ZEN PRIČE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sta je duhovnost
Neminovna posledica zdravog, celovitog rasta ka sebi. Ponavljam: duhovnost je put i kruna samoostvarenja.
Prvi i jedini cilj duhovnosti je buđenje, samorealizacija, prepoznavanje onoga što jeste. Krajnji cilj je potpuno zdravlje, a da bi se ono ostvarilo, neophodno je videti pravo lice našeg psihološkog stanja; problem je u tome što niko ne sme objektivno da sagleda unutrašnju situaciju, a ona je tragična upravo zbog tog kukavičluka.
Bolest može da se izleči ako se na vreme prepozna kao bolest, ali ako se tumači kao zdravlje, opasnost po čoveka naglo se povećava. Autentična duhovnost izrasta kao delikatni plod iskrenog i smelog suočavanja sa samim sobom. Da bi do tog bespoštednog razračunavanja uopšte došlo, čovek ne sme da se oslanja na ono što raznorazna verska i gnostička učenja obećavaju, već mora odvažno da ispituje sve što oseća, misli i naslućuje, sam za sebe.
To je težak put, ali, kako mnogi vole da kažu, nema drugog puta.
Učitelj Sah

драго ми је да си згодна и волиш руже, било би ми још драже да је твоја мисао...
 
Sta je duhovnost
Neminovna posledica zdravog, celovitog rasta ka sebi. Ponavljam: duhovnost je put i kruna samoostvarenja.
Prvi i jedini cilj duhovnosti je buđenje, samorealizacija, prepoznavanje onoga što jeste. Krajnji cilj je potpuno zdravlje, a da bi se ono ostvarilo, neophodno je videti pravo lice našeg psihološkog stanja; problem je u tome što niko ne sme objektivno da sagleda unutrašnju situaciju, a ona je tragična upravo zbog tog kukavičluka.
Bolest može da se izleči ako se na vreme prepozna kao bolest, ali ako se tumači kao zdravlje, opasnost po čoveka naglo se povećava. Autentična duhovnost izrasta kao delikatni plod iskrenog i smelog suočavanja sa samim sobom. Da bi do tog bespoštednog razračunavanja uopšte došlo, čovek ne sme da se oslanja na ono što raznorazna verska i gnostička učenja obećavaju, već mora odvažno da ispituje sve što oseća, misli i naslućuje, sam za sebe.
To je težak put, ali, kako mnogi vole da kažu, nema drugog puta.
Učitelj Sah
:klap::klap::klap:
I u ovoj temi bih da podsetim na skori intervju NG s Dalaj Lamom.Lakoća kojom taj "običan"čovek,kako sebe imenuje,ne samo kontroliše svoje emocije i misli več i njima dobronamerno i smisleno upravlja vedrinom umerenog optimiste zadovoljnog i "malim" stvarima naprosto pleni...Svoju političku ambiciju o ostvarenju kulturne autonomije Tibeta naziva neskromnom i prevelikom i obećava da će se truditi više da bi je bio dostojan...Primer,naročito mladima od kog bolji ne znam...
 
Poslednja izmena:
Bio jednom jedan učenik kojem je njegov učitelj, poznati grčki filozof, poverio čudan zadatak. Naredio mu je da pruži novac svakom ko ga uvredi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvetljenjem, učenik je činio tačno onako kako mu je učitelj naredio.
Kad je dugo iskušenje bilo konačno završeno, učitelj pozva mladića k sebi i reče mu:
“Sada možeš ići u Atinu jer si spreman učiti mudrost.”
Sav ponosan, učenik se uputi prema Atini. Pre nego što je ušao u veliki grad ugleda nekog mudraca kako sedi na vratima vređajući svakoga ko je pokušao proći kroz kapiju. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vređati.
“Hej”, vikao je na učenika. “Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da neko izgleda tako blesavo.”
Ali umesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smeh
“Zašto se smeš kad te vređam?” upita mudrac.
“Zato”, reče učenik, “jer sam pune tri godine plaćao ovakve uvrede, a sad mi ih ti daješ besplatno!”
“Uđi u grad,” reče mu mudrac. “Tvoj je!”
 
Kisa je neprestano padala dok su Tenzen i Ekido zajednicki putovali blatnjavim putem. Zasavsi za krivinu,
naisli su na lepu devojku u svilenom kimonu sa pojasom, koja nije mogla da predje na drugu stranu puta.

- Hajde devojko, rece joj Tenzen, ne premisljajuci se ni za trenutak. Podigavski je u narucje, preneo ju je
na drugu stranu, preko blata.

Ekido nije progovorio ni reci, sve dok kasno te veceri nisu stigli u hram u kome je trebalo da prespavaju.
Potom vise nije mogao da izdrzi:

- Mi kaludjeri ne prilazimo zenama, rekao Tenzenu, pogotovu ako su lepe i mlade devojke. To je opasno.
Zasto si to ucinio?

