ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
“Već sam četiri meseca s tobom i još mi nisi dao nikakav metod ili tehniku.” – reče Učenik.
“Metod?”, upita Učitelj. “Za šta ti, zaboga, treba metod?”
“Da zadobijem unutrašnju slobodu.”
Učitelj se valjao od smeha.
“Onda će ti zaista trebati velika veština da se oslobodiš toga pomoću zamke zvane ‘metod’.” – rekao je.
 
Razgovor Majstora i Učenika
Kako duša može dospeti do božanskog gledanja i slušanja, i šta je njeno detinjstvo u prirodnom i nad čulnom životu,
i kako se iz prirode uliva u Boga i opet iz Boga u prirodu sopstva, a i šta je njeno blaženstvo i propast


Učenik reče majstoru:

Kako bih mogao dospeti do natčulnog života, tako da vidim Boga i čujem kako govori?

Majstor reče:
Ako makar na tren možeš da se vineš tamo gde ne boravi nijedna kreatura, čućeš šta Bog govori:

Učenik reče:
Da li je to blizu ili daleko?

Mastor reče:
U tebi je, i ako uzmogneš da ćutiš jedan čas bez svog htenja i umovanja, čućeš neigovorljive reči Božije.

Učenik reče:
Kako mogu da čujem, kada sa umovanjem i htenjem utihnem?

Majstor reče:
Kada utihneš za umova nje i htenje svog sopstva, u tebi će biti otkriveno večno slušanje, gledanje i govorenje
koje čuje i vidi Boga u tebi. Tvoje sopstveno slušanje, htenje i gledanje te sprečava, tako da Boga niti vidiš, niti čuješ.

Učenik reče:

Čime mogu da vidim i čujem Boga, ako je on iznad prirode i stvorenog?

Majstor reče:
Ako mirno ćutiš, onda si ono što je Bog bio pre prirode i stvorenog, iz čega je stvorio tvoju prirodu i sve stvoreno:
tako ćeš čuti i gledati onim što je Bog u tebi gledao i slušao pre nego što je započelo tvoje sopstveno htenje, gledanje i slušanje.

Učenik reče:

Šta me onda zadržava, tako da ne mogu da dospem tamo?

Majstor reče:
Tvoje sopstveno htenje, slušanje i gledanje i to što težiš suprotno od onog odakle si došao: svojim sopstvenih htenjem se
otcepljuješ od Božijeg htenja, a svojim sopstvenim gledanjem vidiš samo sopstveno htenje. A tvoje htenje ti zapušava sluh
samovoljom zemaljskih stvari, i zavodi te u ponor, i baca na tebe senku onoga što želiš, tako da do natprirodnog, natčulnog,
ne možeš da dospeš.
 
Sreli se Bokuden (monah budisticki) i samuraj i tu krene razgovor::"Kojoj skoli macevanja ti pripadas?"

"Pa moja skola je skola kako pobijediti neprijatelja bez borbe. "

"Ne sali se stari.Ako mozes da pobijedis neprijatelja bez borbe, sta ce ti onda mac?"

"Moj mac tu nije radi ubijanja vec radi cuvanja "rece Bokuden "moja vjestina se prenos...i sa uma na um. ...""Hajde sada, dodji monahu, izazivao je samuraj da vidimo ko ce u ovom trenutku pobijediti, ti ili ja. "Rukavica je prihvacena bez oklevanja.

"Ali ne smijemo se boriti u camcu- rece Bokuden- da ne bi neko od putnika
bio povrijedjen.E no tamo je malo ostrvo, tamo cemo da odmjerimo snage"Samuraj pristade na ovaj predlog i odveslase camcem do tog ostrva.Cim je camac stigao do ostrva samuraj iskoci i povice:"Dodji monahu, brzo, brzo!

"Bokuden medjutim, polako se dizuci rece:"Ne zuri da izgubis glavu.Pravilo je moje skole da se za borbu polako priprema, cuvajuci dusu u abdomenu.
"Govoreci tako zgrabi veslo od camdzije i odvesla camac nazad na izvesnu
daljinu ostavljajuci covjeka samog, koji je udarajuci o zemlju vikao kao
lud:"O, ti kukavice, dodji sada stari monahu!""Slusaj- rece Bokuden-
ovo je tajna vjestina skole "kako pobijediti neprijatelja bez borbe",rece i odvesla.
 
Čovek je upitao Budu:
“Jesi li Ti Bog?”
Buda je odgovorio:”Ne.”
“Jesi li onda anđeo?”
Buda je odgovorio: “Ne.”
“Pa šta si onda?”
“Ja sam budan!”
 
