Život pisan srcem

Poziv

Mene ne zanima kako zaradjujes za zivot.
Ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas
o tome
da ispunis ceznju svoga srca.
Mene ne zanima koliko godina imas.
Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog
ljubavi, zbog snova,
zbog avanture koja se zove biti ziv .
Mene ne zanima koje planete uticu tvoj Mesec.
Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste spostvene tuge, da li
su te zivotna razocarenja otvorila ili si se skvrcio
i zatvorio
iz straha od daljeg bola! Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom,
sa bolim mojim ili svojim,
ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili izbrises.
Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu, sa radoscu
mojom ili svojom ;
Mozes li se prepustiti divljem plesu i
dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne
upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni,
niti da se setimo svih ljudskih ogranicenja.
Mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena.
Ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren
prema samom sebi ;
mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati spostvenu dusu.
Ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja.
Zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije
lepa svaki dan.
Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem, sa promasajem
svojim i mojim, i jos uvek stajati na rubu jezera i srebrnastoj
mesecini uzvikivati “To”!
Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas.
Ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja,
Iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu.
Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde.
Ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom
i ne ustuknuti.
Mene ne zanima gde si ili sta si ili sa kim studirao.
Ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra,
u trenucima kada se sve ostalo rusi.
Ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom; i da li zaista
volis drustvo u kome se nadjes u trenucima praznine.

besmrtnost-mladipar540px-ilustracija.jpg
 
Neko mi odneo cveće,
cveće što me tamo pokriva
kao da mi govori o svemu,
kao da sam još živa.

Cveće je važno nama,
nama koji ne živimo više,
kao da nas ulepšava
i o nama samo lepo piše.

A svi oko mene imaju cveće
samo ja kao gola, ležim u tami,
ili je to ipak kazna, koju za života
zaslužimo sami.


34pxuzb.jpg

:(
 
Pričaj mi samo
šta god hoćeš sada,
ne slaže ti se nešto priča
koju si pričao tad,
a koju pričaš sada.
Ja neću da ti gledam u oči
jer u očima ti ništa ne piše;
samo zapamti - još jednom,
jednom i nikad više.
Oseća se istina,
tu negde u vazduhu visi,
kad si bio samnom
na NJU mislio nisi.
Priznati i ne moraš
jer ti nemaš dušu
kakvu imamo mi žene:
kad si ljubio NJU,
ipak si mislio na mene.
Zar ne?!


aovsrr.jpg
 
nemoć ...

Ne znam kako se zaustavlja ljubav ...
Ne znam kako da se predam a da to nije ona totalna predaja ZA ljubav.
Ne umem da prebolim, ne razumem, nemoćna sam da se okrenem i odem zauvek ...

Znam da nije momenat za predaju, osećam da sam tako blizu, a nemam snage ... nemam više snage da samo volim i želim.
Toliko strašno želim, i toliko puno volim ... a sve to ne znači baš ništa ...

I bauljam kroz mrak svojih unutrašnjih hodnika, kroz lavirinte što je ljubav napravila ... opijena željama ... dišem sve teže i uzdišem sve jače ... ne tražim više ništa, ne sanjam ni ljubav ni predaju ni pripadanje ni ostvarene snove ... samo hoću da prestane, da isključim ljubav, da ne volim nikoga i ništa više.

Dođavola sve ........