- Ja sam devojku ostavio tamo, odvratio mu je Tenzen, zar je ti jos uvek nosis sa sobom
 
Buda je jednog dana došao s cvetom u ruci. Trebalo je da održi propoved. ali propovedi nije bilo,
samo je sedeo u tišini i posmatrao cvet. Svi su se čudili šta on to radi. To je trajalo deset minuta,
dvadeset, trideset minuta... Tada svima postade neprijatno. Niko nije bio u stanju da kaže šta on
to radi. Svi su se okupili – najmanje deset hiljada ljudi – da čuju njegov govor. A on je samo
sedeo, samo posmatrao cvet.
Mahakašjapa se nasmeja. Buda pogleda i reče, “Mahakašjapa priđi.” Predao je cvet Mahakašjapi
i rekao, “Sve što se moglo preneti rečima preneo sam svima, a ono što se ne može preneti rečima
prenosim Mahakašjapi.”
 
Na samrti pozva starac svoga sina, pa ga dovede do prozora i upita sta vidi.
- Ljude, odgovori on.
Zatim mu pruzi ogledalo da se pogleda i upita ga sta vidi.
- Vidim sebe, odgovori on.
- Eto, sine! I prozor i ogledalo su od istog stakla, s tom razlikom sto se na staklu
od ogledala nalazi tanak sloj srebra. I u zivotu je tako: gde god se srebro nadje izmedju ljudi, tu covek vidi samo sebe.
 
Besede učitelja Benkeia pohađali su ne samo učenici zena, već i ljudi iz svih redova i sekti. On nikada nije citirao sutre. Umesto toga, izgovarao je reči pravo iz svog srca u srca svojih slušalaca.
Prisustvo mnogobrojnih slušalaca naljutilo je jednog sveštenika Ničiren sekte koga su njegove pristalice napustile da bi slušale o zenu. Sebični Ničiren sveštenik dođe u hram odlučivši da raspravlja sa Benkeiem.
“Hej, zen učitelju”, uzviknu. “Čekaj malo. Ko god te poštuje, poslušaće ono što kažeš, ali čovek kao što sam ja te ne poštuje. Možeš li mene naterati da ti se pokorim?”
“Dođi gore do mene i pokazaću ti”, reče Benkei.
Sveštenik se ponosno progura kroz gomilu do učitelja.
Benkei se nasmeši. “Pređi na moju levu stranu.”
Sveštenik posluša.
“Ne”, reče Benkei, “bolje ćemo razgovarati ako si na desnoj strani. Pređi ovde.”
Sveštenik ponosno prekorači na desno.
“Vidiš”, primeti Benkei, “ti mi se pokoravaš i ja mislim da si ti plemenita osoba. Sada sedi i slušaj.”
 
Jednom je Buda vodio svoje ožednele učenike kroz šumu. Najednom su videli izvor vode i svi do jednoga su navalili na izvor, no od silne želje da se napiju, nagurali su se na izvor i zamutili vodu. U sledećem trenutku svi su se zamislili nad situacijom i počeli da se čude šta dalje. Šta da urade da bi se napili čiste vode? Šta svaki od njih treba da učini da bi izvor opet bio čist?

Buda je međutim naredio da nastave put! Učenici su pak bili mnogo žedni. Oni su hteli da nekako iščiste izvor i molili su Budu za dozvolu.
No Buda je bio rešen da nastave put. Kada su nakon određenog vremena stigli do sledećeg izvora, desio se isti slučaj. Opet su zamutili izvor.
Tada je Buda dao jednom od učenika poveći sud za vodu i rekao mu da se vrati i zahvati vode iz prethodnog izvora i da donese tu vodu.
Kada je učenik stigao do njega, izvor je bio nepomućen i čist, mulj je nestao.
 
Neka mudra žena, putujući kroz planinu nađe u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji beše gladan, te mudra žena otvori torbu da mu da nesto da pojede. On ugleda dragi kamen u njenoj torbi, očara se njime i zatraži od mudre žene da mu ga da. Mudra žena to učini bez premišljanja.
Putnik pođe dalje, sav radostan zbog svoje dobre sreće. Znao je da kamen dovoljno vredi da ga učini bogatim.

Ali, posle nekoliko dana, vrati se on nazad i potraži mudru ženu. Kad je nađe, dade joj kamen i reče:
"Razmišljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vredan, ali ti ga vraćam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je mnogo, mnogo vrednije. Ako možes, daj mi to što imas u sebi, a što ti je omogucilo da mi s takvom lakoćom das ovaj skupoceni kamen."
 
Jednom kad je Majstor govorio o hipnotičkoj moći reči neko iz pozadine povika:
“Pričaš besmislice! Ako kažem Bog, Bog, Bog, hoće li me to učiniti božanskim?
A ako kažem Greh, Greh, Greh, hoće li me to učiniti zlim?”
“Sedi, kopile jedno!”, reče Majstor.
Čovek se je toliko razbesnio da mu je trebalo vremena da povrati govor.
Tada je prosuo kišu uvreda na Majstora.
Majstor, pokajnički, reče: “Oprostite gospodine, zaneo sam se.
Istinski se izvinjavam za svoju neoprostivu omašku.”
Čovek se odmah smiri.
“Pa, eto vam odgovora: trebala je samo jedna reč da pobesnite i
još jedna da vas smiri.”, reče Majstor.
 
