Život pisan srcem

[AQUARlUS]

 

[DUNJA W]

[SIZE="3"]"Zamislite da postoji Banka koja svako jutro položi na Vas racun sumu od 86.400 dinara.

Ta Banka nece sacuvati taj iznos na racunu.

Svake noci ce ponistiti iznos koji nije u toku dana upotrebljen.
...Sta cete uciniti?
Povuci cete sav iznos do zadnjeg dinara, naravno.
Svi mi imamo racun u takvoj Banci.

Ime te banke je : VREME

Svako jutro ova Banka Vam polozi na racun 86.400 sekundi.
Svake noci ova Banka ponistava i smatra nevazecim ostatak koji nije upotrebljen u odredjene svrhe.
Ova Banka ne cuva Vasu stednju i ne dozvoljava prenose.
Svakog dana se otvara novi racun.
Ukoliko ne upotrebite dnevni iznos na raspolaganju, gubitak je Vas.
Nema kredita na iznos od sutra.
Morate ziveti sadasnjost s iznosom od danas.
Investirajte tako da postignete maksimum u vlastitom zdravlju i sreci.

Sat nastavlja s otkucajima.

Dostignite maksimum svakog dana.

• kako bi shvatili vrednost jedne godine upitajte osobu koja je bila u komi 12 meseci

• kako bi shvatili vrednost jednog meseca upitajte jednu majku koja je rodila prevremeno

• kako bi shvatili vrednost jedne nedelje upitajte izdavaca nedeljnika

• kako bi shvatili vrednost jednog sata upitajte dvoje zaljubljenih koji cekaju na susret

• kako bi shvatili vrednost jedne minute upitajte nekoga ko je upravo zakasnio na voz

• kako bi shvatili vrednost jedne sekunde upitajte nekoga ko je upravo izbegao nesrecu

• kako bi shvatili vrednost delica sekunde, upitajte sportistu koji je dobio srebrnu medalju na olimpijadi

• dajte vrednost svakom trenutku u kojem zivite i dajte mu jos vecu vrednost,
ukoliko ga delite s posebnom osobom, toliko posebnom da to zasluzuje.

Ne zaboravite, vreme ne ceka nikoga.
Cenite li dovoljno vreme koje Vam je na raspolaganju?''

 

[DUNJA W]

''Prirodno je da covek nosi u sebi nesto od dana koji su prosli.
Prirodno je i da misli na buducnost i da masta o njoj.
Ali,ziveti,
ma i delimicno u proslosti,ili u buducnosti,opasno je i nezdravo.

...To znaci trovati trenutak u kome zivimo,
ne spasavajuci nista od proslosti
i ne radeci nista za buducnost.

Najvecim i najboljim delom svoga bica,
glavninom srca i razuma,
covek treba da je uvek i ceo u sadasnjem trenutku,
u jedinom pravom i mogucem zivotu.''

~Ivo Andric~

 

[AQUARlUS]

 

[gost 254762]

