Mala zvezdo na letnjem nebu!
Kako je dobro i istinito to što si mi pisala,i kako bolno odjekuje
tvoja ljubav,poput večitog jada,poput večitog prekora.Ali ti si na
dobrom putu kada meni a i samoj sebi,priznaješ svako osećanje svog
srca.Ali nemoj nijedno osećanje nazvati malim,ne nazivaj nijedno
nedostojnim!
Dobro je,veoma dobro svako,pa i mržnja,i zavist,i ljubomora,i
svirepost.Ne živimo ni od čega drugog doli od naših
bednih,lepih,predivnih osećanja,i ako bilo kome među njima nanosimo
nepravdu,to je zvezda koju smo ugasili.
Ne znam volim li Đinu.Zapravo, sumnjam.Zbog nje ne bih podneo nikakvu
žrtvu.Ne znam umem li uopšte da volim.Znam za požudu,i da tražim sebe u
drugima,da osluškujem odjek,da tražim ogledalo,umem da tražim slasti i
sve to može da bude nalik na ljubav.
Nas dvoje,i ti i ja,lutamo istim lavirintom,zamršenim stazama naših
osećanja,koja su oštećena u ovom svetu zla i zato se,svako na svoj
način,svetimo tom opakom svetu.Ali ostavimo jedno drugom snove,znajući
kako je rujan i sladak ukus vina snova.
Samo su valjani,bezbedni ljudi načisto sa svojim osećanjima i sa
"dometom" i posledicama svojih postupaka,oni koji veruju u život i ne
preduzimaju nijedan korak koji ne bi odobravali i sutra i prekosutra.Ja
nemam tu sreću da se ubrajam među njih,osećam i postupam kao čovek koji
ne veruje u sutrašnjicu i svaki dan smatra poslednjim.
Draga vitka ženo,bez mnogo sreće pokušavam da izrazim svoje
misli.Izražene misli su uvek mrtve!Ostavimo ih da žive!Duboko i
zahvalno osećam da me razumeš,da je nešto u tebi srodno meni.Kako se to
knjiži u knjizi života,da li su naša osećanja
ljubav,pohota,zahvalnost,sažaljenje,da li su ona materinska ili
detinja-to ne znam.Često žene gledam kao stari prepredeni razvratnik,a
često kao dečačić.Katkad je najčednija žena za mene najprimamljivija,a
katkad najbujnija.Sve je lepo,sve je sveto i sve je neizmerno dobro što
smem da volim.Zašto,dokle,do kog stepena-to je neizmerljivo.
Ne volim samo tebe,ti to znaš,ne volim ni samo Đinu,sutra ili
prekosutra voleću i slikaću druge slike.Neću se kajati ni za jednu
ljubav koju sam ikad osećao,kao ni za mudrost ili glupost koju sam zbog
nje počinio.Tebe možda volim zato što si slična meni.Druge volim jer su
sasvim drugačije no što sam ja.
Pozna je noć,mesec stoji nad Saluteom.
Kako se samo smeje život,kako se smeje smrt!
Baci ovo glupo pismo u vatru i baci u vatru tvog Klingsora.
Herman Hese