ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
шта како? лепо, иако су сви рекли обавезно грудвајући

ја сам експериментисала са свиме док нисам нашла идеални, то је неки негрудвајући на меру што личи на шљунак

aha..i kako joj skupljaš nezgrudvani pišanjac?
 
Voleo bih da si tu

Dakle,tako ti misliš da možeš razlikovati
Blaženstvo od pakla,
Plavo nebo od bola
Možeš li razlikovati zeleno polje
Od hladne čelične šine?
Osmeh od vela?
Da li misliš da možeš razlikovati?

I da li su te pridobili da prodaš
Svoje heroje za duhove?
Vruć pepeo za drva?
Vruć vazduh za hladan povetarac?
Hladnu udobnost za promenu?
I jesi li razmenila
Hod za učešće u ratu
Za glavnu ulogu u kavezu?

Kako želim,kako želim da si tu.
Mi smo samo dve izgubljene duše
Koje plivaju u akvarijumu
Iz godine u godinu,
Protrčavamo onaj isti stari teren.
Šta smo našli?
Iste stare strahove.
Voleo bih da si tu.

PINK FLOYD "Wish you where here"


Ps.Život je samo osećaj blizine...
 
Dragi sine,
Pisem ti ovo pismo kako bi znao da ti pisem. Ako dobijes ovo pismo znaci da je dobro stiglo. Ako ga ne primis javi mi, tako da ti ga ponovo posaljem. Pisem sporo, jer znam da sporo citas.
Neki je dan je tvoj otac procitao u novinam da se po statistikama vecina saobracajnih nezgoda desava 1km udaljeno od kuce, tako da smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuce. Kuca je preljepa, imamo cak i ves masinu, ali ne znam da li radi. Jucer sam stavila ves da se pere, povukla vodu i vesa vise nije bilo... Ovdje vrijeme i nije tako lose. Prosle sedmice samo je dva puta padala kisa - prvi put je trajalo 3 dana, a sljedeci put 4. U vezi one jakne koju si zelio, tvoj ujak Pjer mi je rekao da ako ti je budemo slali da skinemo dugmad, posto su dosta teska, jer to bi vise kostalo, tako da smo skinuli dugmad i stavili ih u dzep. Napokon smo sahranili tvoga djeda: pronasli smo njegovo tijelo kada smo cistili kucu. Bio je u ormaru od onog dana kada je pobjedio dok smo se igrali skrivaca. Prije nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji: tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor: koji osjecaj! Nakon toliko godina, otac i ja smo izasli van zajedno.
Posto vec spominjem tvoga oca - dobio je novi posao! Jako je ponosan. Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi... zaposlili su ga na gradskom groblju... odrzava travnjak. Tvoja sestra Julia, znas ona koja se udala za svog muza.. napokon je rodila! Ne znamo jos spol, tako da ne znam da li si postao tetka ili ujak... ako bude curica tvoja sestra ce je zvati po meni... Cini mi se malo cudno da svoju kcerku zove "mama". Tvoj rodak Pol se ozenio.. po cijeli dan se moli pred zenom, jer je djevica. I da znas da vise ne vidjamo tvoga Ujaka Isidora, onoga koji je umro prosle godine... A da ne govorim o tvom bratu Zenou.. on je grozan.. zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali kljucevi. Morao se vratiti u stan kako bi uzeo duplikat i kako bi nas sve izvukao iz vozila. Katastrofa !!!!!! Dobro sine, necu ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Porodica koja je ovdje prije nas zivjela, uzela je kucni broj sa zida i ponijela ga sa sobom. Ako vidis Margarit pozdravi je, a ako je ne vidis nemoj jos nista govoriti. Mama koja te voli.