“Spreman sam poći bilo gde u potrazi za Istinom”, izjavio je vredni učenik.
Učitelja je to zabavljalo. “I kada nameravaš poći?”, upitao je.
“Čim mi kažete gde da idem.”
“Predlažem da ideš u smeru u kojem pokazuje tvoj nos.”
“Da. Ali gde da se zaustavim?”
“Gde god želiš.”
“I hoće li Istina biti tamo?”
“Hoće. Tačno pred tvojim nosom, gledajući pravo u tvoje oči koje ništa ne vide.”
 
Jednog dana Učitelj reče: “Dobra dela učinjena nesvesno su bolja od onih namernih.”
Ovo je potaklo bujicu pitanja pa se Učitelj brzo sklonio u stranu kako je i uvek činio kad bi prosudio da još nije došlo vreme da im odgovori.
Jednog dana su svi otišli na koncert svetski poznate pijanistkinje. Učitelj, šapćući, reče prvom učeniku do sebe: “Kretanje prstiju te žene po klavijaturi
je nešto što ne može biti voljno. Tako kvalitetan rad se mora prepustiti nesvesnom.”
 
Učenik: “Kakva je razlika između spoznaje i prosvetljenja?”
Učitelj: “Kada si spoznao, koristiš baklju da ti osvetli put. Kada si prosvetljen, ti sam postaješ baklja.”..
Čovek je bio religiozni pisac i zatražio je reci mudrosti. Učitelj mu reče:
“Neki ljudi pišu da bi zaradili za život; drugi da bi podelili svoja otkrića ili da bi pokrenuli pitanja koja će progoniti čitaoce; treći opet da bi razumeli sopstvenu dušu.”
“Niko od njih neće potrajati. Jer to pripada onima koji pišu samo zato što bi eksplodirali ako ne bi pisali.”
Dodao je još i ovo: “Ovi pisci izražavaju božansko – ma o čemu pisali.”
 
Učenik: “Kakva je razlika između spoznaje i prosvetljenja?”
Učitelj: “Kada si spoznao, koristiš baklju da ti osvetli put. Kada si prosvetljen, ti sam postaješ baklja.”..
Čovek je bio religiozni pisac i zatražio je reci mudrosti. Učitelj mu reče:
“Neki ljudi pišu da bi zaradili za život; drugi da bi podelili svoja otkrića ili da bi pokrenuli pitanja koja će progoniti čitaoce; treći opet da bi razumeli sopstvenu dušu.”
“Niko od njih neće potrajati. Jer to pripada onima koji pišu samo zato što bi eksplodirali ako ne bi pisali.”
Dodao je još i ovo: “Ovi pisci izražavaju božansko – ma o čemu pisali.”

два реда се не уклапају.
 
“Već sam četiri meseca s tobom i još mi nisi dao nikakav metod ili tehniku.” – reče Učenik.
“Metod?”, upita Učitelj. “Za šta ti, zaboga, treba metod?”
“Da zadobijem unutrašnju slobodu.”
Učitelj se valjao od smeha.
“Onda će ti zaista trebati velika veština da se oslobodiš toga pomoću zamke zvane ‘metod’.” – rekao je.
Moj metod bi znao ša od tebe da traži! :lol:
 
Retko kad je Učitelj bio tako rečit kao kad je upozoravao na začaravajuću moć reči:
“Čuvajte se reči”, govorio je, “čim odvratite pogled, one će početi svoj vlastiti život, zaslepljivaće, očaravaće, zastrašivaće – odvući će vas stranputicom od stvarnosti koju predstavljaju – navešće vas da verujete da su stvarne.”
“Svjet koji vidite nije Kraljevstvo koje vide deca već iscepkan svet, razbijen u hiljadu komadića rečju… To je kao kad bi ste videli kako se svaki okeanski talas odvaja od okeana.”
“Kad se reči i misli utišaju, Univerzum procveta – stvaran i ceo i jedan – i reči postaju ono što su oduvek i trebale biti:
Note – ne muzika,
Jelovnik – ne hrana,
Putokaz – ne kraj puta”
 
Onim učenicima koji su bili naivno uvereni
da nije bilo ničega što ne bi mogli postići ako
bi se tome odlučno posvetili, Učitelj je običavao reći:
“Najbolje stvari u životu se ne
mogu voljom naterati da postoje.”
“Možete odlučiti da stavite hranu u usta,
ali ne možete odlučiti da imate apetit.
Možete odlučiti da legnete u krevet,
ali ne možete odlučiti da zaspite.
Možete odlučiti da nekome date kompliment,
ali ne možete odlučiti da mu se divite.
Možete odlučiti da kažete tajnu,
ali ne možete odlučiti da imate poverenje.
Možete odlučiti da služite,
ali ne možete odlučiti da volite.”
 
