Žene pitaju 2

moje dete je bilo malo kad smo joj kupovali lego, ali za lego bih uvek dala
bilo je drugih proizvodjaca, ali su to bile one koje se ne uklapaju idealno, koje e kliknu kako treba, kojima su ivice lose obradjene jer je ostalo nesto plastike van kalupa..
Ни мени Лего нема адекватну замену. На страну то што је то играчка која се наслеђује, генерацијама. Никако не може бити промашај.
Књиге такође.
 
Sad sam se zapitala šta nije u redu sa mnom ili sa mojim okruženjem, al ja nikom ništa ne bih dala.
Uložila bih u našu budućnost, detetovo školovanje i majčine preostale dane na planeti.
Drugima ionako nema pomoći dok sami nešto ne urade sa sobom.
Све је у реду са тобом. Зависи од односа.
Ја сам јединица а тетка има троје деце. И она је мене а моја мама њих третирала као своје. Док са тетком са очеве стране немам присност и блискост. О томе се ради. Не могу ја имати а да они немају. Можемо се покачити, разредити виђање, али не можемо заборавити једни на друге. Тако смо навикли.
Ми смо као италијанска породица. Када је окупљање и ручак, прво се посвађамо па тек онда једемо :lol: али се суштински волимо.
Оне су биле мале када сам ја добила дете, а ја једва чекам да будем тетка, права тетка, која ће пре купити њима глупост него себи потребу. Као што је и моја мени. Као студент ме је вукла са другарицама на клизање, па топлу чоколаду, а мени импоновало са њима тако великима и лепима да будем :) Доносила ми пуне папирне кесе киндер јаја, толико да смо чоколаду одлагали у пластичне кутије и до бесвести слагале фигурице. Пробудила ме је једну ноћ у бајци, буквално. Када си мала, отвараш очи, и чкиљиш јер те светло иритира, а на поду све за Барбике, од баштенске гарнитуре и кочија, преко куће и кола, до одеће и ципела пакованих као таблете, па само истиснеш пар који желиш. О књигама, коцкама, одласцима у позориште да не причам. То се не забиравља.
Моја мама њену децу исто.
Љубав и приврженост се не купују, наравно. Али то и није било то. Него потреба да обрадујеш.
А са друге стране, они који су били усмерени само на своју породицу, где односи нису били тако привржени, логично је да се нема та потреба. Као што сам написала, две тетке, по крви исто, по души ни принети.
 
Zene moje,
Imam jedno ozbiljno pitanje.
Za vas majke.
Medo mi se probudi ponekad nocu i place li place, stenje, kuka, jauce... odvedem ga obavezno da piski, vrati se u krevet i nastavi tako jos malo... pa zaspe... oci otvori ali pogled kao da nije budan...
Ne desava se to cesto.
Ponekad.
Ne znamo sta moze biti?
Nije vezano sa nekim stresnim situacijama, evo nocas i sinoc se budio. Pre toga nije odavno.
Meni je sve to normalno, znam da deca znaju tako da reaguju kad imaju previse aktivan dan. Samo me taj njegov pogled uvek nekako uznemiri, otvorene oci a pogled izgubljen, vidis da te ne gleda, da nije budan.

Jel se to vama desavalo sa vasom decom?
 
Zene moje,
Imam jedno ozbiljno pitanje.
Za vas majke.
Medo mi se probudi ponekad nocu i place li place, stenje, kuka, jauce... odvedem ga obavezno da piski, vrati se u krevet i nastavi tako jos malo... pa zaspe... oci otvori ali pogled kao da nije budan...
Ne desava se to cesto.
Ponekad.
Ne znamo sta moze biti?
Nije vezano sa nekim stresnim situacijama, evo nocas i sinoc se budio. Pre toga nije odavno.
Meni je sve to normalno, znam da deca znaju tako da reaguju kad imaju previse aktivan dan. Samo me taj njegov pogled uvek nekako uznemiri, otvorene oci a pogled izgubljen, vidis da te ne gleda, da nije budan.