 
Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

R. M. Rilke
 
Draga nepoznata prijateljice,

Primećujete, nadam se, da sam Vas oslovila sa "draga", što je u prethodnom obraćanju izostalo....
Na ovaj potez odlučila sam se iz prostog razloga....moram se osloboditi nečega što me guši, davi, uništava svaki delić mene.."Najgorča istina bolja je od najsladje zablude" reči su omiljenog mi pisca Bjelinskog.
Delile smo NJEGA, pa moraćemo, sva je prilika, i gorčinu. Zaslužujete istinu.
ON jeste bio Vaš. Pred Bogom i ljudima; vi ste za ruku vodili njegovu decu, znali o NJEMU što ni jedna druga nije, delili postelju, radosti i tuge, već kako kad....ON, doduše s puno ljubavi govori o Vama. Pomalo sam Vam zavidela, puna stida, priznajem Vam.
Uzimala sam Vam ga povremeno i privremeno. Gledala sam ga očima ljubavi, videla u njemu savršenstvo i smatrala da imam pravo i ja da osetim taj trenutak sreće dok smo se sastajali.
No, davno je zapisano: Radi čoveče šta hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!
I bi tako.
Stigla me je pravda koju propisuje zakon Kosmosa; sad više nije ni moj. Da li da žalim sebe ili njega, stvarno nisam u stanju da odlučim. On jednostavno smatra da ima pravo da voli koga, kad i koliko hoće. Jedino, što mu ne bih zamerila jeste što je iskren - kaže, sve nežnosti koje smo doživljavali bile su s namerom da meni bude lepo, da čujem ono što volim da čujem, da se osećam voljenom jer je verovao da mi to nedostaje i ON se velikodušno ponudio da sanira moju emocionalnu situaciju....Sad se bacio na druge projekte, smatrajući sebe da ima pravo na to...da mu je to zadatak!
Evo, ovog trenutka, kunem Vam se, čak nisam ni ljuta na Njega; njemu treba pomoć.
Našao je tako okrutan način da leči svoje bolesne ambicije i frustracije ko zna čime sve u životu izazvane.
Draga prjateljice, Vama je dosupan. Pomognite mu. Njemu je pomoć najpotrebnija, On treba Vama, a meni tek još neko vreme da verujem ponovo u ljubav.
Završiću rečima Bjelinskog:
"Ljubav ima svoje zakone razvoja, svoja životna doba, kao cveće, kao ljudski život.Ona ima svoje raskošno proleće, svoje vrelo leto i, napokon, jesen, koja je za jedne topla, svetla i plodonosna, a za druge hladna, gnjila i jalova"
Meni je pripala ova druga varijanta jeseni. No, sve je život...

Poštujem Vas,

Eliza Bistrički

k4cmms.jpg
 
Poslednja izmena:
"Nema čoveka koji nije podelio svoju radost s prijateljem a da se nije još više radovao, kao što nema čoveka koji je podelio svoju tugu s prijateljem, a da nije manje tugovao"

Bekon

Ovo nisu moje reči, ali misli jesu.
Hvala što si mi pomogao da hodam kad sam počela da padam, pružio mi šansu da vidim svoje nedosanjane snove, pustio muziku od koje mi na trenutak zastane dah - a takvi se trenuci broje, oni su znak da još živim. Htela bih da ti se odužim za prelepu muziku koja je danas moj spas! Hvala ti puno, tvoje se ime piše Prijatelj :)


 
Poslednja izmena:
Znate zašto je pas veran svom gospodaru ? Jer je navikao na njegove batine!. To je rekao Ivan Cankar na temu vernosti.
Isto ili bar slično rekla bi moja Nona. Ona je puno čitala i bila je živa enciklopedija za izreke koje je imala za svaku životnu situaciju.
Setih se juče None opet. Cele jeseni i evo već pola zime, mojom ulicom prolazi predivan pas braon boje. Uvek sam mislila da mene životinje vole jer prepoznaju da i ja volim njih. Pokušavala sam da mu pridjem, ponudim hranu, malo ga pomazim....neće, nema valjda poverenja u mene. Ko zna šta je sve doživeo, ko ga je toliko povredio kad odbacuje svako prisustvo čoveka ? Ili je on jednostavno pas koji neće da se navikne na batine i neće da bude veran ni po cenu gladi? Ili ga je neko izbacio iz svog dvorišta kao nepotrebnu stvar? Neki loši ljudi, sigurno. Nona je govorila kako se ljudi dele na dobre i loše. Još je rekla da je Bog to objašnjavao boraveći na Zemlji a oni ga pitali kako da prepoznaju ko je dobar a ko loš čovek? Bog reče: prepoznaćete loše, obeležiću ih ja. Mora da nije stigao sve da obeleži taj Bog što ga Nona stalno spominjala a ja joj verovala. Ili je mene kaznio pa samo tuge vidim oko sebe: kao da me pronalaze, ili ih ja tražim.


2wf3gab.jpg
 
Poslednja izmena:
Naučila sam da, bez obzira na to što mi se dogodilo i kako loše to izgleda danas..., život će se nastaviti i sutra će biti bolje!

Naučila sam da možeš puno zaključiti o osobi po načinu na koji se nosi s tri stvari: s kišnim danom, s izgubljenom prtljagom i s treperenjem žaruljica na božićnom drvcu.

Naučila sam da žaljenjem za bliskijom vezom sa svojim roditeljima gubiš dragocjeno vrijeme. Iskoristi ga prije nego što odu iz tvog života.

Naučila sam da stvaranje 'načina života' nije isto što i stvaranje 'života'.

Naučila sam da ti život ponekad daje i drugu šansu.