SVI IMAJU SVOJE RAZLOGE...
Ako ne poštujemo neku osobu zašto se onda čudimo kada nam ta osoba vrati nepoštovanje. Čak nije ni bitan način - bitan je ishod situacije. Vratiti, poniziti, povrijediti. Svaka uvreda, svako odbijanje, hladnoća, nezainteresiranost, niski udarci i konstantni prigovori su neka vrsta nepoštovanja....nepoštovanje se vrati nepoštovanjem-UVIJEK.. Kaže se da pametniji uvijek popušta - značilo bi da trebamo okrenuti leđa i otići... A ja kažem: da pametniji uvijek popušta - budale bi vladale svijetom...
Postoje različiti razlozi zašto ljudi varaju... Kao što i postoje raličiti karakteri, različiti ideali kojima teže, i različite situacije koje ih dovode do prevare.Kada nas pitaju zašto ne ostavimo prije nego odlučimo prevariti.Pa možda zbog slabog karaktera.Možda neki uživaju u tome.Kada bi vjerovali da će se takvi ljudi promijeniti- To bi bila velika laž ..Ali ljubav uvijek ponovo rađa nadu. Možda će drugi put biti bolje...Postoji li veza gdje nitko nikoga ne vara? Sve je moguće, ali ljudski odnosi se ne mogu izraziti formulom.A da zloba..varanje ...ne postoji-Bili bi savršeni ljudi, savršene ljubavi, savršeni brakovi...
Vjerujem da savršenstvo postoji u dobroj nakani... ali mislim da ne postoji ništa savršenije od onoga što želimo sami sebi-PRVO SEBI,ONDA DRUGIMA...TAKVI SMO MI LJUDI..
Ja želim.. trudim se. Ne opravdavam se. Ne želim griješiti, ali nisam anđeo. I pogriješit ću-Tad valjda naučit ću. Govorim o sebi. Ne o drugima. Svi imaju svoju priču...Svi imaju svoje razloge...
Kvalitetna osoba nije ona koja ne vara, ne griješi, nego ona koja ništa ne učini da bi promjenila situaciju, koja nikad ne nauči, koja se ne trudi, NIKAD. Ona koja sebe ne "gradi"... A "gradimo" se na greškama, na iskustvu...jer mi smo samo obični ljudi..

 

[gost 254762]

Vjerovala sam da u svakom čovjeku postoji nešto dobro i kako svatko zaslužuje drugu priliku. Zbog tog sam razmišljanja nekoliko puta prešla preko svojih riječi koje sam tako dugo gradila. Meni je prijateljstvo sveto, kao i veza, kao brak, kao djeca... To je nešto uzvišeno što se treba graditi, neprestano "zalijevati" da bi uvijek cvjetalo. Svi mi imamo mušice,greške, ali postoje greške koje se ne dešavaju iz propusta, iz neznanja, iz povrijeđenosti, nego iz zlobe. Čiste zlobe. A čine ih isto takvi ljudi-zlobni...
No, život je škola. Povrijedimo ljude koje volimo, kajemo se i obećamo im da to više NIKADA nećemo napraviti, ali postoje ljudi koji i nas povrijede, a nisu baš toliko jaki da bi rekli oprosti jer za to ipak treba imati dušu, srce i razumjeti svoje postupke... I zato se najbolje maknuti od takvih ljudi...jer će to ponovno napraviti, jer su jednostavno takvi. Ne volim takve ljude.
Ne volim ljude koji ne znaju reći molim, hvala, izvoli, oprosti...
Dužnost bez ljubavi stvara ljutnju. Odgovornost bez ljubavi stvara bezobzirnost. Pravednost bez ljubavi stvara poteškoće. Spretnost bez ljubavi stvara okrutnost. Prijateljstvo bez ljubavi stvara licemjerje. Urednost bez ljubavi stvara sitničavost. Čast bez ljubavi stvara ponos. Vlasništvo bez ljubavi stvara bijedu.Život bez ljubavi nema smisao. - ALI, život u ljubavi je sreća i radost.
Ne volim ljude kojima je najčešći odgovor ne znam, možda, ali. (Sve je ok, ALI...uffff) Uvijek je na površini ono ALI. Dolazim do zaključka da sam prilično jednostavna osoba i da mi je tolerancija jača strana. I opraštanje i razumjevanje. Sve kod mene ima svoje zašto i tisuću zato; uzrok, svrhu, cilj, bit, početak i kraj.
Ne volim ljude koji uporno ponavljaju iste greške i onda plaču i krive druge zbog svojih grešaka. Ne volim ljude koje ne znaju donijeti odluke. Ne volim ljude koji ne stoje iza svojih riječi, koji ne poštuju tuđe vrijeme i neprestano kasne. Ne volim ljude koji se ne trude.
Volim ljude sa smješkom na licu koji me tjeraju naprijed. Volim iskrene ljude makar me njihova iskrenost pokopala 2 metra ispod zemlje. Volim odane ljude ,ljude koji uvijek nađu put kući i nikad ne grizu ruku iz koje jedu. Ja volim ljubav...

