Zelim te...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
O, ŠUTLJIVKO MOJA

Ko bijela pčela opita medom, zujiš u mojoj duši
i zavijaš u laganim spiralama dima.

Ja sam očajnik, riječ sam bez odjeka,
onaj što sve je izgubio i što je imao sve.

Posljednji vezu, u tebi škripi moja posljednja čežnja.
Ti si posljednja ruža moga pustog polja.

O šutljivko moja!

Sklopi duboke oči, tamo se noć trza.
Ah, razodijeni tijelo drhtava kipa.

Imaš duboke oči u kojima noć širi
svoje cvjetne ruke i ružične skute.

Grudi ti naliče na dva bijela puža.
Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.

O šutljivko moja!

Evo samoće u kojoj nisi prisutna.
Kiši. Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo, lišće se tuži na stablo.

žPčelo bijela, odsutna, još zujiš u mojoj duši.
Oživljuješ u vremenu, šutljiva i krotka.
O šutljivko moja!

Pablo Neruda
 
tumblr_n8aoeyaaAT1s5rry1o1_500.jpg


Poželeh tvoje reči
u vetru da prepoznam.
Kao talas da me uzdignu,
ponesu sa sobom,kao eho,
da te pratim.

tumblr_n392hz8rxH1tu1jgko1_400.jpg


Poželeh tvoj glas
u boji jutra da prepoznam.
Kao svetlost da me obasja,
obuče u haljinu od cvrkuta
izatkanu,meku i toplu.
Poželeh tvoj lik
pred sobom da prepoznam.
Kao pupoljak pred tobom
da...
Branka Zeng

tumblr_n59gb6rjiD1sowxy7o1_500.jpg
 
TVOJ SAM

Ako želiš ljubavnika,
Učiniću sve da me pitaš da to budem ja
I ako želiš neku drugu vrstu ljubavi
Nosiću masku za tebe
Ako ti treba partner
Uhvati moju ruku
Ili, ako želiš da me udariš u gnevu
Evo me
Tvoj sam…
I ako ti se prispava na trenutak
Na putu
Ja ću da te vodim
I ako želiš da radiš sama, na ulici
Ja ću da se sklonim
Ako želiš oca za svoje dete
Ili bi samo da se sa mnom šetaš
po pesku
Tvoj sam.

Leonard Koen
 
POSLEDNJA BAJKA

Ušunjam se u tvoj jastuk
kao tišina perja,
kao tršave šiške večeri
mirisave od lišca,
od mesečine na peščanim obalama,
od uvele svežine oktobra,
- baš tako se ušunjam
i slušam,
slušam šta sanjaš.


Nikome neću kazati.
Ali hoću da znaš,
čuo sam,
čuo sam sve sto sanjas,
jer drugo ništa i ne znam
samo se u snove razumem,
kao sto se kauboji razumeju u laso,
kao sto se tvoj tata razume u politiku,
kao sto se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.


U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produžujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produžujemo se kroz oči i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive šare ptičjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez čizama od sedam milja,
ošamućeni od bajke koja se zove detinjstvo.


Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po šumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no što se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao postari pisma
velikom belom kocijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sam ćeš se setiti.


Miroslav Antić
 
Reci, kad bi moj osmah bled,
rastopio se kao cvet
pola san a pola led.

Kad bih još jednom
mogao da volim...

Da li bi mi tad bilo dobro svud,
i život bio manje lud?

Ili bih i tad kao sad
mogao da se smešim i razbolim,
i da umrem?

Kad bih još jednom
osetio da volim, volim?

Miloš Crnjanski
 
JEDNA INTIMNA ISTORIJA

U prvi sumrak letnje noći jedne
Ja sam Vas prvom u životu sreo;
Kroz srebrnasto magličasti veo
Ja spazih Vašeg lica crte čedne.

I moje oči, zemne, slasti žedne
Upreše u Vas pogled dosta smeo;
Taj smeli pogled kao da je hteo
da izda tajne jedne duše bedne.

Upoznasmo se. I da bih Vas gled'o
Izbliže podjoh s Vama naporedo;
I celog puta ja očiju svojih

Ne skidoh sa Vas. I mada smo dosta
Sa društvom išli, meni želja osta:
Ja oči svoje dosta ne napojih.

Velimir Rajić
 
TAKO TUGUJE VETAR

Kao što jecavi vetar kroz noć zuri,
tako moja želja tebi hrli,
tako se moja čežnja za tobom budi.
O, ti zbog koje bolujem,
šta znaš ti o meni!

Polako gasnu ova kasna svetla,
dolaze dugi i besani sati.
Noć ima tvoje lice,
i vetar koji o ljubavi priča
osmehuje se kao ti!

Herman Hese
 
TI ,MOJE ZLATNO SVIJETLO


Došla si nenadano,toplo,
Ko' što sunce grane iza teških,olovnih oblaka,
Virnula iza zastora zlatna svijetla,
Ko' ruža što se nudi novom danu,
Da mi otvoriš vrata života,
O kojem sam maštao,
U svojim pjesmama.
Pa ipak,nisam mogao progovoriti,
Ni dodirnuti Te,
Jer…jer sam se bojao,
Da si samo moja mašta;
Žena tek iz najdivnije ljubavne pjesme,
I da ću,
Da ću ako Te dodirnem,
Ostat' sam sa svojim pjesmama,
I posve zatvoren u se,da ću se i dalje šuljati oko Tebe,
Kao prosjak oko zidova nade;
Da ćeš potonuti u moj potmuli san,
Kao najdivnija mjesečevu sjena,
I da ću Ti biti više nalik na skitnicu,
Nego na gospodara vlastite sudbine.
I konačno…konačno osjetih,da u mojim očima,
U sjetnim očima pjesnika,
Što su dosad slijepo lutale alejom samoće,
Odjednom plane iskra,
U zjenicu se uspelo zlatno svjetlo
Iz kojeg si došla,
Polako, posve polako postala si stvarnost;
Stvarnost začeta iz desetina, stotina,
Tisuća bisernih suza, neiscrpno vrelo života;
Vrelo koje vječno teče,
Koje hrani moju dušu,
Koje potiče moje srce!

Walter William Safar
 
DEVET REKA

Sanjao sam grad na devet reka
U prvoj rieci su devojke umivale lice
U drugoj su odmarale oči
U trećoj cičeći hladile svoje bele noge
U četvrtoj ispirale svoje umorne misli
U petoj sunčale melodiju svoje zvonke pesme
U sestoj se sastajale sa budnim glasom svoje ljubavne žudnje
U sedmoj reči su potapale tajne svoga srca
Osma reka je bila prazna
U devetoj sam čekao tebe

Bruno Cirkin
 
Najmanja šara

Pokušavao sam da smislim neki način
da pustim da moje lice postane tvoje.

"Mogu li da ti šapnem na uvo
san koji sam sanjao? Ti si jedina
kojem ću ovo reći."

Naginješ glavu, smejući se,
kao da kažeš: "Poznat mi je taj trik koji izvodiš,
ali neka, samo nastavi."

Ja sam sličica koju zlatnim koncem prišivaš
na tapiseriju, majušna šara,
zabavni dodatak.

Ali sve na čemu ti radiš je čudesno.
I ja sam parčence lepote.

Mevlana Džalaludin Rumi
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top