Naučila sam da ne treba ići kroz život s utezima na obje ruke. Moraš biti u mogućnosti odbaciti stvari za sobom.

Naučila sam da, kad god odlučim nešto otvorenog srca, obično donosim pravilnu odluku.

Naučila sam da, čak i kad patim, ne moram biti sama.

Naučila sam da svaki dan moraš ispružiti ruku i taknuti nekoga.

Naučila sam da ljudi zaboravljaju ono što si rekao, zaboravljaju ono što si napravio, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali kad si to činio.

Ljudi vole topli zagrljaj, ali i samo prijateljsko tapšanje po ramenu.

Naučila sam da moram još puno naučiti. :))
 
A bol koju osjećaš... To je život.
Život je kao cvijet ljeti ili ga zalijevaš pa... procvjeta ili ga napustiš i on uvene
..Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke?
Odustati? Ne.
Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš.
Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život.
Zbunjenost i strah?
Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i da se za to vrijedi boriti..
Vrijeme sve briše.
Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše.
Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge,
a katkad ih ondje ponovno izgubimo.
Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke
naših života dok se oni događaju.
Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo…
I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe…
I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…
S vremena na vrijeme,ljudi nadmaše sebe. Katkad te iznenade.
Katkad pokleknu.
Život je katkad čudan. Stisne te.
Ali ako otvoriš oči,naći ćeš nadu. U taktovima pjesme.
I u očima voljene osobe.
A ako imaš sreće,ako si najveći sretnik na ovome svijetu,onaj kojeg voliš,
uzvratit će ti ljubav..
 
A ja, evo, ne umem da budem srećna
i ne terajte me da glumim sreću,
ja sam samo statista u sopstvenom životu
i kad bih mogla da promenim nešto,
ne bih znala, ne bih i neću.
Ko je sve tkao moj život
i ko je sve nepozvan ulazio u njega,
duboko kopao po mom srcu,
ranjavao ga, gazio - ma, bilo je svega.
I zato valjda ne vidim ništa
sem oko sebe tugu
a ne umem drugačije,
ne umem da okrenem glavu
i odem na stranu drugu.
I da se ponovo rodim
i kad bih mogla da biram
izmedju tuge i sreće,
opet bih posegnula za tugom,
jer znam da je sreća
već pripala drugom.


rt2i41.png
 
Poslednja izmena:
Ljubav je uvek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u zivotu-uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas moze odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti, jer je ona hrana naseg postojanja. Ako je odbacimo, umret cemo od gladi, gledajuci bremenite grane na stablu zivota, bez hrabrosti da ispruzimo ruku i oberemo plodove.Treba ici za ljubavlju gde god ona bila, cak i kad to znaci sate, dane, nedelje razocaranja i tuge. Jer, u casu kad krenemo u susret ljubavi, i ona krece u susret nama.
I spasi.


Paulo Koeljo-Na obali reke Pijedre sedela sam i plakala
 
Opet sam na početku,
početku kome se kraj
već unapred nazire,
eh, od tih mojih početaka
već mi se i duša i telo
baš dobrano razdire.
Pa se, kao, nadam,
biće bolje ovoga puta,
valjda postoji neka
staza za mene,
gde lepo ideš i nema šanse
srce da ti zaluta.
A srce ko srce,
radi od mene šta hoće god,
pa posle bolujemo oboje
kad saznamo bio je to
ponovo tek prazan hod.
Mi još uvek sanjamo
nešto čega nema,
a život oko nas vri,
I kao da čujem neke glasove:
sredite se malo tvoje srce i ti,
još ti je malo od života ostalo.
ne pravi se blesava Mari.

2w5simo.jpg
 
Poslednja izmena:
“Šta jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg što ima, daje od svog života. Ovo ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugog, već da daje od onoga što u njoj živi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge – sve izraze i manifestacij...e onoga što u njoj živi. Davanjem svog života ona obogaćuje drugu osobu, pojačavajući svoju sopstvenu životnost pojačava osećaj životnosti drugog. Ona ne daje da bi primila; samo po sebi, davanje je izvanredna radost. Ali dajući, ona ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, a to što je oživljeno povratno se u njoj odražava; u istinskom davanju ne može a da ne primi ono što joj se uzvraća. Davanje podrazumeva da smo i drugu osobu učinili davaocem i da zajedno delimo radost što je, zahvaljujući oboma, nešto zaživelo.”

Erih From,''Umece ljubavi''


82tlbtj.jpg
 

Back
Top