Moj dan .....ehhhhh...idealan bi bio da nema dobrih starih secanja da ti se vrate kad ti najmanje trebaju
Novi Sad je onakav kakvim sam ga ostavila ...sad imaju Zaru i Mango umesto Robne kuce i Beteksa , imaju Costa cafe umesto nekih starih kafana koje sam volela , imaju sve one kafice na petrovaradinu i buku koje nekad nije bilo....al u globalu to je isti onaj grad u kome sam odrasla.
Da je pijacni dan ne bi me niko zadrzao da ne obrnem jedan krug po Futoskoj pijaci da se namirisem svih onih mirisa koje sam davno volela a na beogradskim pijacama ih nema
Nisam umela da nadjem poslasticarnicu koju sa volela , al su zato mnog druge zgrade koje sam ko dete obozavala i dalje tu ...njima vreme nije moglo nista izgleda
Petrovaradin je potpuni hit za dete od 6 godina , ima nesto u tim starim zidinama misteriozno sto decu vuce , i onaj veliki sat sa obrnutim skazaljkama potpuno je bajkovit za dete ....Ako pri tom znate i neku pricu o svemu tome onda je to dozivljaj nevidjenih razmera za decu predskolskog uzrasta.
Isto tako je ogroman dozivljaj kad dovedete dete do spomenika Čika Jovi Zmaju i objasnite da je to Čika koji je napisao Riznicu pesama za decu koju zna napamet. A dete otvori sirom oci i kaze " Vauuuuuuuuu" da mi je neko pricao ne bi mu verovala .
"2 stapica" je kineski za svaki dan , ko voli treba da ga poseti , ja sam probirljiva i zahtevna kad je kineska hrana u pitanju al ovde sam cak i ja uzivala. Vredi doci iz Bg u Novi Sad makar samo tu na rucak . Kada su ispred mene spustili kolačice od pirinca koje nisam narucila, nisam mogla da se otrgnem utisku da to ipak nije slucajno .

Pa sve i da je slucajno opet je za mene bilo posebno.
Zato volim Novi Sad .....jer ima pirincane kolačiće .
Po malo sam tuzna sta se desava sa Vojvodjanskim selima ka hrvatskoj granici , tuzno su siva narocito pred kisu. Ipak danas sam se setila kako je fascinantna munja u Vojvodini , kako se ceo grom vidi u ravnici i kako kisa mirno pada cak i kad lije.
Do Karadjordjeva nisam stigla ....krivi su gostoprimljivi domaćini jednog Vojvodjanskog sela blizu Bačke Palanke ....ljudi koje ne poznajem a sa kojima sam provela dva prijatna sata.
Krenuli smo kuci u sumrak, svako sa svojim mislima , negde na Beščanskom mostu kad pogledate u desno nazirala su se svetla , mozda bas one kuce u kojoj sam odrasla a zbog koje je sada svaki moj povratak u Novi Sad ovako tuzan.
I ja danas ustvari nisam bila nigde u gostima , ja sam danas zapravo posle toliko godina bila kod kuce