Onim učenicima koji su bili naivno uvereni
da nije bilo ničega što ne bi mogli postići ako
bi se tome odlučno posvetili, Učitelj je običavao reći:
“Najbolje stvari u životu se ne
mogu voljom naterati da postoje.”
“Možete odlučiti da stavite hranu u usta,
ali ne možete odlučiti da imate apetit.
Možete odlučiti da legnete u krevet,
ali ne možete odlučiti da zaspite.
Možete odlučiti da nekome date kompliment,
ali ne možete odlučiti da mu se divite.
Možete odlučiti da kažete tajnu,
ali ne možete odlučiti da imate poverenje.
Možete odlučiti da služite,
ali ne možete odlučiti da volite.”

дотични је живео пре настанке рекламе?
 
Ne moze nista da bude nit istina nit neistina, isto kao sto ne moze nijedan oblik da bude ni trougao ni ne-trougao.
s obzirom da čovjeku nije moguće prepoznati cijelu istinu, nego samo jedan vrlo malen dio, koji je vezan za njegovu životnu sferu, uglavnom ni to,
dosta logočnom mi se čini izjava jednog cijenjenog mislioca, koji kaže da istina nije ni jedno ni drugo.
 
Diferencijalni i integralni račun mogu i logički sistem da budu...
Jedan delić je naučniku dovoljan da sagleda celinu čiji je delić .
Profesori koji uče logiku studente nemaju ,najčešće ,pojma o matematici...Glupo!:zelenko3:
 
Bodidarma se smatra rodonačelnikom Zena. On je u šestom veku preneo budizam iz Indije u Kinu.
Kada je rešio da se vrati kući, okupio je svoje kineske učenike, da odabere sebi naslednika.
Da bi proverio njihovu sposobnost, svakom je postavio isto pitanje: “Šta je istina?”

Dolfuku je odgovorio:”Istina je ono što se ne može ni negirati ni potvrditi.”
“Dobićeš moju kožu”, rekao je Bodidarma.
Monahinja Soiđ je izjavila: “Ona je vizija Budine zemlje kako je vidio Ananda – munja koja odmah iščezne.”
“Dobićeš moje meso”, rekao je Bodidarma.
Doiku je odgovorio: “Četiri elementa – vetar, voda, zemlja i vatra – prazni su. Istina je ništavilo.”
“Dobićeš moje kosti”, uzvratio je Bodidarma.
Na kraju, učitelj se okrenu ka Ekeju, koji je legao na zemlju, osmjehnuo se i samo ćutao.
“Dobićeš moju suštinu.” – rekao je Bodidarma
 
Bodidarma se smatra rodonačelnikom Zena. On je u šestom veku preneo budizam iz Indije u Kinu.
Kada je rešio da se vrati kući, okupio je svoje kineske učenike, da odabere sebi naslednika.
Da bi proverio njihovu sposobnost, svakom je postavio isto pitanje: “Šta je istina?”

Dolfuku je odgovorio:”Istina je ono što se ne može ni negirati ni potvrditi.”
“Dobićeš moju kožu”, rekao je Bodidarma.
Monahinja Soiđ je izjavila: “Ona je vizija Budine zemlje kako je vidio Ananda – munja koja odmah iščezne.”
“Dobićeš moje meso”, rekao je Bodidarma.
Doiku je odgovorio: “Četiri elementa – vetar, voda, zemlja i vatra – prazni su. Istina je ništavilo.”
“Dobićeš moje kosti”, uzvratio je Bodidarma.
Na kraju, učitelj se okrenu ka Ekeju, koji je legao na zemlju, osmjehnuo se i samo ćutao.
“Dobićeš moju suštinu.” – rekao je Bodidarma

исус не беше те среће.
 
Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:
“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, i ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom, radićeš trideset dana bez ikakve naknade.”
Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”
No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatati takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao pa odgovorio:
“Pomoći ću ti. Kada sutra stigneš na vrh planine, pogledaj ispred sebe. Ja ću biti na vrhu susedne planine, gde ću celu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grejati. Uspećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”
Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:
“Rekao si mi da želiš naknadu.”
Avdi ga je uhvatio za ramena:
“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”
 
Učitelj veštine gađanja lukom i strelom bio je poznat i kao učitelj života. Jednoga dana, njegov najbolji učenik učestvovao je na takmičenju i tri puta za redom pogodio u centar mete. Svi su oduševljeno aplaudirali i komplimenti su pljuštali sa svih strana, kako za učenika tako i za učitelja. Međutim, učitelj kao da nije bio polaskan time. Kada ga je, kasnije, učenik upitao šta je razlog njegovog skeptičnog stava, učitelj mu je odgovorio:”Moraćeš da naučiš da cilj nije centar mete.”
“Šta je onda cilj?”, zbunjeno je upitao učenik.
Ali učitelj nije ništa odgovorio. To je bilo nešto što je mladić trebalo sam da otkrije, jer nije moglo da se izrazi rečima.
Jednoga dana otkrio je da ono u šta je trebalo da cilja nije bio rezultat, već mentalni stav – poenta nije bila u pogađanju centra mete već u oslobađanju od samoga sebe.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top