Jel se to vama desavalo sa vasom decom?
Mesecarenje
Nije sa decom, al jeste sa sestrom
Prestalo je sa pubertetom
 
Чичак, није ми се десило ноћу али разумем твоју престрављеност.
Десило ми се када је био у основној, па ишли на онај редовно лекарски преглед за веслање. Углавном, тамо буде тренер, али морају и родитељи доћи. Излази он након вађења крви и каже да мора у wc. Рекох, ОК, чекам те. И одједном моје дете застаје и каже "мама, ништа не видим" а у чекаоници светло, гледа широм отворених очију у мене, а не види. Не знам да ли сам се икада тако пресекла као тада. Схватиш да је несвестица, али у том тренутку, док ти не допре до мозга, ноге се одсеку.
Поготово што сам ја иначе у фазону, шта год да се дешава, чувај очи и зубе.

Ово ваше није реткост. Моја другарица из основне је тако дуго, до 7.-8. разреда. Једно јутро је мама пита откуд њен јорган у веш машини. Она га у сну убацила и вратила се у кревет.
 
Чичак, јеси ли ти оперисала брух?
Јуче ми је непријатно отекла десна страна препоне, као да сам истегла тај део. Али сам напипала и квржицу.
Мислим, ићи ћу код др. Немам намеру да овде тражим дијагнозе јер се неко игра и да себи за право да паметује не размишљајући да може некога угрозити. Него ме занима после колико, ако је то и буде операција, могу на посао?
 
Чичак, јеси ли ти оперисала брух?
Јуче ми је непријатно отекла десна страна препоне, као да сам истегла тај део. Али сам напипала и квржицу.
Мислим, ићи ћу код др. Немам намеру да овде тражим дијагнозе јер се неко игра и да себи за право да паметује не размишљајући да може некога угрозити. Него ме занима после колико, ако је то и буде операција, могу на посао?
Jesam bogi.
Mozes odmah, ako je mali bruh ali ja bih savetovala(tj.moj hirurg) da nedelju dana odmoris. Zaista nema potrebe vise. Meni je od te operacije vaznija lekcija “da ja ne moram bas sve”. Uvek me je bilo sramota da ja ne mogu nesto da nosim, premestam, osecala sam se kilava, vise ne, telo mi je takvo, prihvatila sam i necu da teglim. Ne zelim. A mogu, kad mi se hoce.
Kod mene je bogi bilo samo usivanje. Zato i tako brz oporavak. Nemam mrezice. Jako je mali bruh bio. Kao kliker.
Ta kuglica ne mora biti bruh
Moze biti zlezda, upaljena
Ako je bruh moras ga vratiti unutra, bruh je crevo koje je ispalo, i ne treba da stoji tu gde mu nije mesto. Nema veze sa estetikom vec sa tim da kod malih bruhova moze doci do sepse ako ne mozes da ga vratis.

Ja bih na tvom mestu svratila jos danas kog bilo kog dr. U hitnu ili bilo gde samo da ti kazu sta je. To se toliko lako utvrdi.

Srecno
 
Za sina.
Ovo nije mesecarenje u smislu da on seta.
On samo pocne da place i njari, nekad sedne i kao da se svadja sa nekim, uglavnom vice Neeeeee nemoj... nesto ruzno sanja verovatno...
mene samo taj pogled izgubljeni onako iznenadi... nekako mi spuki
 
Zene moje,
Imam jedno ozbiljno pitanje.
Za vas majke.
Medo mi se probudi ponekad nocu i place li place, stenje, kuka, jauce... odvedem ga obavezno da piski, vrati se u krevet i nastavi tako jos malo... pa zaspe... oci otvori ali pogled kao da nije budan...
Ne desava se to cesto.
Ponekad.
Ne znamo sta moze biti?
Nije vezano sa nekim stresnim situacijama, evo nocas i sinoc se budio. Pre toga nije odavno.
Meni je sve to normalno, znam da deca znaju tako da reaguju kad imaju previse aktivan dan. Samo me taj njegov pogled uvek nekako uznemiri, otvorene oci a pogled izgubljen, vidis da te ne gleda, da nije budan.