 

[gost 254762]

ZIDOVI KOJI SE ISPRIJEČE NA PUTU
DO NEČEGA ŠTO ŽELITE-POSTOJE S RAZLOGOM.
NISU TU DA NAS ZADRŽE VANI NEGO DA NAM DAJU
ŠANSU DA POKAŽEMO KOLIKO JAKO TO ŽELIMO.
ZIDOVI SU TU DA ZAUSTAVE ONE KOJI SE NE ŽELE
DOVOLJNO POTRUDITI.
RADITE LI NEŠTO LOŠE ILI POGREŠNO I NITKO SE NE POTRUDI ISPRAVITI TO,
ZNAČI DA SU ODUSTALI OD VAS.
KRITIČARI SU ONI KOJI NAS VOLE,BRINU SE ZA NAS I POMAŽU DA SE RAZVIJEMO U CJELOVITU LIČNOST.
VAŽNO JE MISLITI I NA DRUGE LJUDE,TE IM REĆI DA VAM JE ŽAO AKO STE IH POVRIJEDILI.
VAŽNO JE GOVORITI ISTINU I PRIZNATI AKO SMO ZABRLJALI.
ŽIVITE LI NA DOBAR NAČIN,SUDBINA ĆE SE POBRINUTI ZA OSTALO. SNOVI ĆE DOĆI DO NAS..

 

[mari47]

Znam, ne možeš mi oprostiti moje grubosti
koje izgovorih onog dana,
one noći kad odoh od tebe
kao da će mi noć pomoći
da te zaboravim.
Na mom mestu da si bio ti
i saznao kako nisi jedini
kome dajem sve svoje;
telo, dušu, svoje najsladje dodire..
da li bi birao reči
a znao da medju nama
postoji i neko treći ?
Znam da mi ne bi oprostio,
možda bi i mene kao i tebe
ubila preteška reč,
ali te molim - ne zaboravi me,
ako to nisi već.

 

[gost 254762]

KULTURA U SVIJETU I KOD NAS...
U SVIJETU se kaže "Dragi kolega, dugo se nismo vidjeli." KOD NAS se kaže "Pa di si ti, ***** ti materina!"
U SVIJETU se kaže "Gospodin je veoma obrazovan." KOD NAS se kaže "On je *****!"
U SVIJETU se kaže "Oprosti, ali malo sam te duže čekao." KOD NAS se kaže "Di si više, debilu jedan!"
U SVIJETU se kaže "Mislim da niste dobro pogledali sve činjenice ugovora." KOD NAS se kaže "***** te ćoravog!"
U SVIJETU se kaže "Mora da se šalite." KOD NAS se kaže "Sereš!"
U SVIJETU se kaže "Dobar tek!" KOD NAS se kaže "Diši malo!"
U SVIJETU se kaže "Vaša sekretarica je vrlo simpatična." KOD NAS se kaže "Jel ***** ti to?"
U SVIJETU se kaže "Koju funkciju gospodin ima u firmi?" KOD NAS se kaže "Koji je on *****?"
U SVIJETU se kaže "Trenutno nismo zainteresirani za reklamu." KOD NAS se kaže "Koji će mi ***** reklama?"
U SVIJETU se kaže "Smatram da njegovo mišljenje ne treba uvažiti ." KOD NAS se kaže "Ko ga ****!"
U SVIJETU se kaže "Ovaj projekt je lako ostvarljiv." KOD NAS se kaže "To je pušiona."
U SVIJETU se kaže "Taj zakon ne treba uvažavati." KOD NAS se kaže "**** zakon!"
U SVIJETU se kaže "On nema mnogo utjecaja." KOD NAS se kaže "Može mi ga popušit!"
U SVIJETU se kaže "Hvala!" KOD NAS se kaže "(u rječniku hrvatskog jezika taj izraz ne postoji)."
U SVIJETU se kaže "Izvinite!" KOD NAS se kaže "*******!"
U SVIJETU se kaže "Neću." KOD NAS se kaže "Hoću *****."
U SVIJETU se kaže "Zašto odbijate daljnju suradnju?" KOD NAS se kaže "Koji ti je *****?"
U SVIJETU se kaže "Ne bih se složio sa Vama." KOD NAS se kaže "**** ti tu priču."

