Život pisan srcem

Nedavno je jedna podla i poznata budala, posle duže pauze, napravila novu budalaštinu.
Svi su se toliko iznenadili da zamalo nisu ispali budale. Pomenuta budala je toliko dugo ćutala da su svi mislili da se opametila.
Neverovatno je koliko imamo malo poverenja u budale. Kad bismo im više verovali, nikakve budalaštine sa njihove strane ne bi nas mogle iznenaditi.
Jedno bi nam već moralo biti jasno: budala uvek mora dokazivati da je budala. Budala mora sačuvati ugled koji uživa kao budala.
Budala se ne postaje preko noći i na osnovu jednu budalaštine koja se lako može zaboraviti. Ko pretenduje da bude budala, mora napraviti neverovatan broj budalaština. Ako se neka budala zadovolji već napravljenim budalaštinama brzo će biti prevazidjena. Ako zaspi na lovorikama, zadovoljna postignutim, budala odlazi u anonimnost, u sivi svakodnevni život - a na scenu stupaju nove i svežije budale.
Budala ima mnogo. Konkurencija je ogromna. Ako neka budala posustane, posumnja u budalaštine i ućuti, na njeno mesto stupa nova.
Onaj ko je jednom postao budala, čuva teško stečeni ugled i trudi se da to ostane do kraja života. Prava budala nikad nije zadovoljna sa već osvojenim prostorima. Ako ne napravi novu, misli da nije napravila nijednu. Nije lako sačuvati ugled medju toliko budala. Budala koja se ne potvrdjuje nije autentična budala. Veličina jedne budale se meri prema broju i veličini budalaština koje je napravila. San malih budala je da budu velike. Velike budale to znaju i prave nove, veće budalaštine. Budala koja je u stvaralačkoj krizi i ne pravi nove budalaštine brzo će se naći medju pametnima.
Kada svi misle da je nemoguće napraviti budalaštinu, budala nadje izlaz i rešenje. Kada se čini da su i budale već nešto shvatile, one pronadju mesta za svoju afirmaciju.
Budale su jedino oprezne da ne kažu nešto pametno. To bi bila izdaja. Prelazak na drugu stranu. Budale su toliko uvežbane u pravljenju budalaština da im to ne predstavlja nikakav problem, naprotiv, to je za njih rekreacija i zadovoljstvo.
Svaka budalaština je potrebna i zato budale ne dozvoljavaju da se bilo koja izbaci iz upotrebe. Iako tehnika budalaština napreduje, budale i najordinarnije budalaštine ne izbacuju iz upotrebe jer su potrebne u svakodnevnoj borbi sa pameću. Neke od najstarijih budalaština su i dan-danas najefikasnije. Često se misli da se neka budalaština toliko ofirala da je nemoguće s njom nešto postići, ali budale nadju načina da je učine efikasnom.
I budalama je poznato da nije lako biti budala - zato se time ponose.
Budala koja je počela da sumnja u budalaštine, u njihov značaj i čvrstinu, brzo bi ispala iz stroja. Zato budala mora biti pre svega tvrdoglava i ubedjena, jer će se samo zahvaljujući takvim budalama večno održavati plamen budalaština.
Budale su našle sebe u pravljenju budalaština. U svemu drugom bili bi slabiji. Pravljenje budalaština je njihovo jedino zanimanje, jedina njihova vera.
Ako budali izleti iz usta nešto što nije čista budalaština, ona se brzo ogradi od toga.
Svaka pametna rečenica je tamna mrlja na biografiji prave budale.
Budale misle da civilizacija vodi svet ka propasti. Zato tu propast treba odlagati novim budalaštinama. Ne treba se čuditi kad neka budala koja je dugo ćutala opet napravi budalaštinu. Ko je jednom napravio budalaštinu i okusio njenu slast, ukus nikad ne zaboravlja.
Treba biti budala pa od budale očekivati išta sem budalaština.


Matija Bećković
O medjuvremenu
 
Hodajući sam spoznao
kuda idem.

Mrzeći iz petnih žila, naučio sam voleti.
A voleti, koga i što mi je ljubiti.

Tugujući, naučio sam se grohotom smejati.

Od nemoći sam sazdao snagu.
Od neistine istinu.
Od dvoličnosti sam izgradio poštenje.

Tako sad bezmalo znam ko sam.
I gotovo da imam hrabrosti biti taj čovek.

Još jedan korak
i vratiću se tamo odakle sam pošao.

("Nije bilo znakova" -Irving Layton )

j13jah.jpg


Tmurno martovsko jutro. Magla mi skriva pogled. Ipak sam progledala.
Zahvaljujući Tebi. Za mene se i kroz maglu ukazaše znakovi. Neizmerno hvala.
 