“Je li steći prosvetljenje lako ili teško?” – upita učenik učitelja Zena.
“Jednako je i lako i teško…kao viđenje nečega što ti je pred očima.”
“Kako može biti teško videti nešto što je pred očima?”
Na to je Majstor odgovorio sledećom anegdotom:
Devojka je pozdravila svog momka rekavši:
“Primećuješ li išta drugačije na meni?”
“Nova haljina?”
“Ne.”
“Nove cipele?”
“Ne. Nešto drugo?”
“Predajem se.”
“Nosim gas masku.”
 
Uznemiren Učiteljevom težnjom dа uništi svаki izrаz verovаnjа u Bogа,
jedаn je učenik povikаo: “Nije mi ostаlo ništа zа štа dа se uhvаtim.”
“To ptić kаže kаda gа gurnu iz gnezdа!”, reče Učitelj.
Kаsnije je dodao: “Zаr očekuješ dа letiš dok si bezbedno smešten u gnezdu
svojih uverenjа? To nije letenje. To je mаhаnje krilimа
 
Nesreće mogu doneti rast i prosvetljenje”, reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suvim granama drveta koje je stajalo usred velike nenaseljene ravnice.
Jednog je dana orkanski vetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem
dok napokon nije doletela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi:
“Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje.
 
Ponekad i to bas u zadnje vreme kad se razocaram u ljude, drustvo dobijem zelju da odem, spakujem stvari, odem tamo kod budistickih monaha na otprilike 6 godina, da jos bolje upoznam sebe, smirim i duh i izbacim svu tu negativnu energiju, da me tih sest godina poduce kako da spojim duh i telo, da se razvijem duhovno i fizicki, sredim misli ali ne znam da li uopste oni primaju takog nekog kao mene, strance i to badava bez dinara u dzepu, nekog ko je jedva uspeo da dodje do njih obezbedi put da stigne tamo, mislim da je to ako se ne varam samo na filmovima?

Mislim sta treba da kazem, odem tamo stignem do neki manastir i udjem onako u njega i poklonim se i kazem nemam nista primite me ako hocete jer strasno zelim da mi preneste vasu mudrost znanje jer sam razocaran i zelim da pokusam da se osetim kao da sam ponovo rodjen?

Naravno posle toga mogo bih da zamislim ako se ne varam pogledali bi me ko ludaka nasmejali se i pokazali bi mi put iz hrama ako se ne varam?

A posle kako i cime da se vratim kuci to samo bog zna...
 
Ponekad i to bas u zadnje vreme kad se razocaram u ljude, drustvo dobijem zelju da odem, spakujem stvari, odem tamo kod budistickih monaha na otprilike 6 godina, da jos bolje upoznam sebe, smirim i duh i izbacim svu tu negativnu energiju, da me tih sest godina poduce kako da spojim duh i telo, da se razvijem duhovno i fizicki, sredim misli ali ne znam da li uopste oni primaju takog nekog kao mene, strance i to badava bez dinara u dzepu, nekog ko je jedva uspeo da dodje do njih obezbedi put da stigne tamo, mislim da je to ako se ne varam samo na filmovima?

Mislim sta treba da kazem, odem tamo stignem do neki manastir i udjem onako u njega i poklonim se i kazem nemam nista primite me ako hocete jer strasno zelim da mi preneste vasu mudrost znanje jer sam razocaran i zelim da pokusam da se osetim kao da sam ponovo rodjen?

Naravno posle toga mogo bih da zamislim ako se ne varam pogledali bi me ko ludaka nasmejali se i pokazali bi mi put iz hrama ako se ne varam?

A posle kako i cime da se vratim kuci to samo bog zna...

кад сфатиш будалу учитељ је ту...
 
Ponekad i to bas u zadnje vreme kad se razocaram u ljude, drustvo dobijem zelju da odem, spakujem stvari, odem tamo kod budistickih monaha na otprilike 6 godina, da jos bolje upoznam sebe, smirim i duh i izbacim svu tu negativnu energiju, da me tih sest godina poduce kako da spojim duh i telo, da se razvijem duhovno i fizicki, sredim misli ali ne znam da li uopste oni primaju takog nekog kao mene, strance i to badava bez dinara u dzepu, nekog ko je jedva uspeo da dodje do njih obezbedi put da stigne tamo, mislim da je to ako se ne varam samo na filmovima?

Mislim sta treba da kazem, odem tamo stignem do neki manastir i udjem onako u njega i poklonim se i kazem nemam nista primite me ako hocete jer strasno zelim da mi preneste vasu mudrost znanje jer sam razocaran i zelim da pokusam da se osetim kao da sam ponovo rodjen?

Naravno posle toga mogo bih da zamislim ako se ne varam pogledali bi me ko ludaka nasmejali se i pokazali bi mi put iz hrama ako se ne varam?

A posle kako i cime da se vratim kuci to samo bog zna...
I ja sam za to, al bezpovratno, hodočašće. :lol:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top