P.S. Htjela sam ti poslati nesto para, ali sam vec zatvorila kovertu.
:cool:
 
Poslednja izmena:
„Pitao je učenik učitelja:
- Tako si mudar, uvek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Pomozi mi da i ja postanem takav.
Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu providnu kesu.
- Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvredjenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se posvadjao, a onda stavi krompir u kesu.
- I to je sve? – upita učenik iznenadjeno.
- Ne, – odgovori učitelj – potrebno je da uvek sa sobom nosiš tu kesu, i svaki put kada se se osetiš uvredjeno da u nju staviš krompir.
Učenik je pristao. Prošlo je neko vreme. Kesa se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno je nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u kesu počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:
- Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, kesa je suviše teška, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.
Ali učitelj je odgovorio:
- To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter, koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš ceo taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj kamen potreban.“
 
iz ovog topica bi netko motiviran
za svoje dijete mogao sastaviti izvanrednu čitanku
da to postane čovjek
healer.gif
 
POREĐENJE
Buda je izrekao poređenje u jednoj sutri:

Putujući, jedan čovek u polju naiđe na tigra.
Čovek poče da beži, a tigar za njim. Naletevši na
jednu liticu, zadrža se za koren divlje puzavice i
zanjiha na ivicom. Tigar ga je njuškao odozgo.
Drhteći, čovek pogleda dole, gde je, daleko ispod,
drugi tigar čekao da ga pojede. Samo ga je puza-
vica držala.
Dva miša, jedan beli i jedan crni, počeše malo
po malo da glođu puzavicu. Čovek vide pokraj
sebe sočnu jagodu. Stisnuvši jednom rukom puza-
vicu, drugom ubra jagodu. Kako je bila slatka!
 
Poslednja izmena:
ŠTA TO RADIŠ!
ŠTA TO GOVORIŠ!

Učitelj zena Mu-nan je imao samo jednog
učenika. Zvao se Šođu. Kada je Šođu završio svoje
izučavanje zena, Mu-nan ga pozva u svoju sobu:
„Ja starim", reče, ,,i koliko znam, Šođu, ti si jedi-
ni koji će preneti ovo učenje. Evo jedne knjige.
Prenošena je od učitelja do učitelja kroz sedam
generacija. Ja sam u nju takođe uneo mnoge svoje
stavove. Knjiga je vrlo vredna i ja ti je dajem u
znak tvog sledbeništva."
„Ako je ova knjiga od takve važnosti, bolje je
ti zadrži", odgovori Šođu. „Ja sam tvoj zen primio
bez beleženja, i njime sam zadovoljan."
„Znam", reče Mu-nan. „Ipak, ona je prenoše-
na od učitelja do učitelja kroz sedam generacija,
pa je možeš zadržati kao simbol primanja mog uče-
nja. Evo ti."
Razgovarali su kraj vatre. Istog trena kada Šođu
oseti knjigu u svojim rukama, ubaci je u rasplamta-
lu vatru. On nije imao sklonosti za posedovanjem.
Mu-nan, koji se nikada ranije nije naljutio,
vrisnu: „Šta to radiš!"
Šođu uzvrati vičući: „Šta to govoriš!"
 
Učenje o ćutanju
Učenici škole Tendai učili su se meditaciji još pre no što je zen stigao u Japan. Četvorica njih, među sobom bliskih prijatelja, obećaše jedno drugom da sedam dana neće progovoriti.
Prvoga dana su svi ćutali. Meditacija im je uspešno započela, ali kada pade noć i uljane lampe počeše da žmirkaju, jedan od učenika ne izdrža da ne uzvikne slugi: "Namesti te lampe."
Drugi učenik, iznenađen, čuvši ovoga da govori, primeti: "Ne bi trebalo da izgovorimo ni jednu jedinu reč."
"Glupaci. Zašto pričate?" upita treći.
"Ja sam jedini koji nije progovorio", zaključi četvrti.
 
upita ucenik zen majstora sta je nirvana(praznina)?
ziva ograda na dnu vrta, odgovori zen majstor.

a sta je covek koji shvata istinu?
ucitelj ga grubo raspali stapom po ramenima i odgovori;lav zlatne grive.
 