Pisano :heart:

Zelim da znate da ne poricem nista..ni ovu veliku ljubav u meni...
I priznajem..pred vama i pred Atinom zastitnicom moje umetnosti...Ovo je moj svet sto ga na slikama vidite i po nekada citate..Koji sam prigrlila uza se..Samo u takvom svetu mogu da opstanem i osecam se ususkano i zasticeno od svega uniformisanog..vec vidjenog..laznog i sivog...i samo ovde u mom svetu ..sada kada ga nema ja ga cuvam i stitim od svih i svega...Mogu ja to..Mogu ljubicastom bojom po obrisima moga secanja da ga naslikam onakvog kakvog ga volim dok je cinio moj svet srecnim...A mogu i da vas po nekada pustim u ovaj moj svet ako volite: sunce, suncokrete, boje,pesnike,slikare,zute ruze,bubamare i male kucice,bistre potoke,kraljevske orlove, oblak po kome hodate,majku,oca, zemlju crnicu,iskrenost i prijateljstvo,blagost i prastanje,ljubav..breskve i sljivu ranku,uskrs,dugu,stihove,decu, odzakliju i crni hleb, cilime, bukliju,bozic,badnjak,slavsko zito, kolevku,vailice,stanglice i rozen tortu,muziku,svoj dom,istinu ....i mene ovakvu kakva sam ..vecitog sanjara...


712x.jpg
 
Poslednja izmena:
Ti, Bože razumi moju ljubav, jer je ona jedino što mi zaista pripada,
jedina stvar koju ću moći da ponesem u drugi život. Učini da ta ljubav
ostane hrabra i čista, sposobna da opstane, uprkos ponorima i zamkama sveta.


Paulo Kueljo


 
Trebaju mi reči. Reči vrlo jednostavne, jer za druge nisam ni sposobna da izustim danas. Jednostavne reči za ne tako jednostavna osećanja koja me razdiru evo već danima, šta danima....i noćima. Neke jednostavne reči koje bi doprle do razuma i srca istovremeno, da napravim malo redu u toj zbrci koja me razapinje...
Razum i srce se ne slažu i već to predugo traje. Prepiru se i svako traži pravo prvenstva ne poštujući pravila koja važe u saobraćaju zvanom Život. Neeee, oni u prekršaju svako malo. A meni trebaju jednostavne reči da objasnim i jednom i drugom;iselite se iz mene, predugo ste ovde, iz vaše netrpeljivosti tuga se uselila na duže vreme, izgleda....Hoću da se pretvorim u cvet, ružu naprimer....onu prelepu ružu kojoj se dive ali je ne kidaju..A ako me već i otkinu,.hoću da krasim nečiji rever dok čeka svoju u belini damu, hoću da samnom izlaze bebe iz porodilišta....i hoću da sam bela, kao dečji osmeh, nevin i blažen, jer nije upoznao svet....


wc0akl.jpg
 
Treba se izlagati opasnostima - govorio je. Čudo života možemo istinski razumeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto neočekivano.
Svakoga dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguće izmeniti sve ono što nas čini nesrećnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je današnji dan istovetan jučerašnjem i kako će biti jednak sutrašnjem. Ali, onaj ko obrati pažnju na dan koji traje, otkriva čarobni trenutak. On može biti sakriven u času kad izjutra otključavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tišini koja naglo nastupi posle ručka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvezda namah prožme i omogući nam da činimo čuda. Sreća je ponekad blagoslov, ali najčešće osvajanje. Čarobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaže nam da se menjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Patićemo, preživljavaćemo teške časove, suočićemo se s mnogim razočarenjima - ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag.
 
Živiš tako kako moraš
I ne očekuješ nagradu za svoje strpljenje
Večito se nadaš biće bolje
Oh, nije lako biti ljudsko stvorenje.
Toneš često u beznadje

Pitaš se čemu sve to
I da li tako baš mora
Shvatiš život i jeste za nekog nagrada
A za drugog hleb sa devet kora
Nekom večiti mrak, nekom večita zora.

Sreća nekoga stalno obilazi
Retko zakuca na njegova vrata
Celog je života ne dočeka
E, ako slučajno, u prolazu i naidje, pomisli
Možda nije za mene, ode i za srećom se ne okrene..


 
Poslednja izmena:
Ostaćeš za mene večita tajna,
neispitana istina, koju da i otkrijem
teško ću se suočiti s njom;
samo bih htela da znam
da li me bar malo voleo
kao ja tebe dušom svom
Ili još bolje: neka to ostane
nikad ne otkrivena tajna za mene,
pusti me da sanjam još malo
da sam ti bila nešto više
od strasti za tobom
posrnule žene.

2ciyv7.jpg
 
Ali..na početku stvaranja sveta bila je samo reč..i bi dan prvi..i bi dan drugi i treći i mesec i jos jedan mesec pa jos dva meseca a vreme teče...Moja me duša podučavala te me naučila da vreme ne merim rečima: Ovo beše juče,ono će biti sutra. Pre nego što me duša tome naučila, prošlost sam zamišljao kao nepovratno vreme, a budućnost kao doba do kojeg neću stići.
Sada znam da je u trenu sadašnjosti svo vreme, sa svime što nosi i što će doneti.
 
Nisam ja Laura de Sades,
ona koju je voleo Petrarka
i pisao o ženi toj,
i kad je nestala, on je
i dalje voleo i pisao
o njoj.
Nisam ni Lazina Lenka,
utisnuta u najlepše
stihove koje može
neko da posveti ženi,
njegova ljubav je lepa do bola,
ali onoga bola
koji boli, a opet pleni.
Ja sam tek obična žena
koja jedino sanja
tebe u svom zagrljaju,
tvoje dodire, tvoje usne,
tvoju ruku kako mi u kosu uranja.
I ne tražim od tebe ništa više;
ni pesme, sonete, niti jedan stih,
samo bih želala kad odem nekad
da se setiš trenutaka tih.

alrwax.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top