 

[karpos]

Mi se
ni poljubili
nismo,
niti smo osetili
slast dodira,
vrelih usana,
a ipak se
volimo...
Mi se
ne držimo
za ruke,
niti gledamo
zajedno
zalaske Sunca,
ali, gledajući ih
razdvojeni
u sutonu dana,
mi smo bliski...
Bliskiji,
nego mnogi drugi...
Dodir misli čini jačim
svaki trenutak
sna ove jave...

 

[REVELIN]

"Pojedine osobe u grozničavoj želji da izgrade jedan svet u koji nijedna
spoljašnja pretnja ne može da dopre, razviju preko svake mere, odbrambene
mehanizme protiv spoljašnjeg sveta-nepoznatih ljudi, novih mesta, drugačijih
iskustava-ostavivši pritom unutrašnjost bez ikakve zaštite. Od tog časa,
Gorčina moze nesmetano da krene u svoj ubilački pohod."

 

[Nina]

Pisano

Bez tebe
Ja sam samo sanjar
sa nedosanjanim snovima,
jedno pokidano,
napola izjedeno
licidersko srce
s otiskom
tvoga ujeda
na njemu..
ja sam samo
bure baruta
sto ceka momenat
da ekspolodira
od tuge....

Zato,
budi tu kraj mene,
cuvaj me i voli,
zagrljajem ukloni
tugu,
poljupcima pokazi
ljubav,
a dahom oduvaj
sve moje strahove.

I uzvracam
ljubavlju
cistom
kao dusa
novorodjenceta
strascu
fanatika,
odanoscu beskrajnom

I volim,
volim,
volim
telom,
srcem
i dusom zene.

 

[Nina]

 

[mari47]

Ponekad, kad ne mogu da zaspim,
kad mi noć dodje kao kazna,
prebirem po životu svome,
neka stranica ispisana,
neka potpuno prazna,
Neke bih da izbrišem,
baš one u kojima se samo snilo,
a bilo je toga dosta,
baš je dosta bilo.
Pa krenem redom
kroz svoja sećanja
i čega li se sve ne setim,
pa razmislim bolje -
kome li se ja to svetim.
Sebi, svojim željama
snovima svojim...
Ma, nesnosni živote,
isprepleten snovima mojim
ja i da se opet rodim
opet bih krenula
snovima utabanim
životom svojim.

 

[Nina]

Pisano

Cudne su ove zimske zore za razliku od letnjih koje su tople pre svega..ali jedno im je zajednicko..besane su..koliko god zeleli san..on vam ne dolazi..ili dodje ali malo ..tek da kazete da ste spavali..i onda stojite kraj prozora..gledate u crno koje polako prelazi u sivilo jednog od ovih martovskih jutra..jedino vam je zao sto nevidite zvezde..zvezdice..one blize i one dalje koje svetle..veneru i jupiter..da ste astrolog ili da se bar malo razumete u tajne ..znali bi koja vam je planete u kojoj kuci i zasto je sve tako..i da li je bas moralo tako..jer u zvezdama je sve zapisano..jedna je vasa..sa jedne ste dosli i na tu jednu ce te otici....jednom..A ja..?Ja cu se jos vise plasiti veceras..plasicu se onoga sto dolazi..onih dana koji ce sa sobom nositi svu ovu tisinu.Osetih kako se opet ledim pred tim saznanjem..i shvatih da ne mogu da podnesem misao da vise necu cuti njegov smeh. Za mene je on bio kao izvor u pustinji. Da ga necu videti..Da se necemo dodirnuti..Da mu necu moci reci koliko ga volim i koliko mi nedostaje..Bas tako..I onda sam se iznenada setila decaka iz Malog princa...koji je pametniji i mudriji toliko puta koliko ja nisam bila

 

[gost 254762]