Ako na putu sretnete učitelja mačevanja, predajte mu svoj mač.
Ako sretnete pjesnika , ponudite mu svoju pjesmu.
Što se ostalih tiče, recite im samo deo svoje misli .
Nikada ne govorite sve odjednom .
 
Konfučije je posmatrao vodopad u Lulijangu. Vodopad se spuštao sa visine od 40 metara. Njegova se buka širila skoro na razdaljinu od 15 milja. Niko ne bi mogao da preživi taj pad.
Konfučije primeti jednog starca kako ulazi u vodu. Misleći da starac trpi od neke nevolje i da pokušava sebi oduzeti život, Konfučije posla svoje učenike da ga pokušaju spasiti.
Starac je uronio u vodu na oko sto koraka dalje. Konfučije ga je pratio, kad su ga izvukli iz vode reče mu:

"Pomislio sam gospodine da ste duh, ali sad vidim da ste čovek. Recite mi, molim vas, da li postoji način za sarađivati sa vodom?"

"Ne", odgovori starac, "Ja nemam načina. Zaronim u vir i izronim sa virom. Ja se prilagodim vodi, a ne voda meni. Tako sam sposoban da sarađujem sa vodom."
 
PISMO UMIRUĆEM

U pismu jednom od svojih učenika koji je
bio na samrti, Basui je napisao:
„Suština tvoga uma nije rođena, pa nikada
neće ni umreti. Ona nije život, koji je prolazan.
Ona nije praznina, koja je prosto bez sadržine.
Ona nema ni boju ni oblik. Ona ne uživa u zado-
voljstvima i ne trpi u bolu.
Znam da si veoma bolestan. Kao dobar uče-
nik zena, ti se otvoreno suočavaš sa tom bolešću.
Možda tačno ne znaš ko pati, ali upitaj sebe: Šta
je suština ovog uma? Misli samo na to. Neće ti
trebati ništa drugo. Ne žudi ni za čim. Tvoj kraj
koji je beskrajan je kao snežna pahuljica što se
rastapa na čistom vazduhu."
 
sedela stara žaba na listu lokvanja čekajući da preleti muva ili kakav leptir

Tek..tačno u podne, sunce probi zrak kroz baru sve do dna, i probudi krug zlatnog sjaja..

Šta li ono sija na dnu bare? pomisli žaba i iskolači jedno oko ka dole, kako samo žaba ume.

Gle, prsten, reče ona.

Prsten? reče roda što je vrebala žabu..

Prsten? reče Frodo, hobit što se smucao po čudošumi da ulovi rodu.

Ne časeći ni časa, skoči žaba u vodu, polete i roda za njom, polete i strela ka rodi, a baruštinom zavlada težak muk iščekivanja.

I dugo, dugo, dugo..bilo je tiho, tiho, tiho..sve dok se najednom, na površini ne ukaza glava prelepog muškarca sa još lepšim brkovima, koji utom zapeva iz sveg glasa:

 
Zen (japanski: zen; kineski: čan; sanskrit: dhjana – meditacija) je škola mahajana budizma. Meditaciju su zen/čan-budisti tumačili na nov način – kao spontano samootkrivanje “istinske prirode” čoveka u njegovom svakodnevnom životu.
Zen nema svoje svete knjige, jer se oslanja na pisanu tradiciju.
Letopisci čan-budizma slažu se da njihovu školu odlikuju četiri principa:
Ne ostavljati pismene pouke.
Prenositi istinu mimo učenja, na drugi način.
Neposredno ukazivati na suštinu čovekovog saznanja.
Spoznavati prirodu, postajati Buda.

„Čista kontemplacija“ zena prepostavljala je neobično tananu spoznaju svih percepcija, što oslobađa svest od vezanosti za fizički svet. Dok običan čovek osluškuje samo ono što se čuje, bodisatva osluškuje – pa, dakle, bdi i budno prati – u potpunoj tišini. Njegovo biće je slušanje bez zvuka, opažanje bez likova.

