Zelim te...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Želim te sa svakim novim jutrom,
čekam te uvek sa novim svitanjem,
pre petlova i pre Sunca,
jer ti zraci nisu dovoljno topli,
kao tvoja bedra...


passion_by_pellaore-d51qvoy.jpg
 
Ne - Jose Luise Hidalgo

Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
 
NEOSTVARENI MOJI SNOVI

Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam.
A ljubio sam vjerovanja.
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča.
Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih.
A ljubio sam htjenja.
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja.
Zamišljah život
kakvog želim živeti i čuti.
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti.
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje.
Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...
Zamišljah te takvu.

Ladislav Peziga
 
NEĆU TI NIKADA JAVITI

Ovi snegovi, nešto slute.
Veju da se pamte.
Za dobra ili loša sećanja.
Kao pretskazanje.
Na momente bajkovita zima.
A zapravo, kada bismo telom osećali
ljudska osećanja, osećanja sveta,
ovaj mraz bi govorio i opisivao
odlično u kakvom to svetu živimo.
Deveti krug pakla.
Bez zabluda.
Samo ledene suze noći
u gustom rafalu.
Pahuljice...
ništa nema sličnije meni od njih,
i ništa sličnije od njih
krhkoj održivosti moje sreće...
Ušuškan u maštu,
toplo dremam.
Naučio sam sebe napamet.
Nema dublje tame,
niti lepšeg proleća.
Ali prelazi su teški.
I tebe znam odlično.
Sve periode. Mene. Plime.
Smene. Procese. Cikluse.
Sektore. Slojeve. Osećaje..
Od jednostavnosti tvoje iskrenosti
do najvećih komplikacija
tvoje nesigurnosti.
Kada ustanem,
put će biti neizvestan i dug.
Kad opet posle stanem,
videću
da li se šta promenilo u meni...
I neću ti nikad javiti.

Ratko Petrović
 
BOLJE DA NE ZNAŠ

Bolje što ne znaš da te večeras volim tužnije no inače,

jer još bi sigurnija bila da to nije ljubav,

a ja ne želim da nam se srca oko toga prepiru,

niti umem da dokažem da te volim jače no što osećaš,

zato i dopuštam da misliš da samo tugujem

i da mi je najlakše da krivicu pripišem tebi,

jer više od bilo koga umeš da nedostaješ

ovom toplom pogledu, koji si mi podarila,

čim sam te ugledao i posumnjao u sve druge lepote.



Bolje što ne znaš da večeras ne umem da se smejem,

jer bi osetila krivicu što nisi kraj mene,

a ja ne želim da si kraj mene zbog mene,

već želim da ništa drugo ne želiš,

osim da se ušuškaš uz mene.



Bolje što ne znaš da slutim da ću ostatak života

provesti kajući se što te nisam zavodio,

a niti bih umeo, niti uspeo, jer nisam zavodnik,

već pesnik sa trapavim srcem.

Ne zavodim, već zavolim,

ne zato što hoću, već zato što moram,

a tebe i hoću i moram, jer si mi zapisana

na dlanu, u oku, u zvezdama i u pesmi.

Goran Tadić
 
Retko se desava, ali ipak se desava,

Jace i hrabrije zene od tebe, nisu izdrzale breme bezobzirnih ljudi,

Poklekla si na tren, borila se hrabro i naravno pobedila,

Tome su nadam se doprineli, neki moji skromni saveti, iskusnog hipohondra, ali pobedila si ti,

Pobedila je nasa ljubav, koliko vec sutra, bices ona ista nasmejana,

sa usnama za ljubljenje, ocima za gledanje, neznom kozom za prelepe poljupce,

oh...tako mi sve to nedostaje, nedostajes mi ti,zato..molim te,

ozdravi mi do sutra, sto pre, jer kako cu ja vise bez tebe...Andjele.


 
UŽASNI SE

Užasni se nad ovim večeras, ljubljena;
za nama ljudi govore potiho
jedan drugome naša imena,
ljubičaste fluorescentne lampe
osvjetljuju mjesta naših sastanaka
a riječi koje smo si šaptali
razglašuju preko radija.

Ivan Slaming
 
http://s14.****************/images/140824/fhrccgb6.jpg
Žeđ

Ostadoh te željan, jednog letnjeg dana,
O srebrna vodo, iz tuđega vrela.
To je bilo davno -
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i ljepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ moja sad pije,
Al` mira ne nađoh nigde, jer me nikad
Vatra prve žeđi ostavila nije.

Ivo Andrić
 
DOĐI

dođi
jer si čvrsta
jer izvučeš tijelo iz pjene
kao boeing nos iz oblaka
kao pliskavica čelo i rep
u zaljevu u ljetnom jutru
što se skida
kao kakva haljinica
jednostavno
odloži odlazak kao kartu za loš film
preprodaj ga na zavoju
ostavi na suhom asfaltu
gdje najžešće gore gume
visina ja se uopće ne bojim
visine
neboder se ljuljao
kao boksačev pogled u devetoj rundi
brod je zatulio
nekoliko je golubova poletjelo
s uske terase
po nama je palo srebro i med
dođi
jer si čvrsta
za takve smo ubijali u dvobojima

Ivica Prtenjača
 

СТРОФЕ ЈЕДНОЈ ЖЕНИ

Гледаћу твој сјајни сен на таласима,
И стопе на песку; с јутром на врхунцу,
Као прво гнездо будно међу свима,
Ја те певам као химну земље Сунцу.


tumblr_navogo8BFg1sbg0tro1_400.jpg


Ти си искра мога мача победнога;
Сто музичких врела што брује и плаве;
Поглед који хоће да сагледа Бога;
Пехар из ког пијем страшно пиће Славе.


tumblr_navogo8BFg1sbg0tro2_1280.jpg


Кроз тамну је пустош моје крило секло,
Где сад сја твој покрет и твоја реч зари;
И као да свему ти беше порекло,
Сунце што ми откри место свију ствари.


tumblr_navogo8BFg1sbg0tro3_500.jpg


Све воде посташе за одсев твог стаса,
Простор, да имаднеш душу зачуђену,
Мир тамних долина за ехо твог гласа,
Сунце да на свету бациш своју сену.

tumblr_navogo8BFg1sbg0tro4_400.jpg


Ти си као лађа с крупним једрилама,
Што носи поднебља других копна; о, ти,
Што се, неумитна, јави међу нама
Да даш свој дах земљи и свој глас лепоти.

Јован Дучић


tumblr_navogo8BFg1sbg0tro5_1280.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top