Ako čovjek stalno čini samo ono što mora i što mu drugi kažu, onda je on na neki način zarobljen. Zašto zarobljen? Pa zato što nema priliku napraviti ili učiniti ono nešto što bi baš njemu bio gušt. Ponekad je stvarno potrebno u životu guštati. Ako naporno radite ili učite - uzmite odmor; šećite, trčite, otiđite s prijateljima na piće, razgovarajte, igrajte se – bilo kako se relaksirajte – kako god Vama u tom trenutku najbolje odgovara. Ako imate potrebu nekome reći koliko ga volite i koliko Vam je stalo do njega – slobodno to učinite. Sigurno će mu biti drago što to čuje. Ako imate želju – bilo kakvu – ispunite si je ili recite nekome da Vam je ispuni. Ne postoji tako velika želja koja se čovjeku ne može ostvariti. Potrebno je samo dovoljno jako to željeti... Ako ste uspjeli u nečemu, a drugima taj Vaš uspjeh nije toliko velik koliko je Vama – ako ništa drugo, sami sebe nagradite – jer drugi ne znaju što je sve potrebno da se postigne nešto s čim nisu u doticaju. Ako imate san, nastojite ga živjeti... Snovi, koliko god mogu tijekom spavanja biti uvjerljivi, toliko kad ste budni mogu biti realni. Sve ovisi o tome kako Vi to shvaćate...

Ali jedno je najvažnije od svega; da ne sumnjate u sebe. Sve što ste ikada htjeli učiniti, vidjeti, ostvariti, pokušati... sve to i možete! Dovoljna je samo jaka želja, samopouzdanje, podignuta glava i vizija. Ako imate viziju svog uspjeha, onda imate i strategiju njegovoga stvaranja i ostvarivanja. Ako imate strast prema tome nečemu u čemu želite uspjeti, onda Vam je uspjeh sigurno zagarantiran i nitko Vas na putu do Vašeg cilja neće moći zaustaviti.

Katkada se dogodi mali zastoj. Te zastoje trebamo shvatiti kao odmorišta ..

I ako ne uspijemo prvi put u onome što smo naumili, što je mala vjerojatnost, nije sve propalo – bit će još prilika. Bit će ih jako puno – toliko da ih nećemo sve ni morati iskoristiti. Zato se ne dajte i idite dalje svojim putem, putem koji vodi prema ostvarenju Vaših ciljeva. Jer ako postoji suprotnost uspjehu – to nije neuspjeh, nego odustajanje...

 

[gost 254762]

Ostaje mi samo ovaj život,
kojeg ne bih mijenjala ni za što na ovome svijetu...


Jako često se nađem u situaciji da razmišljam o svom životu i životu općenito... Normalno je da čovjek razmišlja o tome kako živi, o tome da li je sretan u životu, da li je zadovoljan svojim životom, što bi želio ili mogao poboljšati u svome životu...

Nažalost, u mojoj se blizini često nađu ljudi koji svoj život ne znaju ili ne žele poboljšati. Stalno se okreću prema prošlosti, odnosno prema događajima i trenucima kojih više nema i nikada se neće vratiti. Pate zbog toga što više nema onoga što su voljeli i ne žele se trgnuti i krenuti dalje. Dozvoljavaju si da zbog toga propadaju i gube one životne vrijednosti koje su im ostale i koje su im donekle bile zagarantirane. Drugi su pak, lijeni i nedovoljno zainteresirani za svoj uspjeh, te im je u životu bitno samo to kako će se zabaviti, kako će se što bolje provesti i proveseliti, a ne razmišljaju o tome da nema većeg zadovoljstva, veselja i zabave onda kada se to odvija kao posljedica pozitivnih i uspješnih rezultata.

S druge strane, ima i onih ljudi koji imaju sve ovo prethodno navedeno, a ne znaju to cijeniti. Oni pak, ne razumiju da bi neki dali sve na svijetu za to što imaju oni i da bi itekako voljeli i cijenili to da je njihovo. Na primjer, ljubav. Neki ljudi i ne znaju kako su sretni zbog toga što imaju dugotrajne veze, uspješne, pune poštovanja, razumijevanja... Oni bi željeli nešto više. Željeli bi da bude po njihovom, da bude kako oni žele. Zaboravljaju na kompromis, uzajamno poštovanje, pomaganje, na to da bi njihov zajednički odnos sa osobom s kojom su u vezi mogao izgubiti na vrijednosti i potonuti...