U zen pričama nije važno šta, nego kako – čist kvalitet duha, koji nam je dat u otuđenim odbljescima, nekim sasvim nebitnim detaljima: praznina koncentrisanja stapa se sa prazninom sveprisutne sredine. Čitajući, mi se udubljujemo u živ dijalog bića sa njegovom lirskom isprekidanošću, nepredvidljivo naglim promenama intonacije, ali takvim koje se povinuju neverbalnim zakonima stvaralačke igre - mišljanja. U čan-dijalogu svaka reč zatiče čoveka nespremnog i zahteva spontanu preciznost delovanja, koju sugeriše intuicija. Jer svaka reč je ovde uistinu događaj i čak više od toga.

Primer:
Priča o tome kako je pastir krotio bivola. Poznato je desetak njenih varijanti, prikazanih u seriji slika. Gotovo sve one pojavile su se u Kini, u XII veku – u vreme definitivnog formiranja čan-tradicije. U shemi „kroćenja bivola“ izdvajaju se tri nivoa svesti. Prvi je – stanje pomračenja ili saznanja isprljanog strastima, kada je bivol, tj. naša „životinjska“ priroda, izgubljen i leti „kud ga oči vode“.
Sledeći stadijum je – stadijum „upoznavanja bivola“: čovek saznaje vlastitu ograničenost, spoznaje ispraznost svojih strasti i uči da čvrsto drži unutrašnji fokus saznanja. Sada asketa „gubi svet“ ili „umire za svet“.
Treća etapa usavršavanja označava zbližavanje „ukrotitelja“ i „kroćenog“, koja se završava time što „pastir vraća bivola kući“. To je faza realizacije nedualnosti, u kojoj nestaje suprotstavljenost prosvetljenosti i pomračenja, „principa“ i „pojave“.

Ali, da ne dužim ... :lol: Postoji zaista mnogo zen priča.

Ova tema je osmišljena tako da ih ovde postavljamo i tumačimo.

Ming i Jang. Dve paralelne sile koje koriste zen kao teoriju rivaliteta izmesju subatomskih nuklearnih ekspanzija u subprostranicnom prostoru i vremenu crno je belo a belo je crno.
Koristi li su samuraji obuceno u crno. To sto sam rekao. Odnosno Nindze.
 
Učenje o ćutanju

Učenici škole Tendai učili su se meditaciji još pre no što je zen stigao u Japan. Četvorica njih, među sobom bliskih prijatelja, obećaše jedno drugom da sedam dana neće progovoriti.
Prvoga dana su svi ćutali. Meditacija im je uspešno započela, ali kada pade noć i uljane lampe počeše da žmirkaju, jedan od učenika ne izdrža da ne uzvikne slugi: "Namesti te lampe."
Drugi učenik, iznenađen, čuvši ovoga da govori, primeti: "Ne bi trebalo da izgovorimo ni jednu jedinu reč."
"Glupaci. Zašto pričate?" upita treći.
"Ja sam jedini koji nije progovorio", zaključi četvrti.
 
POREĐENJE
Buda je izrekao poređenje u jednoj sutri:

Putujući, jedan čovek u polju naiđe na tigra.
Čovek poče da beži, a tigar za njim. Naletevši na
jednu liticu, zadrža se za koren divlje puzavice i
zanjiha na ivicom. Tigar ga je njuškao odozgo.
Drhteći, čovek pogleda dole, gde je, daleko ispod,
drugi tigar čekao da ga pojede. Samo ga je puza-
vica držala.
Dva miša, jedan beli i jedan crni, počeše malo
po malo da glođu puzavicu. Čovek vide pokraj
sebe sočnu jagodu. Stisnuvši jednom rukom puza-
vicu, drugom ubra jagodu. Kako je bila slatka!

Poenta priče,
naeba jagoda na kraju...
 
-moja draga sta ce ti jos uvek haljina?
-skinula bih je kad bih znala da si mi kupio novu
-ne zabadaj njusku u moj tanjir ako neces da te vezem u mornarski cvor
-:flert:
-zrtva nikad nije samo golo, vec duplo golo :roll:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top