mislim da nema nikoga
da sam sama na svijetu,
pomislim na tebe,
koji si tako daleko.
Teško je dočekati
da bol se smiri
da nastupi tišina
da uplovim u mirnu luku
da me smiri tvoja blizina.
Bačena u ovo more života
borim se kako znam,
Bože vodi me dalje
jer dalje se prepuštam...!!!
Zana...!
 
Povremeno moram da podsetim sebe, da se svrha života ne sastoji u tome da se završe svi poslovi, već u tome da treba uživati u svakom koraku duž životnog puta...Zapamtite, kada nas jednom ne bude bilo, biće i dalje nezavršenih poslova..I znate šta..Neko drugi će ih obaviti umesto nas..Zato ne gubite svoje dragocene trenutke žaleći zbog nedovršenih poslova...


zivot.jpg
 
''Obećala je da će doći ako bude lepo vreme.
Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi.
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak...'' Matija Bećković



 
...Nikada nemojte obraćati pažnju šta ljudi misle o Vama...Oni vas mogu potcenjivati ili precenjivati...Dok ne otkriju Vašu pravu vrednost, vaš uspeh zavisi u najvećoj meri od toga šta Vi mislite o sebi, i da li verujete u sebe...Kako zračite, tako i privlačite...I mislite pozitivno...


 
3090itw.jpg

Retko čarobne trenutke zalaska sunca u kasno leto iznad Dunava, poželela je da vidi baš tog predvečerja.
Dobro, nije samo to bio razlog što je žurno obuvala svoje crne platnene patike...Znala je ona kad će sigurno zateći nekoga ko je često, možda prečesto u njenim mislima. Nije osećala ni grižu savesti, nije osećala ništa sem želje da ga opet vidi, da opet....Na kraju, zar nije imala i ona pravo na svoj deo sreće, - sama se pitala i odgovarala, onako za sebe.
Dok je stajala na bedemu, posmatrala ga je kako polako pakuje svoj pecaroški pribor, veže čamac uz obalu, polako i vešto. Ko li ga čeka kod kuće ? - pomisli u jednom času. Koga li grle te iste ruke, nežne, čvrste i sigurne ? S kim deli svakodnevne brige, ima li decu, šeta li ih nekad, liče li na njega.....?!Dugo ga je posmatrala dok je stajala na bedemu. Njega je opet nešto nateralo da se okrene, kao da je osetio nečiji pogled ....Ima stvari koje se ne govore rečima, gde pogled ili pokret tela govor mnogo više.
Pošao je prema njoj ćuteći, uzeo je u naručje poput deteta kome treba zaštita a ona se oseća sigurno u tim rukama jakim i nežnim istovremeno. Nosio je prema čamcu, odvezao ga sa stuba gde je malopre bio privezan i pustio ga da lagano klizi niz reku. I njegove ruke su počele da klize po telu žene koja mu se davala kao zemlja žedna kiše.
Nisu stigli da se zajedno dive čarobnom prizoru zalaska sunca nad rekom, ali su
zajedno doživeli one čarobne trenutke pripadanja dvaju bića koja se tako dobro i bez reči razumeju. Slepljeni od znoja i vlastitih sokova, dugo su još ćutali ležeći u čamcu. I reka je ćutala dok je mirno tekla krajem.
 
Poslednja izmena:
Sećam se dugog besnog pisma koje sam jednog dana dobio od čoveka koji mi je rekao
da nemam prava da kažem kako ne volim Šekspira. Poverovaće mi isuviše mnogo mladih
i neće se potruditi da pročitaju Šekspira.Nisam imao prava da uzmem takvu slobodu. I tako dalje i tako dalje.
Nisam mu odgovorio. Ali odgovoriću ovde.J.ebi se, druže.. A ne volim ni Tolstoja..
 
Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.

Sakrij me.
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,

Samo ljubav mi ne sakrivaj
 
Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu) - Molitva majke Tereze

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!

...

Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.

euiumo.jpg
 
Poslednja izmena:
Cinilo mi se da u mom telu više nema atoma snage. Kao da mi se neko prikrao iza leda i bešumno iskopcao utikac. S oba lakta na stolu, zagnjurio sam lice u šake.
U toj tami, mislio sam na kišu koja pada na pucini. Na kišu koja tiho pada na široko more, a da za to niko ne zna. Kiša bešumno udara u morsku pucinu, a da za to ne znaju cak ni ribe.
I sve dok neko nije došao i nežno mi spustio ruku na leda, samo sam mislio na to more.
 

Back
Top