Sve su ovo cinioci koji određuju ima li nečiji život smisao. A smisao je ono što čovjeku u životu daje motivaciju, volju, ono što ga podržava, podiže, daje mu snage za dalje, ohrabruje ga, daje mu samopouzdanje, vodi ga prema njegovim ciljevima. A ciljevi su ono što čovjeka tjera na pravi put. Najbitnije je da čovjek zna što želi i da čvrsto to želi ostvariti. Bez toga se ne može do cilja. Ako dozvoljava da ga netko usmjeri na krivi put,da ne čini ono što si je sam odredio i on to dopusti- onda to znači da mu nije dovoljno stalo da ih ostvari. Posljedice toga su nezadovoljstvo, gubitak volje, nemoćnost za povratak i misao da to nikada i nije mogao ostvariti. A to nije točno!

Događa se i to da čovjek danas na nikoga ne može računati. Ako i može, takvih je jako malo i takvi su daleko kada ih trebamo. Jako je teško naići na iskrenog i poštenog kolegu i prijatelja. Upravo je nevjerojatno da upoznate nekoga tko će Vam pružiti ruku, a da pritom ne traži protuuslugu. O poštovanju da i ne govorim... Danas ljudi gotovo uopće ne cijene jedni druge. Nema više prijateljstava, dobrosusjedskih odnosa, uspješnih ljubavnih veza i brakova... Sve propada... A što je tome razlog? Mržnja, zavist, ljubomora, ... Tko zna?!

Kao što i sami vjerojatno zaključujete, odgovori na neka banalna pitanja ne postoje. Najinteresantnije je to što ćete prije pronaći rješenje nekog kompliciranog problema, nego riješiti neku bezazlenu situaciju koja Vas muči.

Ja na to gledam, recimo ovako...

Sa svojim sam životom zadovoljna. Ne trebam velike stvari, već samo sitnice – koje me čine izuzetno sretnom i zadovoljnom . Za svoje ciljeve, uspjeh i budućnost se borim sama i nikada neću dozvoliti da mi to zadovoljstvo i trud netko uništi. Uvijek ću vjerovati u sebe, u svoje sposobnosti, znanje, uvijek ću se truditi biti bolja. Danas je jako teško vjerovati da će mi netko drugi pomoći – zato nikada ne bih nekome povjerila da mi učini nešto za što sam sigurna da ja mogu učiniti bolje. Zapravo, moram priznati da ono što želim ostvariti nitko ne može učiniti bolje od mene. Na kraju, nikada nisam zadovoljnija nego onda kada svoje ciljeve ostvarim sama, bez ičije pomoći. To je cijena uspjeha, cijena zadovoljstva, uloženog rada, truda, muke, volje...

Ostaje mi samo ovaj život, kojega ne bih mijenjala ni za što na ovome svijetu... Jer sam si ga sama takvim učinila...

 

[gost 254762]

Čovjek, kad jednom ostane sam, iz bilo kojih razloga, najradije bi se vratio u prošlost kako bi ispravio sve ono što je vjerojatno učinio pogrešno. U tom trenutku možda ne razmišlja o tome kako bi se problemi možda mogli riješiti na vrlo jednostavan način...

Za sve probleme baš uvijek postoji rješenje, makar se to baš i ne čini tako jednostavnim. Mi se, kao ljudi, jako često bojimo prići problemu, odnosno osobi koju smo povrijedili. Bojimo se osuditi sebe i priznati pogrešku. Neki to rade da bi sačuvali svoj ponos, neki da se ne bi osramotili pred drugima, neki zbog utjecaja drugih, a neki zbog toga što ne znaju kako to učiniti na najbolji mogući način. Riječ «OPROSTI» čini se da je najteža i najkompliciranija na ovome svijetu – barem u današnje vrijeme! Zašto? Zašto lijepim trenucima dopustiti da prođu pokraj nas? Zašto svoju sreću utopiti u ljutnji, nemiru, tjeskobi i mrzovolji? Zar nije na ovome svijetu već dovoljno ružnih i tužnih stvari, ljudi i događaja? Zašto ne želimo sami sebi dozvoliti da stignemo do svog životnog cilja onim putem koji nam je predodređen, odnosno koji je jednostavniji, lakši i ljepši? Ako nekoga volimo, ako mu želimo posvetiti svoj život i ako želimo da taj netko bude sretan uz nas kao i mi uz njega, krenimo ga potražiti – on nas čeka i jednako toliko to želi kao i mi!