Jel se to vama desavalo sa vasom decom?
Desavalo se mom starijem sinu,ali kad je bio bas mali.bilo je uzasno,on strasno vristi i samo vice nemoj mama,nemoj mama.uoste ga ne mozes probuditi,a oci otvorene
Sta nemoj mama? Nikad plasila,tukla,maltretirala,svi smo ga drzali kao malo vode na dlanu.mnogo bolan period
Ali i ja sam imala ta nocna vristanja,prestalo je u srednjim dvadesetim
Meni je uvek isti san bio.neki covek obucen u crno stoji pored kreveta.nista ne radi,nista ne govori,samo stoji
To se zove nocne strave
Prestalo je sa jednim razgovorom sa psihologom,gde je on rekai da nema vremena,ia previse pacijenata,ali moze da me preporuci kod drugog,ali on davno nije video nekog vedrijeg,raspolozenijeg i sretnijeg i kako on misli da cu se ja toga lako resiti
I tako je i bilo
Inace sam jako podlozna sugestiji,sto i nije dobro
 
Mogu ga ja odvesti kod decijeg psihologa ali se on toga ne seca. Vise sam mislila na neki praktican savet tipa Budi ga, ne budi ga, zagrli, poljubi, nemoj...
Samo mi nemojte reci da ga vodim da mu izlivaju stravu i ostale babske price... :lol:
 
da noćni strahovi. Ima dosta toga po internetu, saveta da treba da se zagrli, ne budi. i da bi se prekinulo sa epizodama da se uoči kad se javljaku u koje doba noći, koliko po uspavljivanju i buditi pre nego što se ponovi.
 
Jesam bogi.
Mozes odmah, ako je mali bruh ali ja bih savetovala(tj.moj hirurg) da nedelju dana odmoris. Zaista nema potrebe vise. Meni je od te operacije vaznija lekcija “da ja ne moram bas sve”. Uvek me je bilo sramota da ja ne mogu nesto da nosim, premestam, osecala sam se kilava, vise ne, telo mi je takvo, prihvatila sam i necu da teglim. Ne zelim. A mogu, kad mi se hoce.
Kod mene je bogi bilo samo usivanje. Zato i tako brz oporavak. Nemam mrezice. Jako je mali bruh bio. Kao kliker.
Ta kuglica ne mora biti bruh
Moze biti zlezda, upaljena
Ako je bruh moras ga vratiti unutra, bruh je crevo koje je ispalo, i ne treba da stoji tu gde mu nije mesto. Nema veze sa estetikom vec sa tim da kod malih bruhova moze doci do sepse ako ne mozes da ga vratis.

Ja bih na tvom mestu svratila jos danas kog bilo kog dr. U hitnu ili bilo gde samo da ti kazu sta je. To se toliko lako utvrdi.

Srecno
E, хвала ти пуно :)
И ово моје је мало, мање од кликера и баш тврдо. Нисам сигурна, нагађам, зато ћу код др.
Имала сам доле ураслу длачицу, и то сам цедила и мрцварила. Па јуче нисам ни обратила пажњу одмах, него сам мислила да је реакција на ту гњаважу. Међутим, синоћ видим да је та реакција, оток, доста више и напипам то. Нисам дизала ништа тешко, али сам јако кашљала, до гушења, док сам била прехлађена. А пре неки дан сам и истегла тај део, приликом силаска низ степенице, јер сам једну омашила, па се дочекала једва на ту ногу. Може бити и жлезда, видећемо...
Мени се не изостаје са посла, увек осећам грижу савести. Хвала још једном. :)
 
Zene moje,
Imam jedno ozbiljno pitanje.
Za vas majke.
Medo mi se probudi ponekad nocu i place li place, stenje, kuka, jauce... odvedem ga obavezno da piski, vrati se u krevet i nastavi tako jos malo... pa zaspe... oci otvori ali pogled kao da nije budan...
Ne desava se to cesto.
Ponekad.
Ne znamo sta moze biti?
Nije vezano sa nekim stresnim situacijama, evo nocas i sinoc se budio. Pre toga nije odavno.
Meni je sve to normalno, znam da deca znaju tako da reaguju kad imaju previse aktivan dan. Samo me taj njegov pogled uvek nekako uznemiri, otvorene oci a pogled izgubljen, vidis da te ne gleda, da nije budan.

Jel se to vama desavalo sa vasom decom?
Dešavalo se i prestalo je kad sam po savetu neke žene upalila neonsko svetlo u drugoj sobi. Navodno da neonsko osvetljenje smiruje mesečarenje.
 

Back
Top