Nikada nemojmo svoj život prepustiti slučaju! Borimo se za svoju sreću kao i za sreću onih koje volimo i koji vole nas. Budimo oni koji ovaj svijet čine ljepšim i boljim kao i oni koji će svojim životom biti uvijek primjer drugima, a pritom, ne dajmo se povrijediti – već, volimo kao da nas nitko u životu nikada nije povrijedio...!

 

[*Medena*]

Nekad sasvim iznenada, mislite da se neke stvari Vama nikada nece ili ne mogu dogoditi. Varate se. Sve stvari se mogu svima i svakome dogoditi. Sasvim neočekivano. Kao letnji pljusak. Mozda mislite da Vas ne moze potrefiti enormna sreca ili strahovita nesreca. Da se ne mozete zaljubiti ili da Vam se ne mogu razvesti roditelji.Ili bilo sta drugo. Cinjenica je da se svakome od nas moze stosta dogoditi u trenutku a da nismo ni svesni koliko je vazno reci izvini, molim te, oprosti mi. Hvala ti. Ne zaboravi me. Zelim te. Volim te. Drag si mi. Jer nikada ne znamo sta nosi ono sutra, gde cemo osvanuti, ili mozda i necemo...Gde cemo i sa kim stanovati. Hocemo li jos biti tu. Trenutak je svaki vrlo bitan i jako, jako vazan. Za reci nekome volim te. Vazno je, ne propustiti ga. Smoci snage i biti covek. Odupreti se ponosu i reci sta Vam je na dusi. Ja jesam. A Vi?

 

[gost 254762]

Jedan imperator okupio je sve
svoje mudrace i naredio im da
sačine prsten na kojem će
ugravirati jedan natpis.
Taj natpis trebalo bi da mu
pomogne u teškim trenucima
i da ga uvijek podsjeća na
dobro kad su vremena zla.

Mudraci su dugo umovali i
kada je na kraju prsten bio
gotov, na njemu je pisalo:
“I TO ĆE PROĆI.”

 

[mari47]

Svašta bih te pitala noćas
a opet, bojim se odgovora,
pa onda odustanem,
bojim se da će me posle
budnu dočekati zora.
Htela bih da mi pričaš
za sve do sada ljubavi tvoje,
sve da mi pričaš;
jesu li te volele i jesu li im
ruke bile nežnije nego moje ?
I htela bih još da znam
kada ćutiš
misliš na neku od njih?
I kada bi mi rekao sve,
i koju si najviše voleo od njih,
tako bih želala da kažeš -
tebe sam voleo i volim
više od svih.

 

[Nina]

Za mene jedna pesma medju pesmama..Napisao je ko drugi nego Mika Antic

PLAVA ZVEZDA

Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

Čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.

Ali pazi:
ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nađe... treća... peta...
mora u snu da se zađe na kraj sveta
i još dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Što se čudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi.

Ja ti neću reći šta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je nađeš - sam ćeš znati.
Sad je tajna.

 

[DESTINY kiss]

 

[duska.vodolija]

Prkosno cvijetom sazrijeva da nas opet
Sretne u trenu Jakoba stotog
Cekajuci vjetric topao da na novom krovu
Doceka neke od nasih umornije oci
Padaju sutoni radjaju se zore
Neke druge sarene prozore
Cekat ce neki drugi ljudi
Sve u znaku Jakoba stotog
Sto sagradi kucu usred dubokog mora
U istom krevetu gorstak kameni
Sanja kosenje dubokog mora
Isti im znoj na salasu osta
Jednom sa kamena drugom sa mora...

 

[AQUARlUS]